Nedavno pronađeni arheološki dokazi u Turskoj potvrđuju da su Rimljani u medicinske svrhe koristili ljudski izmet. Iako su takve prakse bile poznate iz antičkih pisanih izvora, ovo je prvi put da su fizički tragovi takvog liječenja znanstveno dokumentirani, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.

Otkriće baca novo svjetlo na rimsku medicinu i potvrđuje da su se terapije, koje se danas često doživljavaju kao krajnje neobične ili odbojne, u antičko doba smatrale legitimnim i učinkovitim dijelom liječenja.

Staklena bočica iz Pergama

Autor studije Cenker Atila, arheolog sa Sveučilišta Sivas Cumhuriyet, naveo je da je tijekom rada na knjizi 'Glass Objects from Bergama Museum' iz 2022. godine primijetio neobične ostatke u rimskim staklenim bočicama poznatim kao unguentariji. Istraživanje je proveo u Muzeju Bergama, gdje se čuva materijal iz antičkog grada Pergama.

Riječ je o bočici iz 2. stoljeća, pronađenoj na području antičkog Pergama. Nakon uklanjanja glinenog čepa i uzimanja uzorka u njoj su pronađene smećkaste ljuskice čiji je sastav detaljno analiziran.

Laboratorijska analiza pokazala je da se radi o ljudskom izmetu pomiješanom s visokom koncentracijom majčine dušice i maslinovog ulja. Prema Atili, kombinacija sastojaka jasno upućuje na medicinski pripravak koji je opisivao slavni rimski liječnik Galen.

Antika bez tabua

Galen, rođen u bogatoj grčkoj obitelji u Pergamu, bio je jedan od najutjecajnijih liječnika Rimskog Carstva. Služio je trojici rimskih careva, a njegovi medicinski spisi oblikovali su zapadnu medicinu u sljedećih 1500 godina. U svojim djelima opisivao je upotrebu ljudskog i životinjskog izmeta u liječenju različitih bolesti, od upala i infekcija do problema reproduktivnog zdravlja.

Prema autorima studije, takve tvari u antičko doba nisu nužno smatrane odbojnima. Umjesto toga, zauzimale su posebno mjesto u farmakologiji, a doživljavane su kao snažne i djelotvorne, ali istovremeno simbolički i osjetilno snažno obilježene.

Atila je istaknuo da je pronalazak konkretnog pripravka opisanog u Galenovim tekstovima bio veliko iznenađenje, ali i snažna potvrda vjerodostojnosti antičkih izvora. Kako navodi, praksa koja je dosad bila poznata isključivo iz pisanih zapisa sada je prvi put dokazana stvarnim arheološkim predmetom, piše CNN.

Poveznica s modernom medicinom

Znanstvenici ističu da ovo otkriće ima i suvremeni odjek. Takav oblik liječenja podsjeća na današnji postupak fekalne transplantacije, korišten u modernoj medicini za liječenje određenih crijevnih infekcija. U tom postupku uzorak stolice zdravog donora prenosi se pacijentu da bi se obnovila zdrava crijevna mikrobiota, a pojedini takvi proizvodi već su odobreni za upotrebu u Sjedinjenim Američkim Državama.

Zanimljivo je i to da su staklene bočice s dugim vratom u rimsko doba najčešće služile za parfeme i kozmetiku, a u ovom slučaju čini se da je posuda prenamijenjena za čuvanje lijeka. Majčina dušica, prema tumačenju istraživača, imala je antibakterijsku ulogu, ali i funkciju prikrivanja neugodnog mirisa.

Znanstvena potvrda drevne prakse

Neovisni stručnjaci ocijenili su istraživanje metodološki čvrstim. Nicholas Purcell, profesor emeritus antičke povijesti na Sveučilištu u Oxfordu, izjavio je da nalazi nisu iznenađujući s obzirom na učestalost takvih terapija u rimskim tekstovima, ali da je iznimno vrijedno povezati pisane izvore s konkretnim arheološkim dokazima.

Purcell je dodao da bi kontekst pronalaska bočice mogao biti posebno zanimljiv, primjerice ako se pokaže da je bila položena u grob, možda uz liječnika ili pacijenta. Takvi nalazi, prema njegovim riječima, proširuju razumijevanje namjene staklenih posuda koje su se dugo automatski povezivale s luksuznim proizvodima poput parfema.

Studija je objavljena 19. siječnja i već je izazvala velik interes znanstvene zajednice jer potvrđuje da su temelji nekih modernih medicinskih praksi postavljeni mnogo ranije nego što se dosad mislilo.