Dok je 14. prosinca 1972. godine napuštao površinu Mjeseca, zapovjednik misije Apollo 17 Gene Cernan izgovorio je riječi koje su ušle u povijest: 'Odlazimo kao što smo došli i, ako Bog tako želi, vratit ćemo se s mirom i nadom za cijelo čovječanstvo.' Tada je znao da će njegovi otisci neko vrijeme ostati posljednji jer su planirane misije Apollo 18, 19 i 20 već bile otkazane. No malo tko je mogao pretpostaviti da će proći više od 50 godina prije nego što se ljudi ponovno približe Mjesecu.

Danas NASA priprema misiju Artemis II, čije se lansiranje očekuje nakon dovršetka dodatnih testiranja. Iako Artemis II neće sletjeti na Mjesec, već će početkom ožujka (planirano 6. ožujka nakon odgode zbog curenja goriva) izvesti prelet s posadom, to će biti prvi ljudski let u njegovu blizinu još od 1972. godine.

Američka svemirska agencija sada cilja na lansiranje početkom ožujka da bi inženjeri dobili dodatno vrijeme za rješavanje problema

Posadu čine Reid Wiseman kao zapovjednik, Victor Glover kao pilot te specijalisti misije Christina Koch i Jeremy Hansen. Misija Artemis II predstavlja ključni korak u NASA-inu planu povratka ljudi na Mjesec. Riječ je o prvom letu s posadom u sklopu programa Artemis, kojim SAD i međunarodni partneri žele uspostaviti dugoročnu ljudsku prisutnost na Zemljinu satelitu i pripremiti teren za buduće misije na Mars.

Politička volja kao ključni čimbenik

Zašto je povratak trajao toliko dugo? Prema Teasel Muir-Harmony iz Nacionalnog muzeja zrakoplovstva i svemira Smithsonian, odgovor je jednostavan: politička volja. Slanje ljudi na Mjesec zahtijeva dugoročnu predanost i stabilno financiranje, a nakon završetka programa Apollo uslijed proračunskih rezova prioriteti su se često mijenjali.

Les Johnson, bivši glavni tehnolog NASA-e, istaknuo je da su se ciljevi ljudskih svemirskih letova mijenjali gotovo sa svakom američkom administracijom. Administracija Georgea H. W. Busha zagovarala je povratak na Mjesec, Bill Clinton prebacio je fokus na svemirsku postaju, George W. Bush pokrenuo je program Constellation, Barack Obama usmjerio se prema asteroidima dok je Donald Trump ponovno vratio Mjesec u središte strategije. Administracija Joea Bidena jedina je zadržala kontinuitet bez radikalne promjene smjera.

Tehnički izazovi i nova strategija

Osim politike, prepreke su i tehničke. Mjesec je udaljen više od 400.000 kilometara, a više od polovice pokušaja slijetanja u povijesti završilo je neuspjehom. Program Artemis temelji se na raketi Space Launch System i letjelici Orion, razvijanim gotovo dva desetljeća uz trošak veći od 50 milijardi dolara.

Ponovno pokretanje Apolla nije opcija. Industrijska baza i stručnjaci iz tog doba više ne postoje, a suvremeni pristup podrazumijeva novu infrastrukturu. Za razliku od programa Apollo, koji je bio usmjeren na simboličan dolazak i povratak, Artemis ima ambiciju uspostaviti dugotrajniju prisutnost na Mjesecu.

Geopolitički kontekst također igra važnu ulogu. Tijekom Hladnog rata utrka sa Sovjetskim Savezom bila je snažan poticaj nakon što je predsjednik John F. Kennedy 1961. godine postavio cilj slijetanja na Mjesec. Danas se Kina percipira kao novi konkurent, s planovima za slanje ljudi na njega do 2030. godine. Sjedinjene Države u međuvremenu kroz Artemis Accords okupljaju više od 60 država oko zajedničkih načela istraživanja svemira.

Brojne tragedije, uključujući požar na Apollu 1, kao i kasnije nesreće Challengera i Columbije, promijenila su pristup riziku. Povratak na Mjesec danas nije utrka pod svaku cijenu, već dugoročni projekt koji zahtijeva suradnju vlade, međunarodnih partnera i privatnog sektora.

Cernanove riječi iz 1972. godine ostaju simbol nade u povratak. Više od pola stoljeća kasnije, razvojem programa Artemis, čovječanstvo je ponovno na pragu Mjeseca, ovaj put s ambicijom da ondje i ostane, piše CNN.