TRIBINA O PSEUDOZNANOSTI

Kreacionističke nebuloze u Hrvatskoj nisu bezopasne!

Dr. Dejan Vinković

Dr. Dejan Vinković

Izvor: tportal.hr / Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Kreacionistička učenja mogu se ljudima upućenima u znanost činiti smiješnima, međutim, postaju opasna kada se predstavljaju kao znanost, a osobito ako ih promiču ugledni intelektualci, istaknuto je u petak na Konferenciji evolucijske psihologije u Zagrebu, koju su organizirali studenti psihologije na Hrvatskim studijima

Moderator tribine Evolucija i kreacionizam, asistent na kolegiju Evolucijske psihologije mr. Igor Mikloušić s Instituta Ivo Pilar, rekao je u uvodu da je i sam Charles Darwin oklijevao s objavljivanjem svoje teorije svjestan kakvu će uzbunu ona izazvati, osobito među pripadnicima različitih religija.

Dok je Katolička crkva prihvatila evoluciju 1996. godine, barem formalno, brojne vjerske skupine i frakcije i danas promiču kreacionistička učenja – neke u suptilnijem obliku kao ideju o inteligentnom dizajnu, a druge u radikalnijoj verziji prema kojoj je svijet nastao prije šest tisuća godina, ljudi su živjeli istovremeno s dinosaurusima, a evolucija je budalaština što, među ostalim, potvrđuje činjenica da danas nigdje u prirodi ne vidimo tzv. prijelazne oblike poput 'krokopatke' - karike koja bi povezala gmazove s pticama (slika dolje desno), objasnio je Mikloušić.

'Ovaj drastični oblik kreacionizma, koji je donedavno bio svojstven gotovo isključivo američkim evangeličkim zajednicama, može nam se činiti smiješnim, međutim, u posljednje se vrijeme ponovno širi svijetom, a promiču ga i neki u našoj zemlji. Budući da se kreacionističke ideje umataju u znanstveno ruho i prezentiraju dosta agresivno, ako ne znamo dovoljno, možemo biti zavedeni', upozorio je Mikloušić.

Wikipedia

Wikipedia

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

'Krokopatka'

Gosti tribine, dr. sc. Dejan Vinković, voditelj smjera Astrofizike na PMF-u u Splitu, dr. sc. Zoran Tadić, docent Zavoda za animalnu fiziologiju PMF-a u Zagrebu, te dr. sc. Josip Hrgović, sociolog na Institutu Ivo Pilar, svi su, svaki u kontekstu svoje struke, iznijeli argumente koji su još jednom potvrdili dobro poznatu činjenicu - da je evolucija jedna od najvažnijih i najpouzdanijih teorija u povijesti ljudskog istraživanja svijeta koja se iz dana u dan novim otkrićima u brojnim znanstvenim granama samo sve više potvrđuje te ne pokazuje nikakve znakove krize, kako to kreacionisti uporno nastoje prikazati.

Evolucija se i danas zbiva svuda oko nas

Dr. Zoran Tadić objasnio je da njegova istraživanja pokazuju da se evolucija događa i danas pred našim očima. Naime, mnoge životinje, kad se prebace u drukčiji okoliš ili okolnosti, mogu promijeniti svoje tjelesne značajke, oblike i boje ili pak ponašanje, ponekad već i kroz nekoliko desetaka godina.

Kao primjer morfoloških evolucijskih transformacija naveo je primorske gušterice koje su, kada su preseljene s jednog otočića kraj Lastova na drugi, u manje od 25 godina značajno promijenile svoju prehranu, povećale su udio bilja i sjemenki u odnosu na kukce i, sukladno tome, izgled – razvile su veće glave i snažnije čeljusti za žvakanje.

 

Morske iguane, istaknuo je Tadić, dobar su primjer behaviorističkih transformacija. Parenje tih gmazova obično traje tri i pol minute. Međutim, inferiorni mužjaci, kojih je čak 80 posto, ako se žele dočepati zauzetih otočića i ženki na njima, nemaju toliko vremena. Stoga su razvili posebnu tehniku kojom se dovode u stanje pripravnosti, što im omogućuje da ejakuliraju vrlo brzo nakon kontakta sa ženkom i pobjegnu na vrijeme.

Tadić je istaknuo da su to jasni primjeri tzv. mikroevolucije koju kreacionisti uglavnom ni ne pokušavaju osporiti jer je očita, ali je ne smatraju ni dokazom makroevolucije, odnosno razvoja cijelih vrsta jednih iz drugih.

Wikipedia

Wikipedia

Izvor: tportal.hr / Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Tadić i Mikloušić



Budući da su za makroevoluciju potrebne tisuće i milijuni godina, znanstvenici je uspješno dokazuju fosilima, rekao je dr. Tadić.

Gledajući svemir vidimo prošlost

Dr. Dejan Vinković u svojem je izlaganju pokazao da se i razvoj svemira, koji se ne podudara s kreacionističkim scenarijima prema kojima je svemir inteligentno stvoren u konačnom obliku, odvija pred očima astrofizičara.

'Budući da svjetlost iz drugih galaksija, zvijezda i planeta do nas putuje ograničenom, a ne beskonačnom brzinom, mi zapravo uvijek gledamo u prošlost i vidimo kako se svemir razvijao', rekao je Vinković.

Objasnio je da s napretkom tehnologije astronomi iz godine u godinu otkrivaju sve više informacija koje potvrđuju da je svemir nastao u Velikom prasku prije 13,7 milijardi godina i potom kroz fizikalne procese evoluirao. To, među ostalim, potvrđuju snimanja tzv. pozadinskog mikrovalnog zračenja, koje se često naziva jekom velikog praska. Analiza podataka o tom zračenju pokazuje da je naš svemir ravan, što pak znači da je mogao nastati kvantnim skokom iz ničega, bez neke početne energije ili upliva kreatora.

Istraživanja sastava i kretanja galaksija, zvijezda, planeta, kometa i asteroida također otkrivaju evolucijske procese u svemiru i našem Sunčevom sustavu (jedno važno Vinkovićevo otkriće s područja razvoja našeg planetarnog sustava 2009. godine objavio je ugledni časopis Nature).

Vinković je istaknuo da je za opći napredak Hrvatske, uključujući i gospodarski, važno popularizirati znanost i reagirati na širenje pseudoznanstvenih i kreacionističkih ideja koje zatiru kritičko i kreativno razmišljanje, osobito kada ga potiču osobe od javnog ugleda. Kao primjer je naveo hrvatskog fizičara dr. Davora Pavunu koji je prošle godine izjavio: 'Sa Sudcem (svećenikom) nisam učinio pokus, pa striktno ne znam je li on ‘makroskopski kvanton’. No, svaki kvantni entitet (kvanton) koji može levitirati, može i tunelirati i biti bilociran te telemanifestiran', na što ga je Vinković u jednom svojem internetskom komentaru odlikovao nagradom 'crackpot mjeseca'.

Upozorio je da je Hrvatska po broju ljudi koji prihvaćaju Darwina – oko 57,5 posto anketiranih stanovnika - u donjem dijelu tablice europskih zemalja. U Skandinaviji i Francuskoj, primjerice, taj je postotak znatno viši – oko 80 posto, dok su iza nas Rumunjska, Grčka, Bugarska, Latvija, Cipar i Turska.

I suvremena psihologija potvrđuje Darwina

Sociolog dr. Josip Hrgović objasnio je pak zašto je teorija evolucije nailazila na najveće otpore kada je pokušavala objasniti ponašanje čovjeka. Naime, iako su prirodnjaci i društvenjaci odavno u vrlo dobrom odnosu kad je riječ o prihvaćanju Darwina, evolucijska psihologija se razvila posljednja. Ona je danas etablirana znanost pa se čini da je to oduvijek bilo tako. U posljednjih dvadeset godina postala je jedna od najpopularnijih paradigmi unutar psihologije, a primjena evolucijske teorije na ljudsko ponašanje izazvala je bujicu novih istraživanja ljudske seksualnosti, agresije, statusa, roditeljstva, obiteljskog života, suradnje, grupne dinamike, emocija i ostalih tema koje su do sada često bile zapostavljane. No kakav je trnoviti put ta znanstvena grana u svom razvoju prolazila, dobro ilustrira primjer Williama D. Hamiltona koji je sredinom prošlog stoljeća na brojnim sveučilištima nailazio na zatvorena vrata kada je pokušao doktorirati na evoluciji društvenog ponašanja. Zašto je to bilo tako strašno? 'Prije svega zato što su rane drugog svjetskog rata u to vrijeme još bile teške, a znamo da je evolucija u njemačkom socijaldarvinizmu bila zlorabljena', rekao je dr. Hrgović.

'No Hamilton je ipak na kraju uspio doktorirati i 1964. objaviti članak o evoluciji društvenog ponašanja u Journal of Theoretical Biology koji je i danas najcitiraniji rad tog časopisa. Od tada je sve krenulo i kasnije se razgranalo u brojne discipline...

 

U tom znanstvenom području veći problem od kreacionista bili su intelektualci kako lijeve tako i desne političke orijentacije jer jednostavno nisu mogli prihvatiti da ponašanje čovjeka nije sasvim slobodno i proizvoljno, već ga u dobroj mjeri određuje evolucija. No povijest je pokazala da čovjeka ne možemo oblikovati kako želimo te da on ne može biti predmet projekata velikih ideologija, već ima neke urođene, nasljedne pretpostavke koje utječu na njegovo ponašanje.


Ovdje se ne radi o sukobu vjerovanja, kao što to neki, među kojima i novi kršćanski časopis Book, pokušavaju prikazati. Ja nisam evolucionist po vjeri. Evolucija je uspješna teorija, no može se mijenjati. Ona može imati i određene izazove kao što je danas, recimo, središnji problem sociobiologije - pitanje zbog čega ljudi u društvima boljeg socioekonomskog statusa imaju manje djece, a oni u društvima lošijeg socioekonomskog statusa više. To je problem kojim se i ja bavim. Ako se pojavi neka paradigma koja će bolje odgovoriti na ovo pitanje, ostavit ćemo sadašnje teze sociobiologije, ali ne zato što to traže lijeve ili desne ideologije ili pak kreacionisti, već zato što će empirijski dokazi pokazati pravo rješenje', rekao je dr. Hrgović.

U zaključku tribine svi su sudionici pozvali medije, ali i akademsku zajednicu, koja, kako je istaknuto, prečesto djeluje uspavano, da više sudjeluju u pravilnom informiranju javnosti i popularizaciji znanosti te da aktivnije reagiraju na širenje pseudoznanosti svih oblika.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi