Znanstvenici su prvi put izravno izmjerili misteriozan slab izvor emisije fotona u živim miševima i biljkama. Primijetili su da su razine 'biofotona' pale ubrzo nakon što su organizmi uginuli
Iako nismo krijesnice ili meduze, to ne znači da ne svijetlimo. To nije kemijska reakcija namijenjena privlačenju pažnje svjetlošću, niti tjelesna toplina koja se pojavljuje na naočalama za noćno gledanje.
Ali ipak svijetlimo u vidljivom dijelu svjetlosnog spektra, samo ne dovoljno jako da bi se to vidjelo golim okom. Znanstvenici su prvi put izravno izmjerili ovaj misteriozan i slab izvor emisije fotona u živim miševima i biljkama. Primijetili su da su razine 'biofotona' pale ubrzo nakon što su organizmi uginuli.
Nova otkrića o tome zašto biljke i životinje svijetle mogla bi znanstvenicima dati revolucionaran dijagnostički alat za praćenje njihovog zdravstvenog stanja ili bolje učenje o živim sustavima, pa i za otkrivanje toga je li organizam i dalje živ.
vezane vijesti
Praktički nevidljiv sjaj
To što su istraživači uopće uspjeli izolirati i pratiti čestice svjetlosti je impresivno jer bi tjelesna toplina koja međudjeluje s elektromagnetskim valovima u okolnom okruženju teoretski trebala nadjačati ovaj praktički nevidljiv sjaj. Ipak, to nije bio slučaj, prema timu, sastavljenom od znanstvenika sa Sveučilišta u Calgaryju i Nacionalnog istraživačkog vijeća Kanade. Rezultate svog eksperimenta detaljno su opisali u časopisu The Journal of Physical Chemistry Letters.
Tim je prvo promatrao četiri živa miša u mračnoj kutiji sat vremena, dok su imobilizirane životinje zračile 'ultraslabom emisijom fotona'. Specijalizirani senzor slike i njegove kamere uhvatili su najslabiju vidljivu svjetlost – pojedinačne fotone dok su zračili iz mišjih stanica.
Zatim su istraživači eutanazirali miševe i primijetili kako njihova svjetlost brzo nestaje. Miševi su nakon smrti ponovno zagrijani na tjelesnu temperaturu da bi se isključila toplina kao potencijalni izvor naknadnog sjaja.
Tim je ponovio isti postupak s dvije vrste biljaka: listovima mišjeg uha (Arabidopsis thaliana) i patuljastog kišobrana (Heptapleurum arboricola). Ovaj put su uveli promjene temperature i nanijeli biljkama ozljede, i fizičke i kemijske. Kao odgovor na te ozljede, biljke su jače sjale.
vezane vijesti
Mogući dijagnostički alat
Tkiva u svim organizmima podliježu stresu kada su izložena nezadovoljavajućim uvjetima, uključujući toplinu, hladnoću, patogene i toksine. Naknadne izmjene u mastima i proteinima uključuju stanične promjene, čak i na subatomskoj razini, poput preskakanja elektrona na višu energetsku razinu.
Kada se vrate na svoje normalne položaje u atomu, ti elektroni oslobađaju fotone ili svjetlosne čestice. Obično je fotona premalo da bi ih se vidjelo golim okom, ali ti subatomski signali staničnih procesa vjerojatno su bili izvor svjetlosti koju su istraživači vidjeli (iako eksperiment nije posebno testirao miševe na reakcije na stresne podražaje).
Znanstvenici su već prije primijetili fenomen ultraslabe emisije fotona u svim vrstama živih organizama, uključujući bakterije, u valnim duljinama između 200 i 1000 nanometara. Ljudsko oko obično može vidjeti svjetlost u valnim duljinama između otprilike 380 i 750 nanometara.
Novi eksperimenti pokazuju da bi se tehnika možda mogla koristiti kao dijagnostički alat za otkrivanje stresa ili ozljeda na neinvazivan način, piše Popular Mechanics.
