Plastični proizvodi za jednokratnu uporabu se i dalje uporno pojavljuju. Plastične slamke, pribor i kutije od stiropora za hranu su na pultovima ugostiteljskih objekata, kafića i restorana diljem Europe, unatoč zabrani EU-a iz 2021. Unija je ciljala nekoliko proizvoda nakon što je utvrdila da je 85 posto ukupnog otpada na njenim obalama, plastično, piše Deutsche Welle.

Gotovo polovica tog otpada bili su jednokratni proizvodi poput slamki, kutija za hranu za van, pribora za jelo i tanjura. Kako bi doskočila rastućem problemu bacanja plastike, koja može ispuštati štetne kemikalije i sitne čestice koje ulaze u okoliš i ljudsko tijelo – potencijalno dižući rizik za ozbiljne zdravstvene probleme poput raka i neplodnosti – EU je odlučio djelovati.

Logika je bila jednostavna. Treba zabraniti prodaju, proizvodnju i uvoz najvećih zagađivača i problem će nestati. Stvarnost je pak, veoma drugačija. Gotovo 70 posto restorana s hranom za van u Berlinu još uvijek nudi zabranjene plastične proizvode, otkriva istraživanje iz 2024. koje je provela nevladina udruga Okolišna akcija Njemačke (DUH). Izvješće na razini kontinenta od pet nevladinih udruga u istoj godini pokazuje da su zabranjeni proizvodi još uvijek široko dostupni u većini europskih zemalja.

Godišnje se proizvede više od 400 milijuna metričkih tona plastike – oko 50 kg po osobi. S obzirom na povećanje proizvodnje i neučinkovite globalne regulacije, istraživači upozoravaju na pogoršanje problema.

Plastika, plastika svugdje

Jedna teorija tvrdi da se uporno nastoji koristiti jednokratna plastika zbog viška zaliha od vremena pandemije. Pogotovo na vrhuncu, u 2020., narudžbe hrane za van su porasle jer su se restorani zatvorili ili su ljudi izbjegavali jesti vani. No stručnjaci, poput Britte Schautz iz berlinskog potrošačkog nadzora, kažu da vremenski okvir baš i ne odgovara.

'Zabrana je stupila na snagu u 2021. To je bilo prije četiri godine', rekla je Schautz koja se posljednjih deset godina bavi pomaganjem potrošačima da smanje uporabu plastike.

Većina restorana ne bi mogla skladištiti planine ambalaže toliko dugo, Schautz je rekla DW-u, dodajući da plastika s vremenom postaje porozna i ima ograničenje koliko dugo može sigurno držati hranu i pića. Kaže da je najvjerojatniji razlog nepoštivanje pravila od strane trgovaca i ugostiteljskih tvrtki.

Mnoga mala poduzeća koja su prešla na papirnate i aluminijske alternative imaju veće troškove. 'To je grozno', rekao je jedan vlasnik restorana za DW. 'Ne možemo nabaviti točne papirnate tanjure i skupi su'. Drugi vlasnik je potvrdio poteškoće, dodajući da mu dijeljenje plastičnih slamki ima sentimentalnu vrijednost. No, sentimentalnost bi ga mogla skupo koštati. Kazne za nepoštivanje novih pravila u Njemačkoj sežu do 100.000 eura.

Neuspjeh provođenja novih pravila drugi je problem. Kada je DW kontaktirao vlasti u pet najvećih njemačkih gradova i pitao kako prate poštivanje normi i kako sankcioniraju one koji ih ne poštuju, ali niti jedna vlast nije mogla istaknuti primjer kazne. Većina je rekla da samo reagiraju na pritužbe ili provode nasumične provjere, piše Deutsche Welle.

Dosljedno sankcioniranje i bolja komunikacija zabrane potaknuli bi firme i poduzetnike da slijede pravila, kaže Thomas Fischer, koji upravlja odjelom za kružnu ekonomiju u DUH-u. Usporedio je situaciju sa švercanjem u javnom prijevozu. Ako ljudi osjete da se nepoštivanje pravila kažnjava, ne bi ih kršili, rekao je DW-u.

Druge zemlje imaju strože mjere. Kenija je zabranila plastične vrećice u 2017., a kazne za kršenje zabrane sežu do četiri milijuna kenijskih šilinga – oko 26.3 tisuće eura – ili do četiri godine zatvorske kazne. Za razliku od Njemačke, ne radi se o beznačajnoj prijetnji. Dvije godine nakon zabrane, vlasti su zabilježile nekoliko stotina uhićenja i sudskih postupaka. Tri kenijska prodavača voća su uhićena zbog uporabe plastičnih vrećica.

Načini za zaobići zabranu

Internetska prodaja je jedna od 'slijepih točaka' ovog zakona. Plastične slamke i pribor za jelo su široko dostupni na velikim platformama poput Temua, eBaya i Fruugoa. 'Vrlo je lako naručiti zabranjenu plastiku iz zemalja izvan EU-a', rekao je Schautz. 'Ti proizvođači ne moraju slijediti odredbe EU-a kada proizvode takve stvari'.

No čak i u EU, proizvođači iskorištavaju rupe u zakonu. Neke zaobilaze zabranu proizvodnjom malo debljeg jednokratnog pribora i stavljajući natpis 'za višekratnu uporabu'. 'Višekratno ne znači da je već korišteno', rekla je Nathalie Gontard s Francuskog Nacionalnog istraživačkog instituta za poljoprivredu, hranu i okoliš, dodajući da je zabrana EU-a u nekim slučajevima povećala potrošnju.

'Taj zakon se može vrlo lako zaobići povećanjem debljine', rekla je znanstvenica. Gontard se prisjetila da su joj se neke tvrtke obratile za savjet tijekom izrade zabrana EU-a. Nakon nekog vremena, 'javili su mi se povratno i rekli: 'Oprosti, ali više ne trebamo pomoć. Samo ćemo povećati debljinu proizvoda.''

Mozaik zakona o plastici

Barem 90 zemalja je uvelo neku vrstu zabrane plastike, ali pravila variraju. Stručnjaci kažu da ovaj fragmentirani sustav nije uspješan u suzbijanju plastičnog otpada. U Njemačkoj su zabranjene samo plastične vrećice debljine 15-50 mikrometara. Unatoč tomu, 87 posto vrećica koje su bile dane u 2022. spadaju u ovu kategoriju, piše Deutsche Welle.

Čak i u Keniji gdje se zabrana plastičnih vrećica smatra relativno uspješnom i promatrači potvrđuju da primjećuju čišće ulice u velikim gradovima poput Nairobija, napredak je usporio. Plastične vrećice ulaze u Keniju iz susjednih zemalja koje nemaju tu zabranu.

Istraživanje iz SAD-a za 2025. - gdje neke države čak zabranjuju bilo kakve zakone o plastici - pokazalo je da su zabrane na velikoj razini ili na razini cijele zemlje najsnažnije. 'Ideja da ćemo moći riješiti ove probleme na razini države više nije rješenje', rekla je Ximena Banegas iz Centra za međunarodni okolišni zakon. Osim globalnih zabrana, Benegas zagovara i ograničavanje proizvodnje plastike, prijedlog o kojem ljetos pričalo na pregovorima UN-a protiv plastičnog otpada.

Koalicija koju predvode zemlje koje proizvode naftu – Iran, Saudijska Arabija, Kina i Rusija – htjele su da zakonodavstvo ostane na nacionalnoj razini, s fokusom na upravljanje otpadom. Protivnici, predvođeni Norveškom, Ruandom, Kanadom, i još 72 zemlje, zagovarali su zabrane na široj razini i ograničenje proizvodnje. Konsenzus nije postignut. Oko 98 posto plastike se proizvodi od fosilnih goriva.

Nathalie Gontard kaže da su strože politike prijekopotrebne. 'Trebamo krenuti', rekla je DW-u. 'Čak i da tražimo smanjenje uporabe plastike za 10 posto u idućih deset godina, to će već biti pobjeda'.