U skromnom laboratoriju Sveučilišta Madurai Kamaraj u južnoindijskoj saveznoj državi Tamil Nadu, istraživači pomoću minijaturne bušilice skidaju caklinu sa zuba starog 2500 godina. Prema njima, on pripada jednoj od dviju ljudskih lubanja pronađenih u Kondagaiju, drevnom groblju udaljenom svega četiri kilometra od arheološkog nalazišta Keeladi, a ono je posljednjih godina postalo središte političkih i kulturnih rasprava u Indiji.

Otkrivanje drevne civilizacije s juga

Arheolozi tvrde da nalazi u Keeladiju svjedoče o postojanju urbane civilizacije stare više od 2500 godina i neovisne o poznatoj civilizaciji iz doline Inda na sjeveru, smatranom prvom velikom civilizacijom Indijskog potkontinenta.

Prema istraživanjima, stanovnici Keeladija gradili su kuće od cigle, bavili se poljoprivredom i trgovinom, a svoje mrtve pokapali su u ogromnim pogrebnim urnama s hranom, loncima i žitaricama. Do sada je u Kondagaiju iskopano oko 50 takvih urni.

Genetika i potraga za podrijetlom

Tim sa Sveučilišta Madurai Kamaraj trenutačno iz kostiju i drugih ostataka pokušava izdvojiti drevni DNK kako bi rekonstruirao tko su bili ti ljudi i kakvim su životom živjeli. Profesor G. Kumaresan, voditelj odjela za genetiku, kaže: 'Želimo razumjeti naše podrijetlo i migracijske putove naših predaka. To je potraga za odgovorom na veliko pitanje tko smo i odakle smo stigli.'

Prve analize pokazale su da lica stanovnika Keeladija imaju značajke drevnih južnih Indijaca, za koje se vjeruje da su među prvim stanovnicima tog potkontinenta. No otkriveni su i tragovi srednjoazijskih i austroazijskih populacija, što sugerira da su migracije i miješanje različitih skupina postojali i prije nekoliko tisuća godina.

Od lubanje do lica

Proces rekonstrukcije lica započeo je 3D skeniranjem lubanja u Indiji, nakon čega su podaci poslani u Face Lab na Sveučilištu Liverpool John Moores u Velikoj Britaniji. Stručnjaci su pomoću forenzičkih i znanstvenih metoda 'nadogradili' lubanje mišićima, kožom i drugim anatomskim detaljima, a potom i bojama - što je izazvalo brojne rasprave u Indiji.

Koju boju kože, očiju ili kose odabrati? Istraživači su se odlučili za tonove i osobine koje odgovaraju današnjim stanovnicima Tamil Nadua. Ipak, digitalni portreti odmah su otvorili društvene i političke prijepore oko identiteta, podrijetla i vječne rasprave - jesu li 'izvorni' stanovnici Indije Arijci sa sjevera ili Dravidi s juga?

Povijesni narativi koji preferiraju narode sa sjevera Indije kao 'izvorne građane' sučeljavaju se s onima koji tu titulu pripisuju južnjacima. Indija je poprište dugotrajne podjele na sjever i jug, a potječe od pretpostavke da indijska civilizacija te sve vezano uz nju, od jezika do kulture i religije, dolazi sa sjevera, odakle se proširila ostatkom zemlje.

Profesor Kumaresan ističe da portreti lubanja iz Keeladija nose univerzalnu poruku: 'Poruka je da smo mnogo raznolikiji nego što mislimo, a dokaz za to leži u našoj DNK.'

Slični pokušaji rekonstrukcije već su rađeni u Indiji, primjerice 2019. godine na lubanjama iz Rakhigrahija, ključnog nalazišta civilizacije iz doline Inda. No ti su prikazi ostali bez boje i detaljnih fizičkih obilježja. Caroline Wilkinson, voditeljica Face Laba, objašnjava važnost ovakvih prikaza:

'Ljude fasciniraju lica. Naša sposobnost da ih prepoznajemo i tumačimo dio je našeg uspjeha kao društvene vrste. Ove rekonstrukcije pomažu nam da drevne ostatke vidimo kao stvarne ljude, a ne samo kao arheološke artefakte.'

Što su jeli i kako su živjeli

Dosadašnji nalazi ukazuju na to da su stanovnici Keeladija uzgajali rižu i proso, bavili se stočarstvom te jeli meso jelena, koza i divljih svinja. Zanimljivo, postoje dokazi da su konzumirali i datulje, premda ta biljka nije tipična za Tamil Nadu. Najveći izazov za znanstvenike ostaje izolacija dovoljno kvalitetne DNK iz loše očuvanih kostura.

No, kako kaže profesor Kumaresan, drevne DNK biblioteke su poput prolaza u prošlost - mogu nam otkriti fascinantne uvide o životu kakav je bio i o životu kakav poznajemo danas, piše BBC.