U četvrtak se četveročlana Crew-11 prijevremeno vratila na Zemlju i uspješno sletjela u Tihi ocean, nakon što je kod jednog člana posade došlo do zdravstvenog problema koji se nije mogao liječiti ograničenim medicinskim sredstvima na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). NASA nije objavila o kojem se astronautu radi niti prirodu zdravstvenog stanja, no potvrdila je da je osoba stabilno.

Američki astronauti Mike Fincke i Zena Cardman, japanski astronaut Kimiya Yui te ruski kozmonaut Oleg Platonov stigli su na ISS u kolovozu 2025. godine, s planom da ondje ostanu šest i pol mjeseci. No zdravstveno stanje jednog od članova zahtijevalo je da se cijela posada vrati na Zemlju u SpaceX-ovoj kapsuli koja ih je i dovela na postaju.

Događaj je još jednom podsjetio da ljudsko istraživanje svemira, čak i u niskoj Zemljinoj orbiti, nikada ne može postati rutina. Kako je jednom ironično rečeno u serijalu 'Zvjezdane staze': 'Svemir je bolest i opasnost, zamotana u tamu i tišinu – i to u dobrim danima.'

Scenariji daleko od ugodnih

Scenariji koje astronauti uvježbavaju daleko su od ugodnih. Zamislite da vas probudi prodorna sirena dok ste vezani u vreći za spavanje u skučenoj kabini, piše BBC. Zrak nestaje zbog pukotine u stijenci uzrokovane svemirskim krhotinama, u prostor se širi otrovni amonijak ili se vatra približava vratima modula.

Za astronaute na obuci to nije hipotetska situacija. Sve navedeno – i to često istodobno – prolaze u simulatorima ISS-a na Zemlji. 'Bace vas u duboko bez upozorenja', kaže Meganne Christian, viša menadžerica za istraživanja u Britanskoj svemirskoj agenciji i pričuvna astronautkinja Europske svemirske agencije.

'Ne kažu vam što slijedi – požar, curenje amonijaka, gubitak tlaka – a vi to jednostavno morate riješiti. Ideja je da se pripremite za situaciju u kojoj se više stvari dogodi odjednom i u kojoj morate donositi brze, ali promišljene odluke', objašnjava Christian.

Sposobnost zadržavanja prisebnosti pod pritiskom ključan je kriterij u odabiru astronauta. 'Psiholozi nas tijekom selekcije vrlo detaljno ispituju o reakcijama u kriznim situacijama', kaže Christian. 'Traže ljude koji su prilagodljivi, smireni i otporni.'

Planiranje za izvanredne situacije prisutno je od samih početaka svemirskih letova. Još 1966. godine NASA je angažirala istraživačku organizaciju Rand Corporation da analizira moguće hitne scenarije u svemiru – od boravka u orbiti do misija na Mjesec i Mars. Studija je razmatrala zdravstvene hitnosti, gubitak kisika, izloženost kemikalijama i zračenju te preporučila višestruke sigurnosne sustave i stalnu dostupnost letjelice za povratak posade na Zemlju. Ta su načela oblikovala programe Apollo i Space Shuttle, a vrijede i danas.

Osnovno pravilo svih svemirskih nacija jest da uz postaju uvijek mora biti 'trajekt' za povratak. 'Nikada ne zovete taksi – on je već ondje', objašnjava Jonathan McDowell iz Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku. Ako je postaja oštećena, posada mora imati trenutačan izlaz.

No taj sustav ima ograničenja. Ako se razboli ili ozlijedi samo jedan astronaut, cijela posada mora se vratiti zajedno – jer nitko ne smije ostati bez povratne letjelice, a upravo se to dogodilo.

Situacija postaje još složenija ako je sama kapsula oštećena. Takav slučaj zabilježen je u studenom 2025. godine na kineskoj svemirskoj postaji Tiangong, kada su taikonauti otkrili oštećenja na prozorima uzrokovana svemirskim otpadom i morali su zatražiti zamjensku letjelicu.

Najgori scenariji

Iako je evakuacija astronauta koji su činili Crew-11 provedena postupno i bez panike, postavlja se pitanje što bi se dogodilo u slučaju potrebe za trenutačnim napuštanjem postaje. Astronautkinja Nicole Stott opisuje to jednostavnom mantrom: 'Idi polako da bi išao brzo.' Drugim riječima, brzina bez kontrole vodi pogreškama.

U praksi to znači reagirati na alarm, procijeniti problem, slijediti kontrolne popise i djelovati timski. U slučaju požara to uključuje okupljanje posade, stavljanje respiratora, gašenje i izolaciju zahvaćenih modula. 'Kapsula za povratak nije samo izlaz, ona je i sklonište', naglašava Christian. Iz nje se može procjenjivati stanje postaje, a u krajnjem slučaju i započeti povratak na Zemlju.

Najgori scenarij u orbiti znači povratak kući u nekoliko sati. No to se drastično mijenja s misijama na Mjesec i Mars. 'S Mjeseca vam treba nekoliko dana, ali s Marsa dvije godine do sljedeće prilike', upozorava McDowell. To podrazumijeva prihvaćanje većeg rizika i znatno napredniju medicinsku opremu, gotovo mini bolnicu u svemiru.

Christian je sličnu izolaciju iskusila na istraživačkoj postaji Concordia na Antarktici, zimi potpuno odsječenoj od svijeta. 'Morali smo biti potpuno samodostatni. Imali smo liječnika, malu bolnicu i planove evakuacije u rezervnu bazu', kaže.

Kako se ISS približava kraju svog vijeka – podsjetimo, planirano je njegovo napuštanje u sljedećih pet godina – ponovno se otvara pitanje spašavanja u i iz svemira. Stručnjaci upozoravaju na 'rupe': ako se komercijalna letjelica nađe u nevolji, tko će doći u pomoć?

Rješenje vide u stalno spremnim letjelicama, univerzalnim sustavima spajanja i čak specijaliziranim 'svemirskim vučnim službama'. Za misije na Mars razmatra se i slanje više letjelica istodobno, po uzoru na povijesne pomorske ekspedicije.

No rizici rastu već sada. Uskoro NASA planira lansirati misiju Artemis II, prvi let s posadom koji će ljude odvesti dalje od Mjeseca prvi put od 1972. godine. Letjelica je jedna jedina, bez pričuvne opcije i bez mogućnosti evakuacije. Ako nešto pođe po zlu, astronauti će imati samo sebe, kontrolu misije i – tamu i tišinu svemira.