Riječ je uglavnom o državama koje se ističu neutralnošću, geografskom izoliranošću ili snažnim prirodnim resursima, što bi im moglo omogućiti veću otpornost na poremećaje u opskrbi i moguće vojne udare.

Izolacija i surovi uvjeti

Među navedenima je Antarktika, golema i slabo naseljena ledena površina bez država u neposrednoj blizini. Ipak, ekstremni klimatski uvjeti čine je teško nastanjivom.

Island se također ističe kao zemlja koja nije sudjelovala u modernim ratovima, a visoko je pozicioniran na Globalnom indeksu mira. Zbog izoliranosti i političke stabilnosti često se spominje kao potencijalno sigurnije područje.

Južna hemisfera i poljoprivredna samodostatnost

Novi Zeland i Australija nalaze se pri vrhu ljestvice najmirnijih država. Prema navodima istraživačke novinarke Annie Jacobsen, te bi zemlje mogle biti u prednosti jer imaju kapacitete za održavanje poljoprivrede i u izvanrednim uvjetima.

Tuvalu, mala otočna država s oko 11.000 stanovnika, spominje se zbog udaljenosti i ograničenog geopolitičkog značaja.

Argentina i Čile navode se zbog obilja prirodnih resursa i razvijene poljoprivrede, što bi moglo ublažiti posljedice dugotrajnog poremećaja globalne trgovine. Slični argumenti iznose se i za Južnu Afriku.

Neutralnost kao prednost

Butan, koji se 1971. proglasio neutralnim, te Švicarska, poznata po dugogodišnjoj neutralnosti, također su na popisu. Švicarska je i u aktualnim krizama nastojala zadržati distancu od izravnog sudjelovanja u sukobima.

Indonezija se spominje kao država koja se uglavnom držala po strani u međunarodnim sukobima i promicala inicijative za očuvanje mira.

Fidži, zbog udaljenosti i prirodnih resursa, navodi se kao potencijalno sigurno utočište.

Iako su ovakvi popisi spekulativne prirode i temelje se na kombinaciji političkih, geografskih i gospodarskih čimbenika, objavljeni su u kontekstu sve izraženijih strahova od šire eskalacije sukoba na Bliskom istoku.