God of War kao franšiza na trenutke podsjeća na lika koji je desetljećima zapeo na starom radnom mjestu te zna što se očekuje od njega i odrađuje posao točno tako da svi budu zadovoljni. Naslovi poput Sons of Sparta upravo su dokaz da potencijal neke igre seže dalje od onog na što su svi navikli.

Da se razumijemo, metroidvanija s temom već poznate igre nije novo svjetsko čudo, no i dalje je lijepo vidjeti da kompanije koje raspolažu milijunskim budžetima ponekad naprave naslov koji izgleda kao da je rađen s iskrenom strašću.

Tim rečeno, God of War: Sons of Sparta u sebi ima DNA drugih 2D uspješnica. Borba koja uključuje pametno raspolaganje resursima (mana, spirit, zdravlje) jako podsjeća na nepokolebljivost Blasphemousa, a istraživanje mape, fluidnost slagalica i jednostavan vizualni jezik daju joj dobrodošlu pristupačnost.

Sons of Sparta je, naravno, i dalje akcijska metroidvanija puna nasilja, ali je ono puno blaže nego u izvornim nastavcima God of Wara. Likovi su također puno vedriji i često se šale. 'Stari' Kratos, kojem glas posuđuje T.C. Carson, glumac iz prva tri nastavka, služi kao narator priče o mladom sebi, neiskusnom, ali hrabrom mladom Spartancu koji kroz priču prolazi s malo poznatim bratom Deimosom, a on je, podsjećam, lik iz God of War: Ghost of Sparta, naslova izašlog na PlayStation Portableu.

Borba u igri koristi brojne prilagodljive poteze i taktike koje igrač razvija tijekom putovanja brojnim biomima, uz razne varijacije među obranom i napadom te malo razočaravajući nedostatak varijacije u opremi na kakvu sam navikao u ostalim nastavcima. I dalje je zabavna i svaki novi powerup otkriva nova područja (kao što to obično i ide), no cijelo iskustvo prilično je pitomo i ziheraško.

Piksel art grafika je također lijepa, no ni po čemu izvanredna, a slonovski dio posla odrađuje – zvuk. Svaki napad i udar oružja u neprijatelja ima težinu, a tempo borbe potpiruje genijalno skladana glazba izvornog kompozitora God of Wara, Beara McCrearyja. Riječ je, naime, o tematskom mišungu računalnog syntha i klasične epske glazbe, a on je nenametljiv, vrlo autentičan i prikladan ideji same igre. U cjelini, grafika i zvuk su prikladno producirani, slijede visoke standarde te doprinose kakvoći naslova.

Zapravo, kad stavim u kontekst sate provedene u igri, zbilja ne mogu reći da je Sons of Sparta loš. On je, štoviše, prilično dobar: glavni lik ne umire nakon tri neprijateljska udarca, kombinacije napada različitih vrsta zbilja potiču taktički pristup, a borbe protiv brojnih većih neprijatelja su jako, jako zabavne. Jedina stvar na koju punopravno mogu prigovoriti korištenje je trokuta za kretanje platformama i penjanje ljestvama, kao i konfuzija oko različitih tehnika borbe i korištenja resursa koja nastane ubrzo nakon što shvatite da svaki od njih ima vrlo specifičnu namjenu i efekt.

Unatoč tome, God of War: Sons of Sparta i dalje je pitoma, lijepa i jako ispolirana metroidvanija. Makar nije ni blizu nekim boljim predstavnicima žanra, ona je i dalje zabavna te opravdava cijenu od oko 30 eura. Ako ste fan serijala God of War i pašu vam platformske igre, definitivno isprobajte. Ako tražite izazovne i maštovite metroidvanije, bacite pogled na alternative.

• Ime: God of War: Sons of Sparta
• Žanr: metroidvanija
• Platforme: PlayStation 4, PlayStation 5
• Proizvođač: Mega Cat Studios
• Cijena: 29,99 eura
• Ustupio: Sony