Divlje životinje diljem svijeta, od majmuna u New Delhiju do vjeverica u New Yorku, sve češće pokazuju slična, neobično odvažna ponašanja, poput krađe hrane od ljudi. Iako takvo ponašanje nije tipično za njihove rođake u prirodi, u gradovima postaje uobičajeno. Znanstvenici taj fenomen nazivaju bihevioralna homogenizacija, proces u kojem životinje u urbanim sredinama razvijaju slične obrasce ponašanja, a istovremeno gube raznolikost osobina potrebnih za preživljavanje u divljini.

Gradovi, bez obzira na geografsku lokaciju, imaju niz zajedničkih obilježja: višu temperaturu (efekt urbanog toplinskog otoka), buku, svjetlosno onečišćenje i stalnu prisutnost ljudi. Upravo ti uvjeti oblikuju ponašanje životinja. Mnoge urbane vrste brzo uče da su ljudi izvor hrane i da im ne predstavljaju izravnu prijetnju, zbog čega gube prirodni strah. Posljedično preživljavaju i razmnožavaju se jedinke koje su hrabrije i prilagodljivije, što s vremenom dovodi do evolucijskih promjena.

Takav proces selekcije vidljiv je i u komunikaciji. Urbane ptice, primjerice, često pjevaju glasnije, ranije ujutro ili na višim frekvencijama da bi nadjačale prometnu buku. Time različite vrste u različitim gradovima počinju zvučati sve sličnije. Slični obrasci pojavljuju se i u ponašanju: životinje uče jedne od drugih kako iskoristiti ljudske resurse, a primjeri uključuju kakadue koji otvaraju kante za smeće ili rakune koji nadmudruju sustave zaštite otpada.

Istovremeno urbani okoliš mijenja i način na koji životinje žive. Umjesto raznolikih izvora hrane, mnoge se vrste oslanjaju na otpad ili lako dostupne ljudske ostatke hrane, što može dovesti do nutritivno lošije prehrane. Građevine poput mostova i zgrada zamjenjuju im prirodna staništa, a prometnice mijenjaju obrasce kretanja.

Gubitak bihevioralne raznolikosti ima ozbiljne posljedice. Na genetskoj razini manja raznolikost znači slabiju sposobnost prilagodbe budućim promjenama okoliša. Primjerice, urbani uvjeti mogu potaknuti ranije razmnožavanje zbog viših temperatura, ali ako populacija izgubi varijabilnost, smanjuje se njezina otpornost na nove izazove.

Također dolazi do češćih sukoba između ljudi i životinja: više prometnih nesreća, ugriza, materijalne štete i prijenosa bolesti. Takvi konflikti štete i ljudima i životinjama te stvaraju dodatne troškove društvu.

S aspekta očuvanja prirode, homogenizacija je osobito problematična jer smanjuje otpornost vrsta i otežava njihovo ponovno uvođenje u prirodna staništa. Osim toga, nestaju lokalno naučena ponašanja poput migracijskih ruta, specifičnih tehnika traženja hrane ili čak 'dijalekata' u pjevu ptica.

Na kraju, životinje u gradovima poput Los Angelesa, Lime, Lagosa i Lahorea sve više nalikuju jedne drugima u ponašanju, unatoč različitim ekosustavima i evolucijskoj povijesti. Razumijevanje ovog procesa ključno je za planiranje gradova i razvoj strategija koje omogućuju suživot ljudi i divljih životinja uz očuvanje njihove biološke i ponašajne raznolikosti, piše Science Alert.