Riječ je o najstarijoj poznatoj snimci takve vrste, koju su u ožujku 1949. godine kod Bermude zabilježili znanstvenici, a sada su je otkrili i analizirali istraživači s Oceanografskog instituta Woods Hole u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Osim samog pjeva kita, snimka je vrijedna zbog zvučnog 'okruženja' koje bilježi.

Ocean sredinom 20. stoljeća bio je znatno tiši nego danas, što znanstvenicima omogućuje da usporede kako se promijenio pod utjecajem ljudskih aktivnosti. 'Ove snimke ne omogućuju nam samo praćenje zvukova kitova, nego i uvid u to kako je zvučao ocean 1940-ih. To je nešto što je inače vrlo teško rekonstruirati', rekao je za Guardian Peter Tyack, stručnjak za bioakustiku mora.

Takvi podaci posebno su važni danas, kada su oceani sve bučniji zbog intenzivnog brodskog prometa i drugih ljudskih aktivnosti. Prema istraživanjima, kitovi prilagođavaju svoje ponašanje i način komunikacije ovisno o razini buke u okolišu.

Snimka nastala slučajno

Zanimljivo je da znanstvenici koji su 1949. godine snimili zvuk nisu ni znali što točno slušaju. Tijekom istraživačke misije testirali su sonar i provodili akustičke pokuse u suradnji s američkom mornaricom te zabilježili neobične zvukove. 'Bili su znatiželjni pa su nastavili snimati, čak i u trenucima u kojima su namjerno gasili svoju opremu da bi što jasnije čuli zvukove iz oceana', objasnila je Ashley Jester iz Woods Holea.

Snimka je desetljećima ostala pohranjena na plastičnom disku napravljenom pomoću uređaja Gray Audograph, tadašnje tehnologije za snimanje zvuka. Za razliku od magnetskih traka, koje su se s vremenom degradirale, ovaj je zapis ostao očuvan.

Tek prošle godine, tijekom digitalizacije arhivske građe, istraživači su otkrili snimku i prepoznali njezinu znanstvenu vrijednost.

Zvukovi koje kitovi proizvode – klikovi, zvižduci i kompleksan 'pjev' – ključni su za njihovo preživljavanje. Pomoću njih pronalaze hranu, orijentiraju se u prostoru, komuniciraju i održavaju društvene veze. Grbavi kitovi osobito su poznati po svojim složenim vokalizacijama, a često zvuče gotovo melankolično i mogu se ponavljati u obrascima nalik pjesmi.

Nova, odnosno otkrivena stara snimka mogla bi pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako su se ti zvukovi mijenjali kroz vrijeme, osobito u kontekstu sve veće buke u oceanima. 'Ovo je jedinstvena prilika da usporedimo današnje uvjete s onima iz prošlosti i bolje shvatimo kako ljudska aktivnost utječe na komunikaciju kitova', ističu istraživači.

Uz znanstvenu vrijednost, snimka ima šire značenje. Kako kaže Hansen Johnson iz New England Aquariuma, takvi zvukovi često bude znatiželju i empatiju prema morskom svijetu. 'Prekrasno je to slušati. Takve snimke potiču ljude da se zainteresiraju za ocean i da se više brinu o životu u njemu', rekao je.