Sezonski posao nije improvizacija, nego uređeni ritam – posebno u sustavu kakav ima Pan-pek. I upravo je to možda najveće iznenađenje za one koji sezonu zamišljaju kao kaotičan i nepredvidiv posao: iza svega ipak stoje jasna pravila, raspored i tim na koji se možeš osloniti.

Tempo koji se brzo nauči

Dijana Feljan danas vodi Pan-pekovu poslovnu jedinicu u Zagrebu, a iza sebe ima čak 12 sezona rada u Novalji na Pagu.

‘Na sezonu sam došla svjesna da idem raditi - sezona je sezona i zna se da se puno radi. Nisam imala neka posebna očekivanja niti me nešto iznenadilo. Ipak, u praksi zna biti puno intenzivnije nego što čovjek zamisli’, kaže.

Taj intenzitet najviše se osjeti u špici.

‘Radi se u smjenama, po jasno definiranoj satnici, uz jedan slobodan dan u tjednu. Najzahtjevnije su visoke temperature, pečenje, gužve i konstantan tempo’, objašnjava.

No upravo u toj strukturi vidi se razlika između percepcije i stvarnosti.

‘Ljudi često misle da se radi bez prestanka i bez slobodnog vremena, ali to nije točno. Imaš raspored, slobodan dan, osiguran smještaj, hranu i prijevoz. Kad to ispričam drugima, često se iznenade koliko je sve zapravo organizirano.’

To je ujedno i dio koji mnogima znači najviše kad prvi put razmišljaju o sezoni: da unaprijed znaju kako posao izgleda, što ih čeka i u kakvim će uvjetima raditi. Upravo ta jasnoća često presudi hoće li netko sezonu doživjeti kao iscrpljivanje ili kao iskustvo koje ima smisla.

Od jednog ljeta do navike

Sličan put ima i Slađana Flajs, koja također vodi Pan-pekovu poslovnu jedinicu u Zagrebu, a iza sebe ima 10 sezona rada na moru.

‘Na prvu sezonu došla sam iz znatiželje. Čula sam pozitivna iskustva i htjela sam vidjeti kako to izgleda. Posla je bilo više nego što sam zamišljala, ali sve je bilo dobro organizirano, a ekipa odlična’, kaže.

Tipičan dan, dodaje, ima jasan početak i kraj.

‘Dolazak u smjenu, priprema proizvoda, pečenje, slaganje, rad s kupcima. Radi se oko 40 sati tjedno, raspored je unaprijed poznat i ima se slobodan dan. Nije kaotično kao u klasičnom ugostiteljstvu - više je kao regularan posao, samo u sezonskim uvjetima.’

Za obje sugovornice upravo je ta kombinacija presudila da se vrate.

‘Uz dodatnu zaradu, sezona nudi i slobodu - nakon smjene imaš vremena za sebe, more i odmor. Atmosfera među ljudima i odnos s gostima dodatno motiviraju’, kaže Dijana.

Slađana dodaje: ‘Da mi nije odgovaralo, sigurno se ne bih vraćala. Ekipa je ključna - kad radiš s dobrim ljudima, sve je lakše.’

Upravo zato sezonski posao za neke ne ostane samo jedno ljeto ili usputna epizoda. Nekome je to prva ozbiljna radna disciplina, nekome test samostalnosti, a nekome iskustvo kojem se vraća jer zna što dobiva - jasnoću, ritam, tim i osjećaj da brzo ulaziš u posao.

Rad s ljudima bez filtera

Sezona brzo pokaže koliko se možeš prilagoditi.

‘Tim se često mijenja, moraš se znati brzo uklopiti i reagirati. Najvažnije je međusobno povjerenje i podrška’, kaže Dijana.

U tome je važna i podrška unutar tima, posebno za one koji na sezonu dolaze prvi put. Kad znaš da možeš pitati, osloniti se na iskusnije kolege i brzo pohvatati ritam, cijelo iskustvo izgleda drukčije.

Prisjeća se i jedne situacije koja najbolje opisuje tempo.

'Jednom se dogodilo da smo u cijeloj Novalji radili samo mi. Bio je to izrazito intenzivan dan, bez stajanja, ali smo sve uspjeli organizirati i odraditi. To pokazuje koliko su snalažljivost i komunikacija ključni.'

Razlika između sezonaca početnika i onih iskusnih vidi se odmah.

‘Iskusni znaju što ih čeka i dolaze fokusirani na posao. Oni koji dolaze prvi put često nisu svjesni koliko je sezona zahtjevna. Traži drugačiji mindset i odgovornost’, dodaje.

Ali baš se tu često dogodi i najveći pomak: nakon nekoliko tjedana ljudi uhvate tempo, postanu sigurniji u komunikaciji, organiziraniji i spremniji preuzeti odgovornost. Zato sezona mnogima bude i škola rada koju je teško usporediti s nečim drugim.

Iskustvo koje ostaje i nakon ljeta

Ono što sezona donosi ne završava zadnjim radnim danom.

‘Profesionalno sam naučila raditi s različitim tipovima ljudi i prilagoditi se situacijama. Osobno mi je donijela i puno poznanstava koja su prerasla u prijateljstva’, kaže Dijana.

Posebno ističe odnos s gostima: ‘Mnogi se vraćaju svake godine, pogotovo gosti iz Njemačke, i odnos s njima često prelazi u nešto više od klasičnog odnosa kupac–prodavač. Postaje gotovo prijateljski, kao s obitelji.’

Dodaje i kroz osmijeh da joj je omiljeni proizvod kroasan sendvič.

Slađana ističe sličan dobitak.

‘Dobila sam sigurnost u radu s ljudima, bolju organizaciju i snalaženje u dinamičnom okruženju. I naučiš funkcionirati samostalno.’

Drugim riječima, sezonski posao ne donosi samo plaću i ljeto na drugoj lokaciji, nego i vrlo opipljive vještine koje ostaju i kasnije - od rada s ljudima i snalaženja pod pritiskom do bolje organizacije i veće samostalnosti.

To iskustvo danas obje prenose u svoje timove u Zagrebu.

‘Sezona te nauči kako ostati smiren i učinkovit pod pritiskom. To mi danas puno znači u vođenju poslovne jedinice’, kaže Slađana.

Dijana dodaje da se dio tima iz Zagreba vraća s njom i na sezonu, što dodatno jača povezanost.

‘Imamo i kolegice iz Nepala koje su se odlično uklopile. Vrijedne su i motivirane, a sezona im je prilika za dodatnu zaradu.’

Kad se sve zbroji, sezonski rad nije samo priča o ljetu, smjenama i zaradi. To je i iskustvo kroz koje ljudi upoznaju vlastiti ritam, nauče se osloniti na tim i steknu veću sigurnost u radu s ljudima. Možda baš zato nekima sezona ostane samo jedno ljeto, a nekima postane iskustvo kojem se vraćaju - zbog osjećaja da su ondje, uz sav tempo i zahtjevnost, pronašli i red, podršku i dobar tim.