Prema dostupnim podacima, Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana Srbije trenutno ima ukupno 17 jednosjednih jurišnika tipa J-22 Orao i dvosjeda tipa NJ-22 Orao, od kojih je njih osam modernizirano u inačici J-22 M1A. Premda je riječ o avionima proizvedenima krajem 1970-ih i 1980-ih, Srbija ih se ne odriče zbog njihove specifične uloge u bliskoj zračnoj potpori, dugog preostalog vijeka trajanja konstrukcije i tekućeg procesa modernizacije koji joj omogućuje korištenje suvremenog naoružanja.

Srbija provodi opsežan program nadogradnje Orlova, što uključuje novu digitalnu avioniku, napredne senzore i mogućnost korištenja vođenih raketa i laserski vođenih bombi. Takva modernizacija omogućuje joj izvršavanje zadaća s veće udaljenosti i veću preciznost, smanjujući pritom rizik od suparničke protuzračne obrane.

Dok Srbija nabavlja novije avione poput francuskih Rafalea, Orao ostaje jedina platforma specijalizirana isključivo za jurišne zadaće u obliku bombardiranja neprijateljskih položaja i pružanja potpore kopnenim snagama, što pak rasterećuje višenamjenske lovce tipa MiG-29, a koje bi idućih godina trebali zamijeniti Rafalei. Budući da je Orao bio jugoslavensko-rumunjski projekt, Srbija posjeduje značajnu bazu znanja i rezervnih dijelova, osobito motora Rolls-Royce Viper, što održavanje čini ekonomičnim.

Nije nevažno spomenuti i to da srpski piloti ističu da je Orao, unatoč svojoj vremešnosti, vrlo upravljiv i robustan zrakoplov pogodan za akrobacije i teške uvjete borbe. Ipak, čini se da su Orlovi nagrizeni zubom vremena i da lovačko-bombarderska komponenta srpskog ratnog zrakoplovstva treba svježu krv. Za slučaj da se Srbija okrene kineskim rješenjima, zrakoplovni portal Tango Six izdvojio je nekoliko rješenja za zamjenu, od kojih su neke njihovi piloti već iskušali.

Motori nedostupni zbog rata u Ukrajini

Prva opcija mogao bi biti dvomotorni podzvučni niskokrilni dvosjed tipa L-15 Falcon, opremljen modernim sustavima koji ga čine konkurentnim na globalnom tržištu. Falcon tako ima sustav fly-by-wire za digitalno upravljanje letom, stakleni kokpit, moderne višenamjenske zaslone i sustav HOTAS, a on omogućuje pilotu da upravlja svim funkcijama aviona bez micanja ruku s upravljačke palice i ručice gasa.

Falcon je primarno dizajniran za obuku pilota za visokoučinkovite borbene avione 4. i 5. generacije kao što su J-10, J-11, J-16 i J-20, ali se može koristiti i kao laki jurišnik. Dostupan je u dvije varijante: L-15A je podzvučni napredni mlazni trenažni avion sa sedam podvjesnih točaka za naoružanje, a L-15B nadzvučna inačica za lake napade s devet podvjesnih točaka, motorima s naknadnim izgaranjem i pasivnim elektronički skeniranim radarom (PESA).

Inačicu L-15Z nabavila je Zambija dok ih u podzvučnoj varijanti koristi akrogrupa ratnog zrakoplovstva Ujedinjenih Arapskih Emirata. Međutim portal Tango Six navodi da problem prilikom nabave L-15 mogu biti njegovi motori AI-222 jer su izvorno proizvedeni u Ukrajini, a osnovna varijanta AI-222-25 proizvodi se u Rusiji. Pritom napominju da bi kupnja aviona s motorima koji se proizvode u dvije zaraćene države mogla biti politički i logistički problematična.

Kao druga opcija nameće se FTC-2000, zamišljen kao isplativo rješenje za obuku pilota i lakše jurišne misije, a namijenjen je zamjeni zastarjelih F-7, kineske inačice aviona MiG-21. On postoji u dvije glavne izvozne varijante: osnovnoj FTC-2000, kakvu odnedavno koristi Sudan, i višenamjenskoj FTC-2000G, koju je kupio Mjanmar.

Kineski-pakistanski proizvod koji ruši Rafale

FTC-2000 je napredni trenažni mlazni avion dok je FTC-2000G laka trenažna borbena letjelica koja može poslužiti kao prijelazna faza u obuci pilota borbenih lovaca. Naprednija inačica G opremljena je modernim AESA radarom, sustavom HOTAS i digitalnim kokpitom, a naoružanje čine unutarnji top kalibra 23 milimetra, razne rakete zrak-zrak kineske proizvodnje, ciljničko-navigacijski kontejner i precizno navođene bombe. Ipak, kako FTC-2000 u obje inačice nema točku nosivosti od tone, ti avioni ne bi mogli koristiti rakete CM-400, a njih je Srbija nedavno nabavila od Kine.

Trenutno jedina dva tipa aviona koja ispunjavaju takav uvjet jesu višenamjenski kinesko-pakistanski JF-17 i J-10, u potpunosti kineski proizvodi. JF-17 Thunder je lagani, jednomotorni i višenamjenski borbeni avion koji su razvili pakistanski PAC i kineski Chengdu, a zamišljen je kao isplativa alternativa skupim zapadnim lovcima i trenutno je okosnica pakistanskog ratnog zrakoplovstva te bilježi sve veći izvozni uspjeh.

Najnovija inačica JF-17, nazvana Block III, avion je 4,5 generacije s AESA radarom, infracrvenim sustavom za pretraživanje i praćenje (IRST) i kompatibilnošću s naprednim naoružanjem poput kineske rakete zrak-zrak dugog dometa tipa PL-15E. JF-17 je dokazan u zračnoj borbi te je nedavno sudjelovao u sukobu s Indijom, tijekom kojeg je oborio indijski Rafale. Ovaj avion, pored Pakistana, koristi Mjanmar kao prvi izvozni kupac te Nigerija za antiterorističke operacije. Azerbajdžan je nedavno kupio 40 primjeraka Block III po cijeni od 4,6 milijardi dolara, a za letjelicu su zainteresirani i Bangladeš, Irak i Saudijska Arabija.

Ako bi Srbija pak nabavila Chengduov J-10CE, jednomotorni višenamjenski borbeni avion s delta krilima i kanardima, zbog čega podsjeća na Eurofighter Typhoon, moguće je da bi u paketu kupila i naoružanje koje po svojim sposobnostima prednjači pred početnim oružanim paketom koji stiže Beogradu s Rafaleima. Srbija, naime, s Rafaleima ne može dobiti rakete zrak-zrak Meteor zbog svojeg nepripadanja NATO-u, stoga bi joj pristup najmodernijim kineskim raketama itekako dobro došao za eventualne zračne borbe.