Na izoliranom vulkanskom otoku uz sjeveroistočnu obalu Brazila desetljećima, pa i stoljećima, događa se gotovo nevjerojatna priča – krdo koza preživljava i razmnožava se već više od 200 godina iako na tom otoku nema nijednog izvora slatke vode
Koze su živjele na otoku Santa Barbara, u arhipelagu Abrolhos, oko 70 kilometara od brazilske obale. Povijesni zapisi upućuju na to da su ih ondje ostavili kolonizatori prije više od 250 godina, moguće kao izvor hrane, a one su i nakon odlaska ljudi preživjele u jednom od najnegostoljubivijih okruženja.
Na otoku nema rijeka ni izvora, a situacija nije puno bolja ni što se tiče oborina, pa bi većina životinjskih vrsta na takvom mjestu vrlo brzo uginula. Međutim ove koze ostale su zdrave, a čak su i okotile blizance. Pritom nikad nisu viđene kako piju vodu.
Bez kapi vode i bez objašnjenja
Prošle godine brazilski Institut Chico Mendes za očuvanje bioraznolikosti (ICMBio) planirao je premjestiti 27 koza s otoka da bi se zaštitio lokalni ekosustav jer je njihova prisutnost ugrožavala endemske biljne vrste i staništa najmanje sedam vrsta morskih ptica. Znanstvenici su stoga odlučili pomnije istražiti koze, pisao je Vice.
'Vjerujemo da su razvile jedinstvene sposobnosti preživljavanja', rekao je Erismar Rocha, voditelj Nacionalnog morskog parka Abrolhos. Upozorio je i da bi, bez kontrole populacije, koze s vremenom iscrpile sve resurse na otoku, što bi dovelo i do njihova nestanka.
No i dalje ostaje pitanje kako su uspjele opstati u takvim uvjetima.
Kako su uopće preživjele?
Jedna od teorija je da su se možda prilagodile konzumaciji morske vode, što većina sisavaca ne može postići bez ozbiljnih posljedica poput dehidracije. Drugi vjeruju da svu potrebnu tekućinu dobivaju iz biljke koja prevladava na otoku i zadržava velike količine vlage, a riječ je o jestivoj biljci koja raste i na Mediteranu – tuštu ili portulaku.
Spomenuti slučaj ima i šire znanstveno značenje. Istraživači vjeruju da bi ove koze mogle ponuditi uvid u to kako se životinje prilagođavaju ekstremnoj suši, što postaje sve važnije u kontekstu klimatskih promjena i širenja sušnih područja.
Brazilski znanstvenici planiraju detaljno proučiti njihovu fiziologiju, ponašanje i mikrobiom probavnog sustava kako bi otkrili što im je omogućilo takvu izdržljivost. Otvara se i pitanje može li se na temelju tih saznanja razviti otpornije pasmine stoke za područja pogođena sušom.
