košarkaš Vito Kučić

Velika nada koja je mnogima zapela za oko: Najveći uzor mi je Dražen Petrović i to zbog radne etike i upornosti

  • Autor: Branko Tabak
  • Zadnja izmjena 22.06.2022 16:06
  • Objavljeno 22.06.2022 u 16:06
tportal

Izvor: Cropix / Autor: Ronald Gorsic

Dvadesetogodišnji košarkaš zagrebačke Cedevite Junior i jedan od najboljih razigravača svoje generacije, Vito Kučić, svoj je sportski put gradio daleko od očiju javnosti sve do završnice Kupa Krešimir Ćosić u njegovoj rodnoj Rijeci, gradu koji je napustio s 15 godina. Bila je to teška odluka za golobradog dječaka

Radišan je, uporan i beskompromisan. Ne propušta ukazane prilike pa se može slobodno reći da je jedan od igrača na kojima će Cedevita Junior graditi budućnost, a svakako i onaj koji bi uskoro mogao uskočiti na reprezentativni popis izbornika Damira Mulaomerovića, trenera koji mu je dao priliku i u Cedeviti Junior, za koju ga ugovor veže još tri sezone.

Kučić je došao u Zagreb iz Rijeke kao petnaestogodišnji dječak, u košarci je od šeste godine, a kaže da je moglo sve krenuti i ranije.

'Zanimljiva je to priča. Moj tata je košarkaški trener pa sam kao klinac puno vremena provodio u dvorani i tako se zaljubio u košarku. No tek sa šest godina ohrabrio sam se napraviti prve košarkaške korake. Započeo sam u KK-u Zamet, u kojem sam proveo šest godina, nakon čega sam prešao u KK Kvarner. Trenirao me Branko Musić i prenio na mene ogromnu količinu energije i znanja. Radio je individualno sa mnom i pružio mi podršku. Bilo je to divno i poučno iskustvo.'

Igrao s tri godine starijim suigračima pa zapeo za oko ljudima iz Cedevite Junior

Rekli bismo i odskočna daska, ona koja je Kučića odbacila više i dalje. Već kao 14-godišnji klinac mnogim je trenerima i skautima zapeo za oko jer 'igra drukčiju košarku'...

'S 14 godina bio sam dio juniorske selekcije Kvarnera na poluzavršnom turniru Prvenstva Hrvatske s dečkima koji su bili stariji od mene tri godine. Trener Hrvoje Radanović ukazao mi je ogromno povjerenje i pružio veliku priliku, stavljao me u prvu petorku i tada sam se prvi put susreo s igranjem košarke na višoj razini. Godinu kasnije pala je velika odluka. S 15 godina sam se odlučio preseliti u Zagreb. Naravno, to je bio značajan i ozbiljan korak, kako za mene, tako i za obitelj. Jednoglasno smo se složili da je preseljenje najbolji put za moju karijeru. Bilo je teško donijeti takvu odluku. Ipak sam bio klinac, ali uz veliku podršku obitelji, pogotovo oca, koji se odlučio preseliti u Zagreb kako bi mi olakšao tu naglu promjenu, sve je prošlo lakše. Neizmjerno sam mu zahvalan na tome.'

Unatoč tome što je uz sebe imao jednog roditelja, preseljenje iz Rijeke u Zagreb donijelo je velike promjene u životu ovog mladog čovjeka.

'Da, nije to samo tako… Ostavljaš iza sebe sve ono što si gradio u jednom gradu i krećeš od nule. Nova škola, klub, nastavnici, treneri… Zagreb i Rijeka su dva totalno različita grada. Dugo mi je trebalo da se naviknem da ne vidim more s prozora, teško mi je padala činjenica da sam udaljen od mame i sestre, no imao sam jasan cilj i podršku tate, trenera i suigrača koji su mi ubrzo postali kao druga obitelj. U školi sam odlično primljen, naišao sam na puno razumijevanja profesora i kolega jer su znali da sam sportaš pa su mi izlazili u susret, a u klubu su me svi također lijepo dočekali. Od trenera do suigrača i svih djelatnika u klubu.'

Organiziranost i uvjeti u Cedeviti Junior jako su ga oduševili.

'Kada sam došao u kadetsku ekipu, dočekao me trener Anđelko Matov, s kojim sam također puno radio. Već u premijernoj sezoni osvojili smo srebro na državnom prvenstvu. Zatim sam prešao u juniorsku selekciju, u kojoj me vodio Marko Trninić. Paralelno sam igrao za seniorsku ekipu Mladosti sastavljenu od mladih igrača Cedevite Junior. Bio je to moj prvi kontakt sa seniorskom košarkom. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa nismo priveli sezonu kraju. Dogodine sam uključen u seniorsku ekipu Cedevite Junior i paralelno igrao s juniorima. Bila je to sezona rezultatskih uspjeha. Seniorska momčad izborila se za nastup u HT Premijer ligi dok su juniori postali viceprvaci Hrvatske. Bila je to ujedno moja zadnja juniorska sezona u kojoj sam izabran u najbolju petorku natjecanja i bio najbolji strijelac, ali ostaje žal za naslovom državnog prvaka.'

  • +9
  • +6

Vito Kučić - KK Cedevita Junior

Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Sezonu 2021./22. započeo je u Hermes Analitici, klubu koji je visoko kotirao u Prvoj muškoj ligi, razredu ispod elitnog hrvatskog klupskog natjecanja.

'Odlučeno je tako kako bih stjecao što više seniorskog iskustva. U Hermesu mi je trener bio Zvonimir Mravak, a ekipa je bila složena od puno iskusnih igrača od kojih sam imao što naučiti. Uistinu mi je to iskustvo dalo samopouzdanje, tjeralo me da se i dalje trudim i dokazujem iz dana u dan. Uz sve to, imali smo odličnu polusezonu u kojoj nismo znali za poraz.'

Damir Mulaomerović u njemu je vidio 'ono nešto'

No nije se dugo zadržao u tom drugoligašu....

'Da, moje igre očito nisu prošle nezapaženo pa me trener Damir Mulaomerović povukao s posudbe i priključio prvoj ekipi Cedevite Junior, momčadi koja je imala vrlo ozbiljne rezultate u HT Premijer ligi. Dao mi je priliku u prvoj ekipi. Bio je to velik izazov za mene. Doživio sam to istovremeno kao nagradu i kao obavezu da opravdam povjerenje. Šlag na tortu je potpisivanje prvog profesionalnog ugovora s Cedevitom Junior krajem prošle godine.'

play prepoznao playa

Damir Mulaomerović: Pred njim je svijetla budućnost uz puno rada

Damir Mulaomerović, danas i izbornik seniorske reprezentacije Hrvatske, za Kučića ima samo riječi hvale:

'Stvarno mi je veliko zadovoljstvo što je Vito prepoznao klub kao zalog za budućnost, prije svega svoju. U njemu smo prepoznali talentiranog igrača, jednog od najboljih u svom godištu u Hrvatskoj. Već sada pruža dobre igre, a kao treneru drago mi je imati igrača s takvom radnom etikom. Jako je talentiran i pred njim je svijetla budućnost uz puno rada. On se predstavio u HT Premijer ligi, pokazao je da se na njega ozbiljno može računati i mislim da je budućnost našeg kluba. Ta je pozicija deficitarna u Hrvatskoj, pozicija 1 ili 2, a svojim razumijevanjem igre i talentom vjerujem da će u budućnosti pružiti puno dobrih partija. Bilo bi mi drago da ovo bude početak prave karijere.'

Kučić je hrabro gradio svoj put daleko od očiju javnosti, a onda skrenuo pozornost na sebe u završnici Kupa Krešimir Ćosić igranoj u veljači u Rijeci. Kamere nacionalnih televizija popratile su ovaj događaj, a on se predstavio kao veliko iznenađenje, štoviše kao igrač od kojega bi koristi u bliskoj budućnosti mogla imati i reprezentacija. Cedevita Junior je u polufinalu nadigrala ekipu Splita, a uz uzbudljivoj utakmici u finalu poražena je od gradskog rivala Cibone.

'Bio sam jako sretan što se završnica Kupa održavala u mome gradu i mojoj dvorani. To mi je dalo jak vjetar u leđa. Nemam riječi kojima bih zahvalio treneru Mulaomeroviću jer mi je dao priliku da odigram minute koje su mi puno značile. To je neopisiv osjećaj. Malo je reći da sam bio ponosan. To me napunilo samopouzdanjem, a činjenica da se veći broj ljudi zainteresirao za moje igre i da me se sada gleda pod povećalom nisam doživio kao teret. Nastavio sam raditi kao i prije. Jako i prema cilju.'

Jedan od tih ciljeva nametnuo se sam od sebe. Nema sumnje da su Kučićeve igre utjecale da se donese takva odluka.

'Kada sam vraćen s posudbe iz Hermesa, ideja je bila da druga momčad Cedevite Junior, Mladost, ostvari plasman u viši rang natjecanja, odnosno Prvu ligu. Priključio sam se momčadi na završnom turniru u Đakovu. Tamo smo pokazali svu raskoš talenta koji posjedujemo. Uvjerljivo smo ostvarili prvo mjesto i uveli Mladost u Prvu ligu.'

Vito je dominirao u Đakovu, zabijao po 40 i više poena, bio pravi vođa. Uostalom, to se od njega i očekivalo.

'Iskreno, kao lider nisam osjećao veliku odgovornost, a s druge strane uživao sam u svakom trenutku igre. Osjećala se kemija u ekipi jer je riječ o grupi mladih igrača koji su puni želje i volje za igrom i pobjedom. To nas je i dovelo do cilja. Đakovo ću pamtiti cijeli život.'

No poletio nije. Svjestan je toga da je dug put do ostvarenja, a ono se u sportu traži svaki dan iznova.

'Igrač sam koji još uvijek ima puno toga naučiti, imam uzore u životu koje pratim i upijam njihov rad. Svjestan sam svojih nedostataka i svakim danom trudim se raditi na njima, uklanjati ih. Poštujem struku i upravu kluba i zahvalan sam im što su mi omogućili da napredujem iz dana u dan. Ispred mene je još puno rada, ali tom izazovu jako se veselim.'

Životni uzori su mu uvijek oni iz najužeg kruga obitelji, a kada je riječ o onima iz svijeta sporta, nije puno razmišljao o odgovoru:

'Najveći uzor mi je Dražen Petrović zbog radne etike i upornosti, što se uvijek na kraju isplati. Uostalom, pokrivam istu poziciju u igri kao i veliki košarkaški Mozart. Kad smo kod toga, tu je i trener Mulaomerović, kojeg također smatram uzorom jer posjeduje veliko znanje koje uspješno prenosi na mene.'

O budućnosti ne razmišlja previše, kaže, i sretan je tu gdje se trenutno nalazi.

'U Cedeviti Junior vidim se neko vrijeme. Klub ima najbolje uvjete za razvoj mladih igrača u Hrvatskoj. Od uprave, preko trenera, do medicinskog osoblja i svih ostalih uključenih u proces rada. Imamo četiri dvorane na raspolaganju od 0 do 24 i trenere koji su voljni pomoći i raditi s nama u svakom trenutku. To sve doprinosi pozitivnoj atmosferi u ekipi i dobrim rezultatima. Sigurno je to da će se uz puno rada, truda i angažmana otvoriti daljnji putevi, ali ovdje imam još puno neobavljenog posla koji ću, nadam se, uspješno odraditi, a zatim kamo me put odvede.'

Kakav je Kučić izvan košarke, što radi, čime se bavi, gdje potroši slobodno vrijeme?

'Ono malo slobodnog vremena što imam pokušavam iskoristiti najbolje što mogu u društvu prijatelja i obitelji. Volim ići u šetnje Bundekom i Jarunom. Obožavam kave s ekipom kada se šalimo i opuštamo. A kako cimer i ja živimo skupa, malo vremena moram posvetiti i kućanskim poslovima, ha, ha, ha… Znam otići i u kino ili, ako imam slobodan vikend, odem napuniti baterije u Rijeku. Isto tako, svojim hobijem smatram gledanje košarkaških i nogometnih utakmica. To me opušta, a u isto vrijeme mogu svašta naučiti.'

Nismo mogli odoljeti pa smo ga pitali za najdraže klubove u NBA ligi i hrvatskom nogometu.

'Više volim pogledati utakmice NBA doigravanja od regularne sezone. Zanimljivije je. Najdraži klub? Golden State Warriorsi. Navijao sam srčano za njih u finalu, bio uvjeren u naslov i on je stigao.'

A na pitanje kuca li srce jače za Rijeku ili Dinamo, spremno je odgovorio:

'Za Hajduka!'

Zanimljiv je momak taj Vito Kučić!

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!