Iz sezone u sezonu, ista priča. U srpnju uprava Osijeka najavljuje velike stvari, razbacuje se silnim obećanjima i uvjerava navijače da se nikad više neće ponoviti sezona koja je upravo prošla, a koja je bila puna frustracija, loših rezultata i golemog razočaranja. No, iz sezone u sezone deja vu.
Premda, za razliku od 90 posto SHNL-a, financijski itekako solidno stoje i iako se diče stadionom koji odskače od hrvatske nogometne svakodnevice, Osijek i na početku ove sezone tavori na dnu ljestvice. U 11 odigranih kola, zadnji su, odnosno, ako će to koga utješiti, dijele tu poziciju s Vukovarom.
vezane vijesti
Mađarski vlasnici su očito donijeli financijsku stabilnost, ali dojam je da su svojim dolaskom uzeli puno više. U i oko kluba prevladava samodopadnost i samodostatnost onih koji ga vode i zaštitni znak grada sve se više otuđuje od onih zbog kojih bi i trebao postojati - navijača. Apatija, depresija i ravnodušnost su zarazili grad i sve je manje onih koje je uopće više i briga što se događa na Opus Areni.
Nakon poraza od Rijeke i pada na zadnje mjesto, Simon Rožman se navodno razišao s klubom. Vijest nije službena, no u istinitost iste nas je uvjeravao izvor jako blizak klubu, a na njegovo mjesto bi trebao doći Željko Sopić.
Igračka legenda Osijeka Robert Špehar nije želio komentirati smjenu Rožmana dok vijest ne postane službena, ali je itekako imao što reći o rasulu koje vlada u klubu u kojem je postao ono što je danas.
'Ovo što se događa je postalo novo normalno'
'Posljednji događaji oko NK Osijeka izazivaju sve primjetniju ravnodušnost među navijačima, ali i među bivšim igračima – i to više nitko ne može zanemariti. Ne vidi se niti uzbuđenje niti razočaranje, kao da su prosječni ili loši rezultati postali 'novo normalno'. Stječe se dojam potpune apatije iz koje ne naziremo izlaz. Kao da su nam ubili klub.
'Ljudi su u manje od 24 sata odigrali dvije utakmice i razbiju nas'
Unatoč tome što je četvrto mjesto još uvijek dostižno, dojam je da se više nitko ne nervira. U posljednjem kolu Osijek je igrao protiv Rijeke, a često se zaboravlja da su Riječani samo dva dana ranije igrali čak dvije utakmice – po kiši, blatu, uz europski izazov. U manje od 24 sata ljudi su prošli sve te stresove i onda su nas takvi razbili. Tragedija. To je istodobno toliko razočaravajuće i deprimirajuće – kako je moguće da ekipa koja ima više odmora i nema europske obaveze bude nadigrana u svakom segmentu?', pita se Špehar.
'Njima je jedino bitno da nismo ispali i za njih je to super'
U razgovoru s nekim bivšim igračima Osijeka, čulo se da ih je više zanimala igra Dinama u Vukovaru, nego debakl Osijeka na Rujevici. Pitali smo Špehara kako je moguće da čak ni legende kluba ne zanima što se događa.
'Ne radi se o tome da ih nije briga, nego su svi potisnuti ravnodušnošću. Osijek završi sedmi ili deveti – nikome u klubu to nije ni kriza ni razlog za zabrinutost. Kažu, 'pa super, eto, vidite da nismo ispali.' I njima je to super. Kao da su svi ušli u zonu komfora – vlasnici redovno plaćaju, nema kritike, igrači igraju bez stvarnog pritiska. U javnosti se sada najviše priča o promjeni trenera, no jasno je da odgovornost ne počiva samo na njemu – tu su i oni koji su ga doveli, oni koji su odlazili i vraćali se, ali izostaje istinski rez i odlučan potez. Sve to traje godinama. Osijek dugo nije osvajao trofeje, bez Europe je, tavori pri dnu, unatoč svim ulaganjima. U gradu vlada lagana depresija, a navijači više ne osjećaju strast prema klubu jer ne vide strast niti unutar kluba. Kaže se: kad je njima svejedno, onda je i nama. A to je najgore, puno gore od stanja na ljestvici.'
'Klub se otuđio od grada i navijača i to je najveći poraz za sve nas. To je prava katastrofa'
Dojam je da je ovaj Osijek izgubio ono što zapravo čini jedan nogometni klub - simbioza navijača i igrača, povezanost lokalne zajednice s nogometnim klubom.
'Upravo tako. Tako je nekad bilo. Čaki za vrijeme rata kad je vladala totalna besparica. Nogometni klub bi trebao biti simbol zajedništva grada i navijača, posebice u najtežim razdobljima, no sada se čini da su svi zaštićeni u vlastitim pozicijama i da nitko nema stvarnog motiva za duboke promjene. To me najviše boli. Višegodišnji začarani krug i dalje traje i Osijek je daleko od rezultata i ugleda kojeg zaslužuje. Umjesto borbe za trofeje i europsku scenu, potraga za boljim plasmanom u domaćem prvenstvu postala je maksimum. A to je katastrofa. Iako nitko ne vjeruje da bi Osijek mogao ispasti iz lige, slaba je to utjeha za sve koji klub doživljavaju srcem. Neidentifikacija i gubitak strasti među navijačima najbolji su pokazatelj da je krajnje vrijeme za velike rezove. No, oni koji su za njih odgovorni više puta su odlazili i vraćali se, bez pravih rezultata.'
Za kraj, Špehara smo pitali kakvi to rezovi o kojima priča bi pomogli da se Osijek vrati tamo gdje je nekad bio.
'Očito vlasnici i dalje imaju povjerenja u postojeću strukturu, ali time, smatraju sugovornici, priča zapravo završava – Osijek je danas privatni klub i sudbina mu je, čini se, u rukama onih koji nisu spremni povući nužne promjene.'
