najbolji u ht prvOJ ligI

Marko Livaja otvoreno o tome zašto je kao 16-godišnjak napustio Hajduk, što ga je tada razljutilo, ali i zašto je jedva dočekao novi poziv s Poljuda: Znamo kako navijači dišu

  • Autor: Silvijo Škrlec
  • Zadnja izmjena 26.12.2021 09:21
  • Objavljeno 26.12.2021 u 09:21
tportal

Izvor: Cropix / Autor: Tom Dubravec/ CROPIX

Marko Livaja digao je Split, Dalmaciju i sve one koji žive za Hajduk na noge. Jer njegovim povratkom na Poljud, a dogodilo se to u veljači ove godine, splitska momčad doživjela je preporod. Jasno, u proljetnom dijelu prošle sezone, uz svu njegovu igračku genijalnost, Hajduk nije mogao napraviti (pre)velik skok. No zato je u jesenskom dijelu (n)ove sezone, kada su klubovi startali od nule, Livaja donosio važne bodove i pomogao klubu da počne maštati o naslovu prvaka, na što se čeka još od 2005. godine

Iako je već bilo nogometaša koji su u ovih 19 godina, otkako tportal.hr provodi anketu među kapetanima prvoligaša, kao seniori nosili dres Hajduka i osvajali ovaj vrijedan trofej, a bili su to Niko Kranjčar, Tomo Erceg, Marin Tomasov i Franko Andrijašević, još nijedan nije stigao do nagrade kao igrač Hajduka. Sve do ove godine i Marka Livaje, čijim se nogometnim potezima plješće iz utakmicu u utakmicu.

Zanimljiv put Maradone iz Kaštela

I tek sada, s odmakom od gotovo 12 godina, vidi se što je Hajduk propustio kada se olako odrekao ovog iznimnog nogometaša ili, kako mu tepaju, 'Maradone iz Kaštela', u kojima je krenuo na svoj nogometni put.

'Da, još s četiri godine krenuo sam igrati u GOŠK-u Adriachem iz Kaštel Gomilice, a s devet ili deset godina preselio sam se u Omladinac iz Vranjica. To je već bio korak bliže Splitu i Hajduku', našalio se sjajno raspoloženi 28-godišnji Marko Livaja, nogometaš koji je početkom tjedna dobio veliko priznanje kapetana hrvatskih prvoligaša, odnosno suparnika na terenu, jer upravo su ga oni izabrali najboljim igračem Hrvatski Telekom Prve lige za 2021. godinu.

No taj put do Hajduka tada je skoro prekinut. Jer Livajin talent prepoznali su i u Zagrebu. Točnije, uočio ga je legendarni hrvatski trener Mirko Jozić i preporučio ga braći Mamić. Iako su se pričale svakakve priče o tome kako je i zašto Livaja otišao s Modrima na jedan ljetni turnir u Sloveniji, sada je prvi put otkrio zašto je uopće došao u situaciju da ode u Dinamo.

'U to vrijeme bio sam član mladih reprezentacija, pa čak i kapetan u svom uzrastu. Međutim rečeno mi je bilo da moram promijeniti klub, u stilu 'ne možeš biti kapetan u reprezentaciji, a igrati za klub iz pete lige', to jest da moram otići u neki od prvoligaških klubova. Sve se to dogodilo u kratkom periodu, trener je, koliko se sjećam, bio pokojni Krasnodar Rora, a od igrača oni iz generacije 1993. godine ili malo mlađi, pa tako i Mateo Kovačić', prisjetio se tih dana Livaja.

Ipak, nakon smjene u omladinskom pogonu Modrih zaljubljenost je splasnula, a u Hajduku su ipak shvatili o kakvom se igraču radi, pod hitno su reagirali te uspjeli dovesti Livaju na Poljud. Istina, nije im bilo teško, jer njegova je jedina želja bila igrati za Hajduk.

  • +8
  • +5

Marko Livaja prima nagradu Kapetani biraju

Izvor: Cropix / Autor: Tom Dubravec/ CROPIX

Odlazak u inozemstvo sa 16 godina

I tako je, mjesec po mjesec, Livaja rastao u nogometnom smislu i sa 16 godina, dok je momčad vodio Edoardo Reja, stigao pred 'vrata raja'. Iako još nije bio ni junior, dobio je poziv za odlazak na pripreme sa seniorima. Ali snovi su se brzo raspršili.

U Hajduku je u to vrijeme bila posve drugačija situacija. Puno se toga događalo. Trener Reja pozvao me na zimske pripreme, ali vrlo brzo je smijenjen, a mene su opet zaboravili. Uz sve to, istjecao mi je stipendijski ugovor, a već je bio travanj. Ali na Poljudu u to vrijeme uopće nisu računali na mene, jer ako računaju na tebe, onda sigurno ne bi čekali kraj sezone da ponude novi ugovor. Tada su me pozvali iz Intera i pitali želim li igrati u Primaveri (op.a., ligi za mlade), ja sam rekao da želim i tako sam prihvatio taj poziv.

Otići u inozemstvo sa 16 godina nije mala stvar. Biti stranac, daleko od obitelji, prijatelja. A i mnogi su se igrači odlazeći tako mladi jednostavno izgubili. Je li vam, iz današnje perspektive, to bio korak unazad?

Iskreno, mislim da je bio. Jer prvu godinu uopće nisam smio igrati, pravila su bila drugačija nego što je to sada. Tek sam trenirao s Luganom, kamo su me poslali na posudbu. I definitivno, odlazak sa 16 godina nije pametna stvar. Ali meni se tako poklopilo. Nisam imao nikakvog drugog izbora. Lakše je kad si kod kuće, kada je obitelj uz tebe, ali nekad u životu ne možeš birati.

S druge strane vas je taj odlazak natjerao da ranije odrastete, očvrsnete, naučite se na taj surovi profesionalizam.

Definitivno. Drugačiji je to mentalitet, kao i obaveze, pritisak, sve to donosi onu potrebnu dozu ozbiljnosti, profesionalizma. Sve to natjera te da što prije odrasteš, a znate mene, ja sam ipak malo kasnije odrastao, ha, ha...

U tom periodu, pogotovo kada ste otišli u Atalantu, pisalo se i govorilo o vašim potezima koji nisu spadali u nogometnu domenu. To jest o svađi, suspenziji, navodno i tučnjavi.

Bilo je tu i moje krivice, ali i ne samo moje. No ja nikad nisam želio ulaziti u rasprave s novinarima, odnosno demantirati mnoge stvari koje su bile napisane o meni, često prenapuhane ili čak izmišljene. Jednostavno, zato što ja znam istinu. A onda uvjeravati nekoga u suprotno... S time da je u ono vrijeme bilo u dosta drukčije u Italiji nego što je sada, odnosno da neki momak od 18 godina može dobiti priliku. Iskreno, nisam ni ja bio strpljiv, a to ne znaš kao mlad čovjek.

Izvor: tportal.hr / Autor: Croatel, tportal

Nakon Atalante, odnosno 2014. godine, otišli ste u Rusiju, potom u Španjolsku i Grčku. Jesu li vas u tom periodu zvali u Hajduk?

Ne, nitko me nije zvao. Ustvari, jesu jednom, dok je predsjednik kluba bio Hrvoje Maleš. Ali bilo je to prije odlaska iz Italije. Osim tog jednog razgovora, nije uslijedilo ništa konkretno. Pitao me tek želim li se uopće vratiti. Jednostavno, tada sam se malo i zainatio, nisam želio ulaziti u te priče. On mi je susjed iz Kaštela, pozna mi obitelj, ali kažem, nismo otišli nimalo dalje u tim razgovorima.

Odlazak u Las Palmas 2016. godine pokazao se kao pun pogodak

A zašto ste se inatili?

Bio sam ljutit, mogu reći i razočaran. Jer bio sam najbolji strijelac kadetskog uzrasta, a nisu mi ponudili ugovor. Ali dobro, brzo sam to premostio i krenuo sam dalje.

Niti u Rusiji niste se uspjeli nametnuti, no odlazak u Las Palmas u ljeto 2016. godine bio je pun pogodak. Ambijent i klima koji vam odgovaraju, jaka liga s Messijem, Ronaldom. Idealno mjesto da pokažete znanje.

Nije moglo krenuti bolje, odmah u prvoj utakmici zabio sam dva gola Valenciji. Imali smo odličnu momčad, bilo je sjajnih igrača. Bio je u toj ekipi i Alen Halilović, a te sezone bio je jako dobar, vodio nas je Quique Setien, čovjek koji je kasnije vodio i Barcelonu. Bio je u momčadi i tadašnji španjolski reprezentativac Jonathan Viera, kao i Kevin-Prince Botaeng i Jese. Na kraju polusezone bili smo peti ili šesti, a i ja sam u tom periodu bio na nivou momčadi. Istina, u nastavku, kada je bilo i dosta promjena, niti ja nisam bio kakav sam želio i mogao biti, ali nisam dobio prilika koliko sam, vjerujem, zaslužio. A na kraju sam i zbog jednog crvenog kartona dobio pet utakmica suspenzije pa su me razapeli po novinama. Tada sam rekao predsjedniku kluba da ne želim ostati i mislim da se klub nije dovoljno založio za mene u tom trenutku, jer kazna koju sam dobio bila je definitivno previsoka s obzirom da ono za što su me kaznili nisam napravio.

Atena i AEK bili su sljedeća stanica, odnosno odlična priprema među temperamentnim navijačima za ovo što vas je dočekalo u Splitu.

Da, u cijelom tom raspletu pojavili su se ljudi iz AEK-a, točnije bivši švedski reprezentativac Daniel Majstorović, tada tehnički direktor kluba, i pitao me želim li doći. Kako je u Las Palmasu na posudbi bio Sergio Araujo, također iz AEK-a, odluka je bila još jednostavnija, jer on mi je ispričao kakav je to klub, kakvi su navijači i zaključio sam da bi bilo pametno otići ondje.

'Jedina želja - naslov s Hajdukom!'

I već prve sezone u Ateni donijeli ste veliko veselje navijačima, jer u 27 prvenstvenih utakmica zabili ste i osam golova, od kojih su mnogi bili presudni za bodove.

Da, te sezone 2017./18. donijeli smo naslov, nakon 24 godine čekanja, a potom smo igrali i dva finala kupa.

I Hajduk dugo čeka naslov, već 16. sezonu, točnije od 2005. godine.

Znam, i vjerujem da ga neće čekati tako dugo kao AEK. To mi je zbilja jedina želja - naslov s Hajdukom.

Nego, u AEK-u ste imali odličan status. Kako to da ste se odlučili na povratak u Hajduk?

Već u ljeto donio sam odluku da želim promijeniti sredinu jer sam bio u Ateni tri i pol godine. Nudili su mi novi, petogodišnji ugovor, stvarno dobar. I na to nemam nikakvih zamjerki, što potvrđuje to da smo i dalje u odličnim odnosima, često se i čujemo. Ali osjetio sam da je vrijeme za promjene i kada mi je stigao poziv iz Hajduka, uopće više nije bilo dvojbi.

Izvor: Pixsell / Autor: Miroslav Lelas

Istina, prvo je bio na šestomjesečnom ugovoru, ali nakon akcije 'Livaja ostani', ljubimac Torcide potpisao je novi ugovor s Bilima. Inače, tijekom proglašenja igračem godine Livaja je rekao da je spreman potpisati i doživotni ugovor sa splitskim klubom. Sigurno bi ta vijest dodatno razveselila Torcidu.

Igrama u AEK-u privukli ste i pozornost izbornika Dalića, pa ste se našli na popisu igrača za utakmice Lige nacija. Od ove jeseni konstanta ste na popisu, pa vjerujem da se nadate i pozivu za SP u Kataru sljedeće godine.

Da, igrao sam s AEK-om tri godine u Europi, dva puta u Europskoj ligi, jednom u Ligi prvaka. I nauživao sam se u Ateni. Međutim, baš zbog reprezentacije želio sam promijeniti ligu, jer kada si kod kuće, puno više ljudi te vidi. Tko gleda grčku ligu? A da bi se čulo da radiš nešto dobro, moraš osvojiti nešto ili biti prvak. Recimo, Josip Mišić stvarno je igrao vrhunski 'doli', bio je jedan od najboljih igrača u Grčkoj, ali tek kada je osvojio naslov i kup, ljudi su ga se sjetili. Što se Svjetskog prvenstva tiče, znam da je još daleko, ali to bi bio vrhunac, jer svaki nogometaš sanja igrati za reprezentaciju. No ne želim već sada razmišljati o tome, puno je vremena, ne daj Bože neke ozljede. Glavno je to da smo se kvalificirali, a kada dođe vrijeme i kada izbornik podijeli pozive, tada ćemo moći razgovarati o tome.

Do tada ćete imati puno posla s Hajdukom.

Mislim da možemo još puno bolje. Dosta igrača nije prošlo pripreme s nama, neki su bili u procesu oporavka, a u ovih mjesec i pol dana trebamo se odmoriti i još bolje pripremiti, jer imat ćemo težak posao u proljeće.

Imate priliku do trofeja i u prvenstvu i u Kupu.

Nadamo se barem jednom trofeju, ali trebamo ići iz utakmice u utakmicu, jer danas u HNL-u svatko može iznenaditi svakoga, posebice ako imaš loš dan. Moramo biti 100 posto unutra, ne smijemo razmišljati o petom mjesecu i hoćemo li biti prvaci. Mislim da imamo kvalitetu da razveselimo navijače.

A kako ići utakmicu po utakmicu u Splitu kada je dovoljno da se povežu dvije pobjede i nastane euforija? Čak i trener Dambrauskas non-stop ponavlja da morate ostati na zemlji, ali da navijači ne prihvaćaju to?

Znamo to svi mi, Split je takav grad. Ali mi koji živimo ovdje, mi iskusniji koji znamo kako dišu navijači, moramo biti svjesni toga i davati savjete mladim igračima, odnosno to da ne smiju izgorjeti u euforiji. Jer samo tako moći će iskazati kvalitetu koju imaju.

Ako imate toliko kvalitete, kako onda objasniti ispadanje od kazahstanskog Tobola?

Ah, nije teško, jer jednostavno smo u toj utakmici odigrali najlošije drugo poluvrijeme u cijeloj polusezoni. Istina, nismo bili kompletni, tek smo došli s priprema, još nedovoljno uigrani, primili smo i tri gola u kratkom periodu.

Promjenom na trenerskoj klupi, odnosno dolaskom Valdasa Dambrauskasa umjesto Jensa Gustafssona, došlo je i do 'restarta' kod igrača?

Iris Rajčić i Marko Livaja

Iris Rajčić i Marko Livaja

Izvor: Pixsell / Autor: Miroslav Lelas/PIXSELL

Mislim da nas je taj poraz od Tobola otrijeznio, jer odmah na početku sezone imali smo dobre rezultate. Nažalost, uslijedio je period u kojem nismo bili kompletni, bilo je ozljeda, pa smo još bili malo neuigrani, jer neki su nam igrači dolazili kada je prvenstvo već krenulo, i došao je period slabijih rezultata. A kako trenerska sudbina ovisi o njima, tako je smijenjen i Gustafsson. Jedino što mogu reći, iako to nije moj dio posla, je da smo s Gustafssonom imali stvarno dobar odnos. Što se Dambrauskasa tiče, vidi se da jako dobro poznaje ligu, izuzetno je stručan i, što je najvažnije, zna pronaći pravo mjesto svakom igraču.

Koliko je vama obiteljski život, uz suprugu Iris i dječicu, kćer Elizabet i sinčića Lorenza, donio mir?

Sigurno jest. I to jako puno. Jer kada dobiješ dijete, više nisi bitan samo ti, već se moraš brinuti i razmišljati o nekome drugom. To je i mene jako promijenilo, vjerujem nabolje. Obitelj te definitivno promijeni, shvatiš neke druge vrijednosti u životu.

Znamo da vam je Iris važan oslonac. Ali sigurno ste i vi njoj od pomoći, posebno oko djece, kada zatreba.

'Naravno. Pomažem kada god mogu, odnosno kad nisam na treninzima ili putovanjima. Zbilja uživam s oboje. Oko kćerke više nema toliko brige, ipak je ona već stasala, dok sinu i mijenjam pelene, hranim ga, uspavljujem... Jer nema veće sreće od toga', završio je sretni i opušteni Marko Livaja, najbolji igrač Hrvatski Telekom Prve lige za 2021. godinu.

Sažeci Hrvatske nogometne lige

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!