Marko Šamanić:

Hrvatska košarka je dijete s posebnim potrebama, moramo kleknuti pred Tedeschija

24.04.2023 u 11:36

Bionic
Reading

Marko Šamanić je u sezoni 2002/03 bio jedan od ključnih igrača KK Zadar. Bila je to sezona u kojoj je momčad Danijela Jusupa osvojila regionalnu Goodyear ligu i Kup Krešimir Ćosić

Marko Šamanić, otac NBA igrača Luke (Utah Jazz) i Michael Meeks u to su vrijeme igrali 'lažne četvorke' i kao takvi bili oslonci u konceptu igre kojeg je tadašnji i sadašnji trener Zadra Danijel Jusup postavio.

'Nije slučajno da smo tada tražili igrače koji mogu igrati i ispod koša i biti opasni izvana. Zadar je uvijek bio isfrustriran tim finalnim serijama protiv Cibone. Godinama smo bili u nemilosti odluka je li bilo kontakta na igraču s loptom ispod koša ili nije. Tu su mogućnosti manipulacije izuzetne. Hoće li sudac svirati faul ili ne? Mi smo koncipirali ekipu tako da nam centri šutiraju trice. Doveli smo Meeksa i Šamanića i tu su oni odigrali važnu ulogu', rekao Jusup nedavno u intervjuu za klupske platforme KK Zadar.

Dva desetljeća nakon osvajanja GY lige Marko Šamanić se susreo sa suigračima iz te generacije. Klub ih je pozvao na utakmicu ABA lige Zadar-Partizan kao počasne goste i okupio nakon silnih godina.

Tom je prigodom Šamanić u razgovoru za portal Basketball.hr otvorio dušu i progovorio o aktualnom renutku hrvatske košarke.

Zadrani šute, a to je opasno

'Dvadeset godina je velika obljetnica i hvala klubu da se sjetio i obilježio, međutim mislim da je šteta da se ne apostrofira nekoliko bitnih stvari. One imaju veze s prošlošću, a direktno se iz njih može iščitati na koji način treba graditi budućnost', započeo je Šamanić i nastavio:

'Vidim da šute zadarski igrači, rođeni Zadrani, koji su izgradili puno veće karijere negoli je moja. Mogu to razumjeti, svatko to čini iz svog razloga, ali to je opasno za klub. KK Zadar mora biti više od lokalne politike jer je njegov značaj za grad i cijelo područje puno veći. Treba postići hitan konsenzus i pružiti podršku mladim ljudima koji se sada trude ostaviti klub na nogama i koji imaju četverogodišnji plan i program stabilizacije i napretka kluba.'

Jusupu dati status kojeg zaslužuje

Nije jedini, ali je jedan od rijetkih koji to kaže glasno, Danijel Jusup ime neadekvatan status u hrvatskoj košarci.

'Njegov status treba revidirati kako bi on i na klupskoj i na nacionalnoj sceni dobio status koji zaslužuje. To godinama manjka. Važno je i vrijeme. Mi Jusupa trebamo sad i odmah. I u Zadru i u reprezentaciji. Moj je stav da je trebao biti izbornik reprezentacije. U ovom trenutku su i reprezentacija i hrvatska košarka, usudit ću se reći, dijete s posebnim potrebama. Zato nam treba stručnjak koji ima i uspjeha i znanja. Jusup je trener koji je svoj, ima ideje, a kroz karijeru je pokazao da može. Da se razumijemo, ne isključujem nikoga, ni Josipa Sesara ni Darija Gjergju, ali ovo je trenutak za Jusupa. Ako ne dobije poštovanje u Zadru, neće ga dobiti ni van njega.'

Zadar je nekad bio klub sa velikim K

Imao je još nešto reći o klubu koji mu se uvukao pod kožu za cijeli život.

'Ja sam tu neko sa strane, ali moram primijetiti da se Zadar srozao od kluba s velikim K do kluba s malim k. Po meni to je potpuno nepotrebno. KK Zadar je više od politike, prebrojavanja vijećničkih ruku i odnosa snaga na lokalnoj političkoj sceni. Previše klub znači i previše toga donosi da bi se pustilo da se izgubi u prosječnosti. Igrom slučaja sam ove sezone bio na velikom broju utakmica Partizana i uživam u toj atmosferi. Želim, kada se nađemo na 30. obljetnici, da Zadar bude u Euroligi, da dvorana bude puna i da svi uživamo u ambijentu za kojeg svi znamo kakav u Zadru može biti.'

Uključiti Novosela, kleknuti pred Tedeschija

Šamanićeva su se promišljanja potom dotaknula Splita i Cibone:

'Tri su nositelja kvalitete hrvatske klupske košarke. To su Split, Zadar i Cibona. Rješavanjem njihovog statusa, financijskog i organizacijskog bitno se može popraviti sustav, koji je po meni pregolem. Mi nema kapaciteta, ni financijskih ni igračkih ni ljudskih, da bi imali 12 klubova u HT Premijer ligi. To mora biti manje, mora doći do koncentracije kvalitete. Tri čovjeka moraju sjesti za stol i odrediti što i kako dalje. Dvojici ću otkriti imena. Prvi je Mirko Novosel. Bez obzira na dob, dok god je u formi, moramo koristiti njegovo znanje, iskustvo, utjecaj i poznanstva, jer je jedini čovjek s naših prostora koji je ujedinio klupski i reprezentativni rezultat, stvarao igraše, ali i infrastrukturu, dok je iza većine ostalih uspješnih ostajala pustinja i klubovi nisu imali kvadrat svog prostora. To mu daje referencu da sjedi za svakim stolom za kojim se odlučuje, dokle god može funkcionirati, bez obzira na to što mnogi misle da je on daleka prošlost.

A drugo ime je?

Emil Tedeschi, pred njega treba kleknuti, priznati da se pogriješilo i zamoliti ga da se vrati. On je najveći mecena hrvatskog sporta, ne samo košarke. Kada oni odrede smjer, postave sustav i ljude onda se kreće dalje s dizanjem klubova, izborom najboljeg sustava natjecanja, trenera itd. Slijedi kvalitetna selekcija i tek tada, kao šlag na tortu, dolazi reprezentacija. Mi trenutno pričamo o tom šlagu, sve ostalo preskačemo, a nemamo ni jaja za tortu', slikovito je iznio svoje viđenje stanja hrvatske košarke Šamanić.

Privatizacija klubova? Samo pod jednim uvjetom

Vidil li privatizaciju klubova kao rješenje?

'I da i ne. Možda ne potpuna. Ovi klubovi previše znače zajednici. Treba pronaći model da se klubovi ne otuđe od sredine, da ne postanu čisti ekonomski subjekt. Koji je to sistem - ne znam. Ako je to spretna i pametna privatizacija koja će voditi računa o ovome, onda sam za. No, bojim se da jedan Zadar u takvom scenariju ne izgubi identitet i suštinu, ono zbog čega je osnovan i što ga čini Zadrom. Velika je to povijest, vojska legendarnih igrača i ljudi koji su ga vodili, firmi koje su ga podržavale i davale dio ekstra profita u funkcioniranje kluba. Kako to sačuvati?', pita se Šamanić koji je na kraju razgovora još jednom naglasio što smatra ključnim za zaustavljanje urušavanja hrvatske košarke i njezin povratak na razinu kakva je nekad bila i koju svi mi kojima je košarka život toliko priželjkujemo.

Pričam sad o hrvatskoj košarci i nikad više

'Griješilo se, ali moramo biti svjesni da rješavanjem statusa ova tri kluba postavljamo temelje za dalje. Hoće li povratak Tedeschija značiti fuziju Cibone i Cedevite ili dobivanje četvrtog jakog i konkurentnog kluba to nije toliko važno. Bitno je da se kvalitetni ljudi poput njega uključe i da on njih krene platforma i organizacija. Tek onda slijedi spuštanje prema dolje, postavljanje pravih trenera i ostala nadogradnja. Ako nam je stalo - učinit ćemo tako, ako nas ne zanima onda neka sve propadne. Odredimo se, uvijek je bolje donijeti krivu odluku nego nikakvu', rekao je Šamanić i zaključio:

'Pričam sad o hrvatskoj košarci i nikad više. U košarci sam bio u četiri uloge, kao igrač, direktor Kvarnera, skaut i otac koji brine o karijeri sina košarkaša koji igra na vrhunskoj razini. Sada sam u jednom posve drugom poslovnom miljeu, ali gledam kako sve propada i žao mi… Žao mi je jer znam da možemo, samo što postoje neka slijepa crijeva u kojima se gombamo godinama…', poručio je za Basketball.hr Šamanić.