Bivša ministrica prosvjete i športa te dugogodišnja ravnateljica zagrebačke VII. gimnazije Ljilja Vokić rado se odazvala pozivu Zlatka Mateše za okupljanje članova Vlade koji su djelovali 90-ih godina
Poziv Zlatka Mateše za okupljanje članova Vlade iz 90-ih, nije propustila većina njih. U mnoštvu ministara našle su se i dvije dame, bivša hrvatska potpredsjednica Vlade Ljerka Mintas Hodak, ali i Ljilja Vokić, dugogodišnja ravnateljica zagrebačke VII. gimnazije i bivša ministrica prosvjete i športa.
Dobro raspoložena Ljilja je odmah krenula u razgovore s bivšim kolegama, prisjećajući se vjerojatno prošlih vremena, a rado je pozirala i okupljenim fotografima, koji su napravili i nove fotografije za arhivu.
Ljilja Vokić svoju je karijeru započela u gimnaziji u Ljubuškom, nakon čega se s obitelji preselila u Zagreb gdje je prvo počela raditi u osnovnoj školi Đuro Đaković, potom u srednjoj tehničkoj školi Nikola Tesla, da bi na kraju završila u Centru za kulturu i umjetnost, današnjoj VII. gimnaziji.
Za ministricu prosvjete i športa izabrana je 1994., a ostavku je, bez konzultacija s drugima, dala pred saborskim zastupnicima 4. ožujka 1998., rekavši kako 'odlazi jer nikome nije stalo do školstva'.
Sa suprugom i sinom živjela je u studentskom domu
Punog imena Ljiljanka Škegro, svog je budućeg supruga, tri godine starijeg Ivana Vokića, upoznala na vjeronauku za studente na zagrebačkoj Knežiji. Za njega se udala sa samo 22 godine i ubrzo rodila prvo od petero djece. Zanimljivo je to što je sa suprugom i sinom isprva, dok nije završila studij, živjela u studentskom domu, a diplomirala je 1972. godine.
Kako se svojedobno pisalo, budući da joj djeca nisu išla u vrtić, prvo dvoje starijih čuvala je njezina majka, a potom su 'stariji čuvali mlađe', pošto za prvo troje djece nije ni imala porodiljni. Koliko joj je posao značio govori i podatak da je zbog istog završila na sudu i to nakon što je na jednom natječaju, unatoč boljim uvjetima, posao dobila druga osoba. Sudskom presudom na kraju je dobila željeni posao.
U HDZ se učlanila 1990., a ministricom prosvjete i športa postala je 18 listopada 1994. u vladi Nikice Valentića. Ono po čemu je njezin mandat ostao upamćen je da su učenici dvije godine, od 1995. do 1997., dobivali besplatne udžbenike plaćene novcem poreznih obveznika, ali i po tome što je 1996. provela obrazovnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.
Povratak u VII. gimnaziju
Nešto prije negoli je podnijela ostavku, predlagala je i reformu gimnazija, želeći uvesti izborni dio po uzoru na europske škole.
Zanimljivo je da se na jučerašnjem okupljanju, u organizaciji Zlatka Mateše, Ljilja pojavila unatoč tome što je upravo Mateša, kao tadašnji predsjednik Vlade, najavljivao nove rezove u školstvu.
Nakon što je napustila mjesto ministrice, Ljilja Vokić vratila se na mjesto ravnateljice VII. gimnazije, a 2010. godine čak se priključila i Radovanu Fuchsu u pripremi reforme gimnazija.