U svijetu u kojem vladaju algoritmi, sobe pune scenarista i umjetna inteligencija najmoćniji čovjek televizije je 68-godišnjak koji odbija koristiti računalo za pisanje.

David E. Kelley, javnosti poznat i kao životni partner jedne od najljepših holivudskih glumica, Michelle Pfeiffer, nije samo ime na odjavnoj špici. On je institucija. Čovjek koji je 90-ih izmislio modernu sudsku dramu 'Ally McBeal' danas drži lekcije streaming servisima hitovima kao što su 'Lincoln Lawyer' i 'Nedokazana krivnja'.

No tko je zapravo tajanstveni odvjetnik koji je prije toliko desetljeća pobjegao iz sudnice glavom bez obzira, kako izgleda njegov manijakalni proces pisanja na žutim blokićima i zašto je zapravo njegov brak s Pfeiffer anomalija u Hollywoodu? Ovo je priča o tihom geniju koji već četiri desetljeća vuče konce u industriji zabave.

Ono u čemu se mnogi slažu to je da Kelley u Hollywoodu ima status mitskog bića. On je showrunner koji prezire sastanke, multimilijunaš koji vozi stari automobil i izbjegava crvene tepihe, no prije svega je čovjek koji je shvatio da se televizija mijenja. Umjesto da se prepusti, odlučio se promijeniti brže od nje, pretvorivši se iz kralja mrežne televizije 90-ih u gospodara streaming ere 2020-ih.

Nikamo bez žutog bloka

Ono što Kelleyja izdvaja od njegovih kolega, poput Ryana Murphyja ili Shonde Rhimes, jest njegov gotovo redovnički, 'analogni' pristup pisanju. U svijetu u kojem je apsolutno sve dostupno i nadohvat ruke njegov ured je otok tišine u digitalnom svijetu. Prostor je to lišen tehnologije i na njegovom radnom stolu nećete naći laptop, tablet, pa čak ni 'pametnu ploču' za razradu priče. U toj asketskoj tišini caruju tek dva predmeta – obična kemijska olovka i hrpa žutih odvjetničkih blokova.

'Nisam tipkač. Ja sam pisac. Postoji ta fizička, taktilna veza između mog mozga, ruke, tinte i papira koju tipkovnica samo prekida', objasnio je Kelley u jednom od rijetkih intervjua.

Njegov radni dan počinje u zoru, često oko 5 ujutro. Dok Los Angeles još spava snom pravednika, Kelley ispisuje stranice zastrašujućom brzinom. Dok prosječnom timu scenarista treba po dva tjedna da napišu jednu epizodu od 60 minuta, on to odradi sam u tri do četiri dana. Njegova filozofija je jednostavna: ne peglaj previše, jer vjeruje u sirovu energiju 'prvog drafta', smatrajući da pretjerano analiziranje ubija oštrinu i emociju teksta.

'Najbolji scenariji nastaju u grču, pod pritiskom. Meni treba taj adrenalin roka da bih ispisao stranice. Ako imam dva tjedna, počnem previše razmišljati i scenarij postane 'mlohav'', iskren je Kelley.

Talent bez rada ne vrijedi ništa

Tu željeznu disciplinu iskovao je davno prije Hollywooda, tijekom hladnih zima u Maineu. Kao sin legendarnog hokejaškog trenera Jacka Kelleyja, odrastao je na ledu. Taj sportski mentalitet, igrati dok osjećaš nevjerojatnu bol, ne odustajati kad je teško i fokusirati se na cilj, prenio je kasnije u pisanje. Bio je kapetan hokejaške momčadi na prestižnom Princetonu, na kojem je naučio da talent bez rada ne vrijedi ništa.

Iako je potajno volio pisati, pragmatično je odabrao pravo i zaposlio se u uglednoj bostonskoj tvrtki. No sivo odvjetničko odijelo ga je gušilo, a radio je na dosadnim slučajevima nekretnina i sitnih prekršaja. 'Bilo je to kao da gledam vlastitu smrt u usporenoj snimci', priznao je kasnije.

Iz čiste dosade počeo je pisati scenarij za triler 'From the Hip', a on je igrom slučaja završio u rukama Stevena Bochca, tvorca kultnog 'Zakona u Los Angelesu'. Bochco je bio zapanjen: pred sobom je imao tekst odvjetnika koji razumije proceduru, ali piše duhovitije od komičara. Odmah mu je ponudio posao i Kelley je 1986. godine uzeo 'neplaćeni dopust' iz ureda i više se nikada nije vratio.

Vladar televizije

Iako biste možda tako pomislili, Kelleyjeva karijera nije nikada išao kao po špagi, dapače ona je fascinantna evolucija u tri potpuno različite ere televizije, a u svakoj od njih upravo je on diktirao pravila igre.

Kada je početkom 90-ih preuzeo kormilo, televizija je bila konzervativna, on ju je odlučio prodrmati. Sve je počelo serijom 'Kućice u cvijeću' (1992.), bizarnom dramom o malom gradu, svojevrsnim 'Twin Peaksom' za ljubitelje etike. Serija se bavila temama poput poligamije, eutanazije i transrodnosti godinama prije nego što su postale dio javnog diskursa.

No prava eksplozija dogodila se 1997. godine, kada je Kelley učinio nezamislivo: lansirao je dvije serije koje su bile sušta suprotnost, a obje su postale kulturni fenomeni.

S jedne strane stvorio je 'Pravdu za sve', mračnu i ciničnu dramu koja je ogolila pravosudni sustav i u kojoj su odvjetnici često morali braniti ubojice znajući da su krivi, a s druge strane bila je 'Ally McBeal', šaren i neurotičan svijet fantazije. 'Ally' je bila prava revolucija. Kelley je kroz nju uveo unutarnje monologe na ekran i popularizirao CGI efekte – sjetite se samo scene sa rasplesanom bebom. Serija je pokrenula i globalnu debatu o feminizmu, pa je s naslovnice Timea, zbog Allyne kratke suknje i njezine potrage za mužem, vrištao naslov 'Je li feminizam mrtav?'.

Sveti gral televizije

Godine 1999. zaslužio je tzv. sveti gral televizije: postao je prvi producent u povijesti koji je iste večeri osvojio Emmy za najbolju dramu (Pravda za sve) i najbolju komediju (Ally McBeal).

Baš kada je sve počelo izgledati kao da se format sudske drame iscrpio, Kelley ga je ponovno izmislio, ovaj put kroz satiru. Stvorio je 'Bostonsko pravo', seriju koja je bila hrabrija i luđa od svega što smo dotad mogli gledati na televiziji.

U središtu je bio odnos između naoružanog konzervativnog odvjetnika Dennyja Cranea (William Shatner) i njegova ciničnog liberalnog prijatelja Alana Shorea (James Spader). Kroz njihove antologijske razgovore uz cigaru i viski na balkonu ureda, Kelley je komentirao apsolutno sve o čemu se do tada na televiziji, u takvim formatima, nije govorilo: o Americi nakon 11. rujna, ratu u Iraku, ali i političkom ludilu, a sve je to bilo zapakirano u format 'prijateljske komedije'.

Bio je to Kelleyjev način da kaže: 'Svijet je poludio, pa se možemo barem smijati dok tone.' Osim toga, kemija između Spadera i Shatnera i danas se smatra jednom od najboljih u povijesti televizije.

Dolazak na streaming servise

Sredinom 2010-ih televizijski pejzaž se ponovno promijenio. Stigli su Netflix i HBO, sezone su se skratile, a publika je tražila 'prestiž'. Mnogi su mislili da je Kelley, čovjek koji je pisao sezone od 24 epizode, relikt prošlosti. Prevarili su se. Napravio je maestralan zaokret, shvativši da filmske zvijezde žele raditi na televiziji, ali samo u kraćim formatima.

'Malim lažima' na HBO-u redefinirao je svoju karijeru i postavio novi standard za televizijsku dramu. Okupio je Reese Witherspoon i Nicole Kidman te im napisao uloge života, dokazujući da nitko ne piše o ženskoj psihi, tajnama i lažima bolje od njega. Serija je briljantno balansirala između misterija ubojstva i duboke psihološke studije o zlostavljanju, majčinstvu i ženskom prijateljstvu.

Nakon uspjeha na HBO-u pokazao je da razumije i sasvim drugačiju publiku – onu Netflixovu. Serijom 'The Lincoln Lawyer' vratio se svojim korijenima klasične proceduralne drame, ali ju je prilagodio modernom dobu. Shvatio je da publika na platformama za streaming želi brži ritam, lakši i zabavniji ton te nešto što se može gledati u jednom dahu, odnosno ono što se može bindžati.

Njegov najnoviji trijumf, 'Nedokazana krivnja' na Appleu TV+ s Jakeom Gyllenhaalom, kruna je te transformacije. Adaptirajući stari triler iz 80-ih, Kelley mu je dao modernu psihološku dubinu, pretvorivši ga u najgledaniju dramu u povijesti te platforme.

Ribolov koji je sve promijenio

Privatno je Kelley potpuna suprotnost svojim glasnim likovima. Miran i povučen, već je 31 godinu u braku s Pfeiffer, a smatraju se jednim od najstabilnijih holivudskih parova.

Njihova priča počela je u siječnju 1993. godine na spoju naslijepo, kada su ih prijatelji odveli na kuglanje. 'Nije progovorio više od dvije riječi. Bio je sramežljiv, a ja sam mislila da mu se sviđa moja sestra. Mislila sam da je uštogljen', prisjetila se glumica u rijetkom istupu o privatnom životu.

No Kelley je bio uporan. Na idući spoj odveo ju je na pecanje i taj neobičan test bio je presudan. Ona je upecala ribu, ali se udica gadno zaglavila. 'Gledala sam ga kako pažljivo, kirurški precizno, vadi tu udicu da spasi ribu, a pritom pazi na mene da se ne uzrujam. Bio je miran, sposoban, nježan. Pomislila sam: 'Ovo je dobar čovjek'', otkrila je.

Pregažena riječ

Vjenčali su se samo deset mjeseci kasnije, dok je trajao sudski proces kojim je Pfeiffer posvajala kćer Claudiju Rose, pa je Kelley odmah postao i – otac. Više od tri desetljeća držali su se strogog pakta da nikada ne rade zajedno jer su željeli stres sa seta ostaviti daleko od obiteljskog doma.

No i tom je embargu došao kraj. Par je nedavno potvrdio da prvi put udružuje snage na seriji 'Margo's Got Money Troubles' za Apple TV+. 'David je jedini pisac kojem vjerujem s ovim materijalom. Bilo je vrijeme', objasnila je glumica svoju odluku da napokon pristane raditi sa suprugom.

Za čovjeka koji ima stotine milijuna dolara i status legende i dalje radi s nevjerojatnim žarom. Na pitanje što ga tjera da ustaje u zoru, odgovor je jednostavan:

'U stvarnom životu sam povučen, ne znam vikati. Ali moji likovi... oni su moji vriskovi. Kroz njih mogu biti bijesan, ranjiv, romantičan. To radim svaki dan za 10 milijuna ljudi', priznao je. I dok god ima tinte u olovci, Kelley će pisati.