Matija Vuica i Jurica Popović bili su jedni od najdugovječnijih i najskladnijih parova na našoj sceni. Proveli su četiri desetljeća u zajedničkom stvaranju: od prvih metkovskih dana i Trotakt projekta do zrelih godina, u kojima su moda i glazba bili isti jezik.

Posthumnim albumom 'Vojnik svjetla', Matija je ljubav pretvorila u arhivu koja diše. Kako sama kaže, Jure je bio 'čista duša koja sjaji u tami', a ovaj album je način da ta svjetlost ostane upaljena.

'Vojnik svjetla' je album koji je objavljen na Jurin rođendan, 24. rujna. Kako ste se osjećali kad ste pronašli te snimke? Što vam je prolazilo kroz glavu dok ste ih preslušavali?

To iskustvo duboke boli probudi u nama neočekivanu snagu, otvori nam neke nepoznate staze koje tek moramo istraživati. Toliko je uspomena koje su mi navirale da sam se na neki jako čudan način osjećala zaštićeno, čak i sretno jer ih imam. Pomislila bih: 'Bože, ne daj da nestane ova bol, lijepo mi je s njom, dopusti mi da patim jer tako imam nešto – sjećanja'.

Život i jest zbroj naših sjećanja, zbog njih smo aktivni, guraju nas naprijed. Svašta mi je prolazilo kroz glavu prošle godine, bile su to bujice koje se ne mogu zaustaviti. A onda bih sjela pred taj njegov kompjutor i on bi me vodio; u njemu su zapisi jednog života, u njemu je Jurina duša – misli, crtice i zapisi. Tu je zakopano blago koje sam prvi put dotakla. Nije mi to bilo lako, dirati u nečije privatno, pa i u bilježnice pune zapisa, koje će ostati nedirnute. Nismo jedno drugom gledali u telefone, povjerenje je jedino što ojačava svaku vezu. Ali pjesme, njih sam otvarala jednu za drugom. Slušala sam ih još dok su nastajale i moj je zadatak bio završiti sve, a dala sam si cilj objaviti album točno 24. rujna, na Jurin rođendan.

Možete li nam ispričati nešto o samom procesu realizacije ovog albuma?

Jurin dugogodišnji suradnik Mihael Blum dolazio bi predvečer, nakon posla, pa smo pomalo prolazili kroz pjesme. Nije tu bilo puno posla, ali nam je trebalo vremena, radili smo pauze, svatko bi se za sebe u tišini sabirao pa bismo nastavili. Jure je jako volio i cijenio Mihaela. Ne znam jesmo li sve dovršili onako kako bi to moj Jure, ali čini mi se da smo oboje u sebi postavljali pitanje: 'Jure, je l' ti ovo ok?'

Odgovor je negdje u kozmosu, gdje i jesu svi odgovori, samo ih moramo prepoznati. Taj cijeli proces rađanja albuma 'Vojnik svjetla' bio je i uzvišen i težak jer je u svakom trenutku bila prisutna nepomirljivost s činjenicom da on nije tu ili je ipak bio?! Čudno je i o svemu ovom govoriti, a dugo sam mislila da ne trebam ni s kime dijeliti ta svoja osobna razmišljanja i zašto bi to nekoga zanimalo. Izbjegavala sam svaki razgovor, nije mi bilo podnošljivo bilo kakvo spominjanje, ali onda sam shvatila da će sve otići u zaborav ako se ne probudim. Da, moj Vojnik svjetla usmjerio me svojim stihovima: 'Ustani i bori se, pogledaj u svoje srce, ono sjaji, ne boj se...' Poručio mi je i da:

'Ljubav ne umire nikada

Ona samo mijenja boje...'

I 'Ne daj se malena

Šaljem ti anđela...'

Sve su to stihovi nade, utjehe i ljepote života.

Kako želite da se slušatelji osjećaju nakon što poslušaju album?

Voljela bih da i drugi koji požele poslušati njegov album osjete tu njegovu suptilnu kantautorsku dušu, tu njegovu nenametljivu namjeru da ukaže na svjetlost i u najgorim trenucima. Te divne mudre poruke koje miluju u molskoj harmoniji koja je istovremeno i tužna i optimistična.

Planirate li nastavak glazbenog rada koji će se na neki način nadovezati na Juričin?

Voljela bih da mogu više napraviti za njega, ali ne znam još kako. Otvorit će se neka nova staza, kao što se to dogodilo na koncertu moje drage Severine. Taj njegov 'Linđo', taj neuništivi megahit, pjevala je puna dvorana i svi smo mu uputili misli. Za mene je to bio velik korak i veliko olakšanje, i na tome mojoj Sevi ne mogu dovoljno zahvaliti, jer nisam ja bila njoj potrebna za koncert, ali ona je znala koliko će to meni značiti. Stoga, ako me pitate hoću li nastaviti raditi i na glazbenom polju, odgovor je – hoću, s Jurom mogu sve, sada to znam.

Moda s londonskim štihom

Album se izdvaja kao posebno izdanje, pažljivo oblikovano u luksuznom ruhu. Uz sam CD, uključuje knjižicu sa stihovima pjesama, bogatu galeriju fotografija, poster te elegantan omot od tvrdih korica.

Za likovno oblikovanje albuma zaslužan je Igor Kelčec, naš dugogodišnji prijatelj i suradnik. Kao netko s kim se često čuo i razmjenjivao misli, ideje i planove, na najbolji mogući način ovim omotom opisao je svog prijatelja Juricu Popovića i uistinu osmislio omot kakav se ne viđa često, a na tome sam mu beskrajno zahvalna.

Malo je poznato to da vam je Jure otvorio put mode zahvaljujući časopisu The Face.

Svi su uvijek mislili da ja osmišljavam odjeću za Juru, ali to nije točno. Svaki nastup, svaki spot, sve što se glazbe ticalo on je osmišljavao. I moj modni put krenuo je tako da me poticao, a za početak nas je pretplatio na londonski The Face, časopis koji nam je u to vrijeme bio prozor u svijet. Ne sjećam se kako je uspio u tada opskurnim informativnim uvjetima saznati da je u Londonu 1981. godine počeo izlaziti časopis o glazbi, modi, stilu i kulturi uopće (osnovao ga je Nick Logan), ali činjenica je da me on usmjerio, da je moja moda 80-ih odisala londonskim štihom, a fotke smo radili po uzoru na britanske grupe iz tih vremena. Sve što se poslije događalo u mom poslu ne bi moglo biti bez njegove velike i nesebične podrške. Iz tog našeg jadnog budžeta najprije se izdvajalo za moje tkanine pa što ostane.00

Koliko vam pomažu glazba i uspomene na Juricu u suočavanju s tugom nakon njegova odlaska?

Sve moje velike revije bile su inspirirane njegovom glazbom: dvorac Trakošćan, HNK, splitski Peristil, Trogir, kao i nezaboravna oskarovska revija u LA-u, na kojoj su me pitali čija je to glazba u podlozi. Njegovi instrumentalni albumi uistinu su posebna priča. A tuga nece nikad prestati, znam da će mjenjati oblike ali isto tako znam da će mi baš ona biti pokretač za dalje. Posložila sam se, kako tako, puno vremena provodim u tišini, sama, tišina me liječi. 

'Nisam još spremna za veće projekte'

Rekli ste da ste zbog svih okolnosti koje su vas zadesile potpuno zatomili sav entuzijazam koji ste imali u sebi te da niste imali volje i želje. Razmišljate li ipak sada polako o novim revijama, kolekcijama?

Idem korak po korak, znam da moram još neke stvari napraviti i priželjkujem da mi se vrati stari elan koji sam uvijek imala u sebi. Nisam još spremna za veće projekte, dugo mi nije bilo ni do čega, pa niti do ovakvih razgovora.

Planirate li nastavak glazbenog rada koji će se na neki način nadovezati na Juričin?

Znam da neću pustiti zaboravu mog Juru. Osvijestila sam to da samo spominjući njega i njegov glazbeni rad činim da je tu, prisutan i živ, da ću slušajući njegove stihove pronaći i svoj put, da će me moj Vojnik svjetla voditi kao što je to radio cijeli život.

Jedna ste od rijetkih hrvatskih dizajnerica koja se može pohvaliti uspjehom u Hollywoodu. Kako uopće doći na radar holivudskim stilistima?

Kad 'Jure s onoga svijeta' upregne svoje kočije, ništa neće biti dovoljno daleko i neostvarivo. Znam to.