Kad je prošle godine hit postao neobičan privjesak za torbu u obliku čudnog stvorenja s velikim zubima, redovi ispred pojedinih trgovina znali su se protegnuti satima. Labubu je postao je globalni fenomen, a roditelji diljem svijeta našli su se u poznatoj situaciji: dijete traži nešto što svi imaju, rok trajanja interesa nepredvidiv je, a cijena nije mala.

No, Labubu je samo jedan u dugom nizu sličnih pojava. Od legendarnih fidget spinnera do određenih modela tenisica, od skupih igračaka do najnovijih gaming gadgeta – svaki novi must have trend sa sobom donosi istu roditeljsku dilemu: popustiti ili ne?

Vrijeme u kojem živimo izrazito je konzumerističko. Reklamne poruke stižu sa svih strana, algoritmi društvenih mreža savršeno su podešeni da bude želju, a platforme poput TikToka i Instagrama svakodnevno serviraju sadržaj u kojem influenceri raspakiravaju pakete i neizravno komuniciraju istu poruku: sreća se može kupiti. Uz to, vršnjački pritisak, koji je oduvijek bio dio odrastanja, danas djeluje ubrzano. Ono što je u ponedjeljak hit, do petka je zaboravljeno, a dijete koje to nema lako se može osjetiti isključenim.

Ranjivost djece i iluzija vrijednosti

U takvom okruženju, odgojiti dijete koje razumije vrijednost novca, koje zna pričekati i zadovoljstvo ne traži u stvarima, mnogima se čini kao nemoguća misija. Ipak, stručnjaci tvrde da je to ne samo moguće, nego i presudno za emocionalni razvoj djeteta.

Dorotea Bratuša Juraj, klinička psihologinja, psihoterapeutkinja i v.d. voditeljice Centra za zdravlje mladih Doma zdravlja Zagreb-Istok, objašnjava nam psihološku pozadinu dječje želje za posjedovanjem.

'Djeca su iznimno ranjiva na utjecaj materijalizma zbog razvojnih karakteristika. Kod mlađe djece (do sedme godine) razvojno je uobičajeno da svijet doživljavaju isključivo iz svoje perspektive i nemaju još dovoljno razvijenu kritičnost, što zovemo kognitivnim egocentrizmom, stoga teško razlikuju reklamu od zabavnog sadržaja ili istine. S druge strane, adolescenti razvojno imaju snažnu potrebu za pripadanjem i prihvaćanjem okoline, stoga posjedovanje određenih predmeta ili brendiranih stvari ponekad služi kao simbol pripadanja određenoj skupini', objašnjava psihologinja.

Kako ističe, digitalno doba taj proces samo ubrzava. 'Društvene mreže dodatno pojačavaju ovaj proces kroz stalnu izloženost 'idealnim' stilovima života, što kod adolescenata stvara iluziju da njihova vrijednost i prihvaćenost ovisi o posjedovanju određenih stvari', rekla je.

Najčešće roditeljske zamke

Iz prirodne želje da olakšaju djetetu teške trenutke ili zato što se i sami teško nose s njihovom nelagodom, roditelji često posežu za najbržim rješenjem - kupnjom stvari kako bi ih umirili.

'Dijete s vremenom može učiti da materijalne stvari mogu biti način nošenja s neugodnim emocijama, a pritom izostaju neke druge, unutarnje vještine suočavanja s emocijama koje su važne za emocionalnu zrelost', upozorava naša sugovornica i dodaje da se sličan mehanizam javlja i kada roditelji darovima pokušavaju nadoknaditi nedostatak zajedničkog vremena.

'Dijete tada uči doživljavati pažnju i ljubav kao nešto što se kupuje, što u budućnosti može dovesti do osjećaja manje vrijednosti ili nevoljenosti ako skupi darovi izostanu. Također, ako se pokloni često koriste kao glavna motivacija ili nagrada za trud, djetetov se fokus s unutarnjeg zadovoljstva i truda premješta na vanjsku nagradu', kaže Bratuša Juraj.

Kako objasniti apstraktni novac?

S obzirom na to da danas uglavnom plaćamo karticama, novac je djeci postao nevjerojatno apstraktan pojam, stvarajući dojam da su sredstva neograničena.

'Djeca u dobi od šeste do sedme godine prelaze u fazu konkretnih operacija, što znači da počinju razumijevati logičke odnose i uzročno-posljedične veze. To je vrijeme kada im je korisno objasniti porijeklo novca kroz konkretne primjere, poput: Cijena ove igračke jednaka je novcu koji mama dobije za dva sata rada', savjetuje Bratuša Juraj.

Dodaje kako je apstraktni novac najbolje vizualizirati: 'Zato djeci treba vizualizirati novac, primjerice pomoću prozirnih staklenki za štednju, kako bi fizički vidjela kako hrpa raste ili se smanjuje. Vrijednost novca može se usporediti i s opipljivim trudom. Možete djetetu objasniti da, baš kao što ono slaže lego kocke ili piše zadaću, tako i roditelji na poslu rješavaju zadatke i za to dobiju novac na karticu.'

Lista želja i učenje strpljenju

Na kraju, psihologinja podsjeća da je frustracija ponekad itekako korisna lekcija. Nije čudno što su djeca danas opsjednuta stvarima, ali rješenje nije u trenutnom ispunjavanju svake želje.

'Kao roditelji, važno je da možemo izdržati djetetovo negodovanje, a ne ga rješavati kupovinom. U redu je da dijete bude frustrirano kad ne može dobiti željeni predmet jer kroz tu neugodu jača svoju otpornost na razočaranja koja su sastavni dio života. Može biti korisno vježbati odgađanje kupovine određenih predmeta – zapišite željeni predmet na papir i dogovorite se da ćete provjeriti želi li ga dijete i nakon tjedan ili dva. Često se dogodi da u tom razdoblju želja posve nestane. Drugi način je da dijete vježba birati prioritete, odnosno da s te liste odabere samo jedan ili dva predmeta za koja ćete štedjeti', zaključila je psihologinja.