Ako ste se ikad našli u odnosu koji 'nije ništa ozbiljno', ali ipak osjećate da postoji nešto više od prijateljstva, vrlo vjerojatno ste u situationshipu. To je onaj neodređeni 'prostor' između veze i neobaveznog viđanja – bez etikete, ali s emocijama.

Što je zapravo situationship?

Pojam situationship opisuje moderni oblik odnosa u kojem je dvoje ljudi povezano emocionalno ili fizički, ali bez jasnih granica, definicije ili obaveza. To može biti početak nečega ozbiljnijeg, ali i dugotrajna zona neizvjesnosti u kojoj jedna osoba često želi više, a druga – ne želi ništa definirati.

Za razliku od klasične veze, ovdje nema 'službenog statusa', nema razgovora o budućnosti, zajedničkim planovima ni očekivanjima. Sve je 'opušteno, lagano i bez pritiska'. No upravo ta lakoća često se s vremenom pretvara u frustraciju.

O kompleksnosti ovih naizgled jednostavnih odnosa popričali smo s psihologinjom, dr. sc. Lucijom Šutić Barbarić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, a ona je pojasnila što ih karakterizira te koja su to specifična ponašanja prema kojima netko može prepoznati da se našao u situationshipu.

'Situationship je zapravo vrlo općenit pojam kojim možemo opisati bilo koji romantični odnos koji nismo definirali. Neka istraživanja pokazuju da mladi danas sve teže iskazuju romantični interes i osjećaje, zbog čega i teže definiraju da su, primjerice, u vezi. U tom slučaju nastaju različiti odnosi pa će se neki dopisivati i družiti nasamo, ali ne i grliti se ili držati za ruke, drugi će se možda upuštati u seksualne odnose, ali neće dijeliti intimne informacije o sebi itd. Nama ljudima je važno razumjeti što se događa oko nas kako bismo mogli prilagoditi svoje ponašanje i otud proizlazi potreba da imenujemo različite pojave. Zato smo ove nejasne odnose koji nalikuju romantičnima počeli nazivati situationship.'

Zašto je to sve češće?

U digitalnom dobu, u kojem aplikacije za upoznavanje i društvene mreže omogućuju beskrajne izbore i brze promjene, situationship je postao gotovo uobičajen. Ljudi se brzo povezuju, ali često površno. Mnogi žele bliskost, ali se boje obaveza – žele pažnju, ali ne i odgovornost.

Tu je i strah od ranjivosti – lakše je ostati 'u nejasnoj situaciji' nego priznati da vam je stalo. A ponekad je jednostavno riječ o životnoj fazi: dvoje ljudi se upoznaje i uživa, ali još nisu spremni za konkretne korake.

'Istraživanja i popularna kultura sugeriraju nam da su neobavezni romantični odnosi, u kakve spada i situationship, postojali i prije 10, pa i 20 godina. A priče o našim 'galebovima' sugeriraju da ih je bilo još i prije. Nakon društvenih promjena, do kojih je došlo 1970-ih, romantični su odnosi 'olabavili', no uglavnom su bili usmjereni na neobavezne seksualne odnose. Kod pojma situationship specifično je to da se ne odnosi samo na neobavezne seksualne odnose, već na bilo kakve nedefinirane romantične aktivnosti, primjerice dopisivanje ili izlaženje s nekom osobom', pojašnjava psihologinja.

Prednosti i zamke

Za neke situationship može biti koristan – pruža slobodu i vrijeme da se bolje upoznate, bez pritiska. No za druge može biti emocionalno iscrpljujući. Nedostatak jasnoće često vodi u nesigurnost i sumnju, osobito ako se pojave osjećaji koje druga strana ne dijeli. Može li ovakav odnos uopće biti održiv?

'Načelno može. Među osnovnim ljudskim potrebama su potrebe za bliskošću, kompetencijom i autonomijom, kao i seksualne potrebe. Želimo se povezati s drugima, osjećati da smo dobri prijatelji i partneri te znati da druga osoba ne upravlja nama. Premda su to osnovne potrebe, ne osjećamo ih svi u istoj mjeri, niti su kod jedne osobe ove potrebe jednako izražene. Neki ljudi imaju izraženije seksualne potrebe, neki manje. Neki više žude za autonomijom, drugi više osjećaju potrebu za bliskošću', kaže Šutić Barbarić pa nastavlja:

'Isto tako, u nekim fazama, u kojima smo preplavljeni brigama oko posla i financija, možda samo želimo zadovoljiti seksualne potrebe. Za održivost odnosa važno je da nam potrebe budu usklađene i u tom smislu neformalni odnosi također mogu biti održivi. No ne postoje podaci o prosječnom trajanju situationshipa, niti o njegovoj održivosti. Ono što možemo pretpostaviti je da se temelji na trenutačnim potrebama koje se s vremenom promijene, primjerice jednom partneru više nije dovoljno zadovoljiti samo seksualne potrebe, već osjeća snažniju potrebu za bliskošću, pa više ne bude usklađen s potrebama druge osobe.'

Anksioznost i frustracija, spontanost i sloboda

S obzirom na nedefiniranost ovakvih odnosa, nedostatak stabilnosti kod nekih može uzrokovati anksioznost, frustraciju ili čak osjećaj manje vrijednosti, a drugi će uživati u osjećaju nesputanosti i spontanosti.

'Ovisi to od osobe do osobe, ali može se narušiti samopoštovanje i osjećaj vrijednosti jedne od strana u tom odnosu jer može zaključiti da nije dobar partner ako druga osoba ne želi biti u vezi s njom. Sve to svakako može izazvati i osjećaj frustracije, ali i zbunjenost, jer nam može biti nejasno u kakvom smo odnosu i koji su motivi druge osobe. Dugoročno, naravno, ovakvi odnosi mogu narušiti i mentalno zdravlje', rekla je psihologinja pa savjetovala kada je u tom slučaju vrijeme za prekid.

'Kada shvatimo da nam taj odnos više ne izaziva ugodne emocije, već isključivo neugodne: tugu, ljutnju, krivnju, sram… Niti u jednom odnosu naše potrebe neće uvijek biti u potpunosti zadovoljene. Ponekad ćemo osjećati da nas partner ne doživljava, možda ćemo imati dojam da nas ne sluša ili da mu nismo privlačni. To je sasvim uobičajeno jer se romantični odnosi odvijaju u kontekstu svakodnevnog života, ispunjenog stresom. Ali u tim situacijama možemo razgovarati s partnerom, možemo se upustiti u neku zajedničku aktivnost i najčešće ćemo opet osjetiti ugodu i zadovoljstvo odnosom.'

Kako preboljeti situationship?

A što ako se nađemo s druge, 'ostavljene' strane? Kažu da prekid situationshipa boli više od prekida klasične veze. Neki navode razloge poput toga da ostajemo s idealiziranom slikom osobe jer nismo došli do faze problema i suočavanja s realnošću...

'Moj je dojam da situationship najviše boli jer nam stigma ne dopušta da odbolujemo. Mnogi ljudi vjeruju da treba tugovati zbog prekida višegodišnje veze, smrti bliske osobe itd. Situationshipu ne dajemo toliku važnost, ali trebali bismo. Osoba ipak ulaže neki aspekt sebe u taj odnos i onda kada se on prekine, ona je na gubitku. Taj gubitak dovodi do tuge i trebamo si dopustiti da tugujemo. Ali da, ako situationship kratko traje i naglo se prekine, moguće je da zadržimo idealiziranu sliku kako osobe, tako i odnosa koji smo mogli imati.'

Također, događa se da jedna strana kasnije posve minorizira taj odnos, što može biti vrlo bolno za osobu kojoj je on ipak nešto više značio.

'Naravno, i to je moguće. Tu bliske osobe mogu pružiti podršku na način da osobi koja tuguje priznaju važnost koju je za nju imao taj odnos. Možda se i nama, kao nekome sa strane, čini da on nije bio ozbiljan, ali našem prijatelju bio je važan i trebamo ga podržati u tome da si dopusti biti tužan i preboljeti', ističe Šutić Barbarić pa pojašnjava koji je najbolji način za oporavak:

'Kao i od svakog drugog prekida – dati si vremena, dopustiti si da budemo tužni te se okružiti dragim ljudima i aktivnostima koje nas vesele.'