Prvo lagano grebanje u grlu, zatim kihanje. Ubrzo nastupaju kašalj, curenje nosa, začepljenost i nekoliko dana potpune iscrpljenosti, s temperaturom ili bez nje. Riječ je o virusnim infekcijama gornjih dišnih putova, odnosno klasičnoj prehladi, koja pogađa gotovo svakoga nekoliko puta godišnje i u prosjeku traje oko devet dana.

Posljednjih godina sve je više istraživanja koja potvrđuju ono što tradicionalna medicina poznaje već tisućama godina: ispiranje nosa fiziološkom otopinom može skratiti trajanje prehlade, ublažiti simptome, smanjiti širenje virusa na druge osobe, i to i kod odraslih i kod djece. Još je važnije da je riječ o metodi koja košta tek nekoliko centi, ne zahtijeva liječnički recept i može se jednostavno provoditi kod kuće.

Što je ispiranje nosa i zašto djeluje?

Ispiranje nosa fiziološkom otopinom, odnosno nazalna irigacija, postupak je pri kojem se nosna šupljina ispire blagom otopinom vode i soli. U istraživanjima se najčešće primjenjuje pomoću bočice s pumpicom ili nastavkom za ispiranje, a mnogi koriste i tradicionalni 'neti pot', mali vrč koji izgledom podsjeća na čajnik.

Ova se praksa razvila u okviru ajurvedske tradicije u Indiji prije više od 5 000 godina, a u zapadnom svijetu popularnost je stekla tek u novije vrijeme, osobito nakon što je 2012. godine dr. Oz demonstrirao primjenu neti lončića u emisiji Oprah Winfrey. Ipak, različiti oblici ispiranja nosa poznati su još od antičke Grčke i Rima, a o njima se pisalo i u medicinskim časopisima poput The Lanceta početkom 20. stoljeća.

Za razliku od virusne prehlade, koja ne reagira na antibiotike, većina bezreceptnih lijekova donosi tek blago i kratkotrajno olakšanje. Nazalna irigacija zato sve više zauzima mjesto jednostavne, sigurne i učinkovite pomoći kod ovakvih tegoba.

Fiziološka otopina ima nekoliko ključnih učinaka na sluznicu nosa. Prije svega, djeluje mehanički: mlaz otopine doslovno ispire sluz, kraste, viruse, alergene i druge čestice iz nosne šupljine. Manje virusa na sluznici znači da se oni teže razmnožavaju i šire dalje u organizmu. Osim toga, voda sa soli ima nešto niži pH od obične vode; ta blaga kiselost stvara okolinu koja virusima ne pogoduje i otežava im razmnožavanje.

I konačno, ispiranje nosa podupire prirodni obrambeni mehanizam dišnih putova. Unutrašnjost nosa obložena je sitnim dlačicama, tzv. cilijama, koje se sinkronizirano pomiču i guraju sluz s virusima i nečistoćama prema van, poput pokretne trake. Tijekom infekcije taj sustav često usporava, a nazalna irigacija pomaže da cilije, sitne, gotovo mikroskopske dlačice na površini stanica koje oblažu sluznicu dišnog sustava, ponovno rade učinkovito.

Veliko istraživanje s više od 11 000 sudionika, objavljeno 2024. godine u časopisu The Lancet, pokazalo je da ispiranje nosa fiziološkom otopinom, započeto pri prvim simptomima i ponavljano do šest puta dnevno, skraćuje trajanje simptoma za otprilike dva dana. Manje studije bilježe čak i izraženiji učinak te navode skraćenje bolesti i do četiri dana.

Manje antibiotika, više stvarne koristi

Ispiranje nosa fiziološkom otopinom ne pomaže samo kod obične prehlade. U bolničkim uvjetima pokazalo se da može smanjiti količinu virusa. U jednoj studiji oboljelih od COVID-19, ispiranje nosa svaka četiri sata tijekom razdoblja od 16 sati smanjilo je virusno opterećenje u nosu za 8,9 posto, dok je u kontrolnoj skupini u istom razdoblju nastavilo rasti. Meta-analiza deset nasumično odabranih kontroliranih studija pokazala je da redovito ispiranje nosa kod osoba s alergijskim rinitisom, odnosno peludnom hunjavicom, može omogućiti smanjenje upotrebe lijekova za alergiju za čak 62 posto. Dodatno, korisno je i kod kronične začepljenosti, postnazalnog slijevanja sekreta i ponavljanih sinusitisa.

Osim što pomaže da se brže osjećamo bolje i lakše se vratimo svakodnevnim obvezama, nazalna irigacija ima još jednu važnu prednost: može smanjiti nepotrebno propisivanje antibiotika. Dobro je poznato da antibiotici ne skraćuju trajanje niti smanjuju težinu virusnih infekcija dišnog sustava. Unatoč tome, istraživanja pokazuju da su pacijenti često zadovoljniji kada iz ordinacije izađu s receptom za antibiotik u ruci.

Procjenjuje se da se svake godine izda oko 10 milijuna nepotrebnih recepata za antibiotike zbog virusnih respiratornih infekcija. U jednoj studiji u kojoj je analizirano više od 49 000 pregleda zbog respiratornih infekcija, antibiotici su bili nepotrebno propisani u čak 42,4 posto slučajeva. Dio subjektivnog poboljšanja koje ljudi ponekad povezuju s antibioticima zapravo se pripisuje njihovu nusučinku – blagom protuupalnom djelovanju. Ipak, taj se učinak može znatno sigurnije i svrhovitije postići uobičajenim protuupalnim lijekovima, poput ibuprofena ili naproksena, u kombinaciji s ispiranjem nosa fiziološkom otopinom, umjesto nepotrebnih antibiotika koji potiču razvoj otpornosti bakterija.

Mala pravila ispiranja nosa

Za one koji žele isprobati ovu metodu, u ljekarnama se mogu kupiti gotove fiziološke otopine u spreju ili bočicama s nastavkom za ispiranje, koje se po potrebi mogu i ponovno puniti. Otopina se najčešće priprema tako da se otopi otprilike pola žličice nejodirane soli u jednoj šalici, odnosno oko 240 mililitara vode. Važno je da voda bude destilirana ili prethodno prokuhana najmanje pet minuta pa ohlađena, kako bi se uništile potencijalno štetne bakterije i drugi mikroorganizmi. Po želji se može dodati i prstohvat sode bikarbone kako bi otopina bila blaža i ugodnija za sluznicu. Potrebno je naglasiti da koncentriranija, 'slanija' otopina nije učinkovitija, a može biti i neugodna.

Neka istraživanja upućuju na to da prirodna morska voda, zahvaljujući mineralima poput magnezija, kalija i kalcija, može imati dodatne koristi, stoga vrijedi isprobati i gotove sprejeve na bazi morske vode, osobito kod osoba koje ne reagiraju dovoljno dobro na običnu fiziološku otopinu.

Za najbolji učinak preporučuje se započeti s ispiranjem nosa pri prvim znakovima infekcije, poput grebanja u grlu, kihanja ili početne začepljenosti. Postupak se može ponavljati više puta dnevno, prema potrebi, a kao minimum savjetuje se ispiranje ujutro i navečer tijekom trajanja simptoma. Ispiranje nosa može se koristiti i nakon potencijalne izloženosti infekciji, primjerice nakon vožnje javnim prijevozom ili bliskog kontakta s oboljelom osobom. Korisno je i ispiranje grla slanom vodom, osobito kod upale grla, kao dopuna ispiranju nosa.