U trenutku kad je serija ‘Vruće suparništvo’ izašla iz niše i zakoračila u široku distribuciju, dogodila se čarolija kakva se serijama ponekad događa mimo svih planova, tablica i algoritama – jednostavno je eksplodirala na streaming nebu. Ne zbog neke savršene marketinške strategije (iako nećemo nijekati da postoji), nego zato što su gledatelji odradili posao umjesto PR-odjela. Preporuke su se širile brže od spoilera, fanovi su se ponašali kao da su upravo otkrili tajni prolaz u zabranjenu biblioteku užitaka, a društvene mreže su se pretvorile u kolektivni, blago zadihani uzvik: ‘Jeste li već gledali ovo?’ I, naravno, i mi smo je u RH jedva dočekali – s onim poznatim miksom nestrpljenja, znatiželje i pohlepe – jer tko ne voli seriju o kojoj svi pričaju, a koja pritom obećava dobru priču, puno seksa i društvenu relevantnost u istom, vrlo zavodljivom paketu.

Na prvu, ‘Vruće suparništvo’ izgleda kao školski primjer televizijske romanse s gej tematikom koja u današnje vrijeme nije – ili barem ne bi trebala biti – nešto osobito šokantno. Nije prva serija o gej ljubavi i seksu, a formom se isprva doima kao doista klasična romantično-erotska priča. Dvojica profesionalnih hokejaša, zakleti rivali na ledu, privatno započnu tajnu vezu koja kreće kao čisto fizički ispušni ventil, a postupno se pretvara u dugotrajan, emocionalno složen odnos. No serija vrlo brzo pokazuje da je svjesna vlastite formule i da je koristi s ironijskom distancom. Ovo nije bajka o ljubavi koja briše sve prepreke, nego priča o odnosu koji se razvija unatoč sustavu u kojem egzistira – i često upravo protiv njega. Rivalstvo na ledu ovdje nije samo sportsko, nego i simboličko – sudar dviju verzija muškosti, dvaju nacionalnih i kulturnih konteksta, dvaju načina kako se nositi sa strahom.

U središtu priče su Kanađanin Shane Hollander i Rus Ilija Rozanov. Shane je kanadska hokejaška zvijezda, medijski uglađen, profesionalno discipliniran, temperamentom zatvoren poput svlačionice u tri ujutro. On zna kako se preživljava u sustavu – šuti, kontrolira, gura osjećaje pod led. Ilija je njegova suprotnost – ruski supertalent, provokativan, impulzivan, jezičav i opasno svjestan vlastite karizme. Njihov prvi susret izvan leda nije romantičan, nego eksplozivan – mješavina bijesa, kompetitivnosti i kemije koja bi zapalila i led po kojem kližu. Od tog trenutka nadalje, serija prati njihov odnos kroz godine i susrete koji se ponavljaju, variraju i produbljuju – od tajnih noćnih susreta do emocionalnih lomova u kojima postaje jasno da njihov odnos, iako magnetično i brutalno seksi, ni približno nije samo seks.

Njihovi pojedinačni lukovi grade se precizno i bez patetike. Shane postupno shvaća da karijera bez autentičnosti ima pomalo metalan okus i da se savršeno kontroliran život može raspasti iznutra. Ilija, s druge strane, vrlo dobro zna koliko ga otvaranje i otkrivanje može stajati – ne samo ugovora, nego i sigurnosti, obitelji, povratka kući. Njihova zajednička drama proizlazi upravo iz te asimetrije – ono što je za jednog profesionalni rizik, za drugog je egzistencijalna prijetnja. Serija mudro izbjegava velike melodramatske obrate i radije se zadržava na sitnicama – pogledima u svlačionici, kratkim porukama, nervoznim susretima u hotelskim hodnicima, trenucima u kojima bliskost donosi olakšanje, ali i novu vrstu straha.

Glumci koji ih utjelovljuju funkcioniraju upravo zato što ne igraju karikature. Hudson Williams kao Shane suzdržan je i s unutarnjom napetošću koja vibrira na kilometre, dok Connor Storrie kao Ilija unosi nemir, ironiju i nepredvidljivost. Njihova kemija nije samo stvar tijela, iako je serija dovoljno pametna da zna koliko publika cijeni fizičku privlačnost i eksplicitnost. Ona proizlazi iz ritma, iz stalnog odmjeravanja, iz igre tko ima kontrolu, a tko se samo pretvara da je ima. To je gluma koja razumije da se prava napetost rađa tek onda kad požuda počne remetiti uredno posložene ambicije. Zanimljivo je i to da se kroz ritam cijele priče, njihova odnosa i načina na koji se ponašaju – prenosi i sama činjenica da su sportaši. Njihovi se životi, njihova ljubav, njihovi osjećaji, njihova veza u seriji nerijetko odigravaju po logici sportske igre, u ritmu palica i pakova na ledu. Doista impresivno sjedinjavanje sadržaja i podteksta s formom.

Tu je i rukopis autora koji vrlo dobro razumiju televiziju/streaming kao medij zabave, ali i kao prostor ideja. Iskustvo rada na popularnim serijama osjeća se u sigurnoj dramaturgiji, ali i u hrabrosti da se u mainstream pakiranju provuku teme koje su sve samo ne ugodne. Poštuju se uzusi streaming-zabave – epizode su dinamične, emocionalni udarci precizno tempirani, cliffhangeri postavljeni kao fino naoštrene udice – ali se pritom ne bježi od ozbiljnih pitanja.

Jedno od njih danas je gotovo paradoksalno aktualno – zašto je autanje u profesionalnom sportu još uvijek rizičan pothvat? Hokej, sa svojim mitovima o žestini tvrdih momaka, njihovu malom broju riječi u komunikaciji i kolektivnoj lojalnosti, idealan je laboratorij za analizu performativne muškosti. Iako se gro radnje odvija u dijelu svijeta gdje je homoseksualnost prestala biti zabranjena tema, u svijetu hokeja ona se ipak doživljava kao poremećaj reda – nešto što se tolerira samo ako ostane nevidljivo, bez posljedica po svlačionicu, sponzore i iluziju ‘normalnosti’.

Serija dodatno zaoštrava tu temu jednim vrlo pametnim potezom – ruskim kontekstom Ilijina života. U društvu u kojem se homofobija ne skriva, nego institucionalizira i politički potiče, autanje prestaje biti pitanje hrabrosti i postaje potencijalni čin samosabotaže. ‘Vruće suparništvo’ tu ne docira, ali vrlo jasno pokazuje asimetriju rizika – dok je za Shanea autanje neugodnost, za Iliju može biti doista opasno. I to je jedan od najjačih, ali i najneugodnijih uvida ove serije.

No sada dolazimo do dijela bez kojeg ova serija ne bi bila to što jest – ‘Vruće suparništvo’ je, naprosto, seksi. Bez isprike, bez lažne skromnosti, s punom sviješću da je tjelesna žudnja legitimno i važno gorivo priče. Seks je ovdje stvarno hot-hot-hot, ali nije puki fan-service, nego prostor pregovora moći, ranjivosti i bliskosti. Nije slučajno da je serija postala piratski hit u sredinama u kojima je službeno zabranjena – žudnja, povijest nas neumorno uči, uvijek pronađe makar i nezakonit put. Pitajte pirate u Rusiji je li to istina :).

Zanimljivo je i da je ženska publika reagirala s posebnim oduševljenjem jer je dobila rijetku kombinaciju – erotsku napetost bez cinizma i emocionalnu priču bez patetike. Pa onda još i dva zgodna tipa koji izgledaju da padneš u nesvijest, ubijaju kemijom i mi sve to vidimo čak i kad se skrivaju. Kako je ne bismo voljele? Prvo nas navuku lijepim licima i tijelima, pohotom koja rastopi ekran i seksom od kojeg ti se zapali kosa na glavi, a onda nas zadrže dobrom pričom. U sljedećim epizodama bude obrnuto, ali dobro, to su sad već nijanse.  Ono što time želim reći jest da ovo jest serija o muškarcima, i to gej muškarcima, ali nije serija samo za muškarce, još manje samo za gej muškarce.  Ona je za sve. ‘Vruće suparništvo’ uspijeva jer je pametno, relevantno, seksi i iako udovoljava gledateljima, ne podcjenjuje ih. Vjeruje da možemo istodobno uživati u seksi prizorima i razmišljati o društvenim strukturama koje ih okružuju. To je serija koja dokazuje da pamet i užitak nisu suprotstavljeni pojmovi, nego saveznici. A ako pritom još i malo razljuti homofobe – tim bolje. Jer ništa ne uznemiruje dogmu tako učinkovito kao dobra priča koja se ne boji biti i zavodljiva i pametna