U svijetu prebrzih sitcomova australska serija 'Fisk' i dalje od gledatelja traži da se nasmije i između redaka. Treća sezona nudi i smijeh i dramu, a Kitty Flanagan opet podsjeća da su najbolji odvjetnici oni koji vas nasmiju dok vas pobjeđuju
Gdje god da smo, Helen Tudor-Fisk (Kitty Flanagan) opet nas je vratila pod tuš – ali ne hladnim mlazom koji te izbaci iz kreveta, nego onim blagim, smiješnim, toplim i opuštajućim, s malim ručnikom za lice i dobrodušno podbadačkim komentarom koji ti se uvuče pod kožu. U 'Fisk' sam se zaljubila prije kojih godinu i pol, kad me sezonski COVID bio na nekoliko dana prikovao uz krevet i natjerao me da malo dublje kopam po Netflixu, ispod svih onih slojeva superpopularnih sitcomova sa sličnim premisama. Ni ova australska serija nije baš s premisom pucala u svemirske visine originalnosti – smjestila se u odvjetnički ured, što je jedan od najstarijih i najupornijih televizijskih momenata, ali bila je bolja, ljepša, pametnija i šarmantnija od većine sitcomova na koje sam nailazila na Netflixu.
U međuvremenu je postala i mnogo popularnija – više nije potrebno prekopavati slojeve drugih sitcomova po Netflixu, nego je ovaj streaming gigant s popriličnim fanfarama najavio povratak 'Fiska' s trećom sezonom. Moralo se to dogoditi. Em je 'Fisk' jednostavno neodoljivo šarmantna serija, em su gledatelji u međuvremenu ubrali da nam Netflix prilično vješto bira i pod nos stavlja australsku TV-serijsku produkciju. Od 'Dječaka protiv svemira' pa sve do 'Jabučnog octa' – potpuno je svejedno je li riječ o sitcomu, krimi-drami ili pomalo trešerskoj bazirano-na-stvarninm-događajima mini-seriji, s tog nam kontinenta na streaming platforme stižu serije koje su nešto drugačije, nešto duhovitije, nešto šarmantnije i nešto šarolikije od uobičajene ponude.
Treća sezona 'Fiska' mudro odbija novitete pod svaku cijenu i ostaje vjerna onome zbog čega smo se u nju zaljubili: šarmantna otkačenost, britka, ali topla glavna junakinja, urnebesno osebujni likovi iz odvjetničkog ureda i zapleti koji se ne svode samo na ha-ha pošalice, nego ponekad i zabole. Helen je sada partnerica u uredu koji je službeno preimenovan u Gruber & Fisk (premda stari natpisi još stoje), a najveća ‘korporativna’ investicija je – novi espresso aparat. On je njezina verzija ‘velikih promjena’, a zvuk mlinca podsjetnik da ova nepretenciozna junakinja u širokim štofastim hlačama možda na prvi pogled jest 'tiha voda', ali zapravo itekako 'brege dere'.
Australska otkačenost i dalje je tu, netaknuta i bez kompromisa. Likovi funkcioniraju kao savršeno rasklimani mehanizam: Roz (uragan u ljudskom obliku) preuzima scenu kad god se pojavi, Ray je i dalje meka srca ispod službene ukočenosti (a bogami i dolčevite), a mlađi odvjetnici i asistentice pružaju beskrajne prilike za gegove i mikrodrame. Iza naizgled benignih predmeta nasljedstava i oporuka skrivaju se minijaturne epizode ljudske pohlepe, obiteljskih zavada, ali i neobičnih trenutaka nježnosti.
Nekoliko trenutaka iz treće sezone zaslužuje posebnu pažnju:
1. Kava kao pravni problem – Helen uvodi espresso aparat u ured, uvjerena da će im podići standard. Umjesto toga, buka mlinca postaje prava mala prijetnja radnom miru, a ona, ne gubeći ni trunku dostojanstva, i dalje izbjegava klijente koji od nje žele previše.
2. Susjed u nevolji – Murray, novi susjed iz kuće do Helenine, traži pravni savjet zbog duga koji njegov otac navodno ima prema dvanaestogodišnjem vrtlaru. Helen se svim silama trudi ne reći ništa konkretno, ali, naravno, slučajno kaže – što dovodi do pojave bijesne majke malog poduzetnika.
3. Obiteljski cirkus na sudu – u jednoj od epizoda svjedočimo sudskom raspletu svađe dviju sestara oko zbirke porculanskih figurica. Sukob se pretvara u verbalni vatromet, u kojem Helen jedva zadržava ozbiljnost, a gledatelj se pita koliko smo svi blizu takvim apsurdima.
4. Finale s dramom – Ray odlazi, prijeti im gubitak ureda, a sve se rješava povratkom Roz, koja kupuje firmu i spašava Helen i Georgea. U 26 minuta dobivamo i smijeh i tjeskobu i osjećaj da su naši likovi opet na sigurnom – barem do iduće sezone. Za koju se iskreno nadam da će se dogoditi, i da neće biti posljednja.
Fenomenalna Kitty Flanagan nije samo glavno lice serije – ona je i autorica, scenaristica, redateljica i producentica. 'Fisk' joj je donio niz prestižnih nagrada, uključujući AACTA i Logie, a treća sezona nastavlja skupljati pohvale kritike i ljubav publike. U Australiji je serija postala fenomen, a Netflix ju je od kolovoza 2025. plasirao globalno, čime je šarm ovog osebujnog ureda stigao i do naših ekrana.
Ono što Fisk izdvaja od tipičnih američkih ‘sitcoma na brzinu’ ili preproduciranih azijskih hitova jest to što od gledatelja traži mrvicu više – da spoji dvije rečenice, da uhvati nijansu, da prepozna tišinu kao jednako važan element komedije. I zato joj možemo tepati, a istodobno joj dobaciti: ‘Šarmantna si, Helen – ali ipak, ne bih te zvao na kavu. Jer znam da bi me ispitivala o poreznoj prijavi.’ A tko to želi uživo? Radije gledamo na Netflixu. Pa – učinite to.