Prije nekoliko godina švedski runolog Magnus Källström otputovao je na gospodarstvo južno od Stockholma kako bi pogledao kamen pronađen na polju. Vlasnik ga je namjeravao koristiti kao prag, no nakon što ga je okrenuo, ugledao je redove drevnih znakova nalik grančicama. Radilo se o runama, pismu koje su Vikinzi koristili prije otprilike tisuću godina.

Kada je Källström stigao, okupili su se mještani i arheolozi. Nakon početnog oklijevanja počeo je čitati tekst naglas, riječ po riječ, oživljavajući poruku koju nitko nije izgovorio gotovo tisućljeće: 'Gärder je podigao ovaj kamen u spomen na Sigdjärva, svoga oca, muža Ögärd.' Takva otkrića, koliko god zvučala izvanredno, nisu rijetkost u Švedskoj i drugim skandinavskim zemljama.

Rune kao dio svakodnevice

Runsko kamenje ljudi pronalaze tijekom oranja ili gradnje cesta i biciklističkih staza. Neki potječu iz samih početaka runskog pisma, starog i do dvije tisuće godina, poput nalaza u Norveškoj iz 2023. godine. Drugi su tijekom stoljeća razbijeni i ponovno korišteni kao građevinski materijal ili ugrađeni u crkvene pragove.

Za mnoge Šveđane ti su kameni dio krajolika. Nalaze se na livadama, u kružnim tokovima i industrijskim zonama, obilježeni prometnim znakovima kao kulturna baština. Iako poznati, ali i često zanemareni, i dalje kriju niz neodgonetnutih tajni.

Riječ runa potječe od staronordijske riječi rún, što znači tajna. Pismo je nastalo prije oko 2000 godina, vjerojatno pod utjecajem latinskog alfabeta, a služilo je za bilježenje jezika poput staronorveškog. Pisalo se na drvu, kosti, alatu i kamenu, ali su upravo kameni natpisi najtrajniji.

Poruke starih Vikinga

Runsko kamenje najčešće su ljudi podizali kao spomenike, a bilo je postavljano uz ceste i prolaze da bi bilo vidljivije. Najveći procvat doživjelo je u razdoblju od 800. do 1050. godine, u doba Vikinga, a često se opisuje kao svojevrsni društveni medij tog vremena. Runski kameni nisu bili jeftini, a njihovu izradu često su obavljali profesionalni klesari, što upućuje na društveni status naručitelja.

Mnogi natpisi odražavaju dolazak kršćanstva, s križevima i molitvama za pokojne, dok drugi otkrivaju intimnije aspekte života. Postoje zapisi o poginulima u ratnim pohodima, obiteljskim tragedijama, ali i o ljubavi, ponosu i samopromociji. Jedan od poznatijih likova, Jarlabanke, podigao je više runskih kamena u čast samome sebi, naglašavajući svoje bogatstvo i moć.

Rune nisu služile samo ozbiljnim porukama. Pronađeni su i natpisi s igrama riječi, zagonetkama i šalama, uključujući kosti s porukama koje se mogu pročitati tek nakon okretanja, poput one o dobrom pivu.

Zagonetka kamena

Među najpoznatijim spomenicima ističe se kamen Rök, smješten u selu južno od Stockholma. Podignut u 9. stoljeću, nosi najduži poznati runski tekst na svijetu.

Skupina švedskih znanstvenika smatra da tekst odražava strah od klimatskih promjena nakon razdoblja zahlađenja izazvanog vulkanskim erupcijama. Prema toj interpretaciji, kamen je izraz žalovanja i pokušaj razumijevanja prirodnih katastrofa koje su pogodile tadašnje društvo. Iako se rasprava nastavlja, ona pokazuje koliko su rune otvorene suvremenim interpretacijama.

Danas se rune pojavljuju u popularnoj kulturi, umjetnosti i igrama, ali nose i kontroverzno nasljeđe zbog zloupotrebe u ekstremističkim ideologijama 20. stoljeća. Unatoč tome, njihova izvorna uloga bila je praktična i komunikacijska, a ne simbolička.

Kameni natpisi ostaju razasuti po švedskom krajoliku jer ih je teško premjestiti. Svaki novi pronalazak, poput kamena koji je Källström pročitao nakon tisuću godina šutnje, ponovno povezuje sadašnjost s glasovima prošlosti, piše BBC.