Astronomi vjeruju da su možda pronašli posljednje počivalište Lune 9, sovjetske svemirske letjelice koja je nestala po slijetanju na Mjesec 3. veljače 1966., a Sovjetski Savez lansirao ju je 31. siječnja te godine raketom Molnija-M.

Prije Lune 9, i druge sonde sletjele su na Mjesec, a ona je bila prva koja je udarila u njegovu površinu te postala prva misija u povijesti koja je izvela meko slijetanje na drugo nebesko tijelo.

Dok se približavala površini, Luna 9 je ispustila kapsulu za slijetanje, a potom je manevrirala udaljavajući se od mjesta pada da bi se srušila na površinu Mjeseca.

Kapsula za slijetanje nekoliko se puta odbila prije nego što se zaustavila i otvorila četiri ploče nalik laticama kako bi se održala stabilnom. Zatim je, koristeći TV kameru i sustav rotirajućeg zrcala, počela snimati i slati prve slike snimljene s površine koja nije Zemlja. Sonda je bila operativna tri dana prije nego što su se baterije ispraznile i izgubila je kontakt sa znanstvenicima na Zemlji.

Otvoren put za letove s posadom

Iako misija nije uključivala mnogo znanstvenih eksperimenata, zahvaljujući njoj smo puno toga naučili. Između ostalog, otklonjena je sumnja da je površina Mjeseca nesigurna zbog toga što je čini živi pijesak, što je otvorilo put letovima s ljudskom posadom.

Sovjetski Savez objavio je procijenjene koordinate mjesta slijetanja Lune 9 u novinama Pravda. Međutim, zbog nesigurnosti u izračunima, sonda bi mogla biti desetke kilometara udaljena od objavljenih koordinata. Tijekom dosadašnjih preleta i snimanja Mjesečeve površine nije bila uočena, a njezino otkrivanje je izazovno zbog varijabilnosti osvjetljenja, složenih pozadina i malog pikselnog otiska.

Tim istraživača je tome odlučio doskočiti koristeći uskokutnu kameru Lunar Reconnaissance Orbiter Camera (LROC), a ona kontinuirano snima Mjesec od 2009. godine, i algoritam strojnog učenja You-Only-Look-Once – Extraterrestrial Artifact (YOLO-ETA) kako bi pretražili prikupljene podatke i otkrili znakove lunarnih slijetanja.

Nakon što je obučen, algoritmu su prikazane slike poznatih mjesta slijetanja koje prije nije vidio te ih je mogao s velikom pouzdanošću identificirati, što je uključivalo slijetanje sonde Luna 16. Nakon toga tim je poslao YOLO-ETA u potragu za sondom, a iako to još nije potvrđeno sa sigurnošću, čini se da su je uspjeli pronaći na koordinatama 7,03° S, –64,33° I, piše IFL Science.

Studija je objavljena u časopisu Space Exploration.