Za Hrvoja Vulića, arheologa i ravnatelja Gradskog muzeja Vinkovci, nedavna otkrića dvadeset i dva rimska groba na prostoru nove gradske tržnice u ovom gradu na istoku Hrvatske nije veliko iznenađenje. Tržnica se, naime, nalazi na području sjeverne nekropole rimskog grada Cibalae, koji je prethodio Vinkovcima, osobito jer se, kako objašnjava za tportal, stope kopaju na dubini od dva metra, a grobovi počinju na dubini od 0,80 do jednog metra.

'Tijekom građevinskih radova na izgradnji tržnice u Vinkovcima, konkretno iskopa 26 stopa za betonske temelje projektirane dubine od dva metra, koji se izvode pod nadzorom arheologa zbog toga što se nalaze unutar zaštićene arheološke zone, pronađeni su grobovi iz rimskog doba. Do ovog trenutka pronađeno je 26 grobova, od kojih su 23 paljevinska, a tri kosturna', kaže Vulić.

U arheologiji su grobovi vrelo podataka, navodi, jer govore o pojedincu/pojedincima u njima, ali i o zajednici.

'Čak i grobovi bez priloga su vrlo zanimljivi s obzirom na količinu podataka koje suvremene prirodne znanosti mogu izvući iz kostiju (14C, DNK, izotopi...), kao i klasični antropološki pregledi (dob, spol, patologija). U slučaju da se u grobu nalaze prilozi ili dijelovi nošnje i predmeta u vlasništvu pokojne osobe, situacija je još bolja za nas jer možemo prikupiti još više podataka', dodaje.

Danas se, kaže, u suvremenom društvu smrt outsourcea bolnicama i pogrebnim poduzećima, no ne samo u antici, nego i u relativno nedavnoj prošlosti, smrt je bila intimnija i bliža pojava jer su ljudi umirali u svojim domovima, a bližnji su ih prali, odijevali i prije ukopa uglavnom su bili izloženi ondje gdje su i umrli.

Parovi položeni u položaju zagrljaja

'Taj intimniji odnos prema pokojnicima vidimo i u rimsko doba, pogotovo kad su parovi položeni u položaju zagrljaja ili se drže za ruke. To su naravno napravili njihovi bližnji, ne pokojnici u trenutku dosade, a pokazuje nam prekrasnu bliskost i ljubav. Naravno, netko ciničan može reći da je moguće da su se te osobe i mrzile za života, a da ih je ovako netko postavio kako bi im se narugao, ali mislimo da je veća vjerojatnost da se radi o obrnutom slučaju', dodaje.

Arheološki stručnjaci u Vinkovcima trenutačno su u fazi otvaranja stopa, odnosno spuštanja do razine na kojoj počinju grobovi, a planiraju ih otvoriti tek nakon Uskrsa, pa će onda više znati što se nalazi u njima jer se često nalaze i dijelovi nošnje. Radovi će se nastaviti, kaže Vulić, a s radovima na samom lokalitetu neće se ništa dogoditi.

'Odvijat će se smanjenom dinamikom jer nema potrebe za potpunom obustavom zbog provođenja istraživanja. Kada se sve stope otvore i definiramo konačan broj grobova, krenut ćemo s istraživanjem, za koje predviđamo da bi moglo trajati od jednog do dva mjeseca, ovisno o vremenskim uvjetima. Plan je istražiti dva do četiri groba dnevno i, kako koju stopu istražimo, predati je izvođačima radova da bi nastavili raditi na njoj. Sretna okolnost je da su stope jedini građevinski elementi koji idu na dubinu na kojoj možemo očekivati arheološke nalaze, tako da na ostatku lokacije neće trebati vršiti arheološka istraživanja, no iskopi svih instalacija ići će pod arheološkim nadzorom, za svaki slučaj. Naš je cilj uvijek biti što učinkovitiji kako bi se postigli maksimalni standardi struke uz minimalne i stvarno nužne zastoje radova', dodaje Vulić.

Objašnjava nam i da je prilikom pronalaska grobova protokol takav da se nakon pražnjenja sadržaja, odnosno kostura, nalaza i uzoraka, oni nose u muzej na daljnju obradu i trajno čuvanje.

'Rake se dokumentiraju fotografiranjem, geodetskim i 3D snimanjem, a ovisno o potrebama buduće građevine, uništavaju se daljnjim radovima ili zatrpavaju. Tako da sav sadržaj ovih grobova ide u muzej i nema razloga za izmjene projekta s obzirom na to da se radi o strukturama koje nisu čvrste i nema svrhe od njihova konzerviranja. Zidane grobnice bismo razložili i opeke isto tako odnijeli u muzej, kao i sarkofage. Iz perspektive investitora grobovi su vrsta poželjnih arheoloških nalaza', ističe i podsjeća da će se o važnosti ovog otkrića moći više govoriti nakon što krenu s istraživanjem, odnosno otvaranjem i pražnjenjem grobova, pa se nadaju zanimljivim nalazima.

Vulić podsjeća da je još 1972. godine proglašena arheološki zaštićena zona u Vinkovcima, i to godinu dana nakon što je Zakon o zaštiti i očuvanju kulturne baštine stupio na snagu u Jugoslaviji.

'Do danas je to rezultiralo partnerskim odnosom lokalne samouprave, privatnih i javnih investitora i muzeja. Incidenti u kojima pojedinci vrše neovlaštene građevinske radove bez arheologa vrlo su rijetki. Slijedom toga, u Vinkovcima arheolozi iz Gradskog muzeja vrše zaštitna istraživanja u prosjeku osam mjeseci godišnje, što rezultira ogromnom količinom nalaza. Svi današnji rezultati ustvari su nastali kao dio kontinuiteta djelovanja naših prethodnika i osvještavanja javnosti o važnosti ovakvog pristupa, a od ove godine je i Ministarstvo kulture i medija jako pomoglo time što će sva arheološka istraživanja obiteljskih kuća do 150 kvadratnih metara plaćati Republika Hrvatska', dodaje.

Vinkovci su raritet čak i u globalnim razmjerima

Ipak, najvažniji, kako kaže, opći zaključak tijekom više od pedeset godina sustavnih istraživanja Vinkovaca je kontinuitet naseljavanja te ga možemo pratiti od starčevačke kulture (6200.-5300. g. prije Krista) pa do današnjih dana, što predstavlja Vinkovce kao raritet čak i u globalnim razmjerima jer nemamo puno lokacija koje imaju ovakav kontinuitet naseljavanja na istom mjestu.

'A o pojedinačnim nalazima uvijek je teško govoriti, međutim kako se ja bavim rimskom provincijalnom arheologijom, svakako bih izdvojio ostavu srebrnog posuđa, pronađenu u Vinkovcima 2012. godine, kao jedan od najvažnijih nalaza u Hrvatskoj u 21. stoljeću. Naravno, s obzirom na to da je tisućljeće tek počelo, nadamo se to u nekom trenutku i nadmašiti', dodaje.

Antičke su ruševine stoljećima, podsjeća, s obzirom na turbulentnost područja i geološke prilike, bile izvor sirovina svim generacijama koje su nastanjivale prostor Cibale do suvremenih dana.

'Ostavština Cibale najvidljivija je u rasteru ulica i orijentaciji Vinkovaca, koja slijedi smjerove glavnih rimskih prometnica, a ostaci rimske arhitekture mogu se vidjeti in situ na tri lokacije u gradu. Tako da je kontinuitet života od Cibale pa preko ranog i srednjeg vijeka vidljiv u prijenosu znanja i u određenim toponimima (riječ za rijeku Bosut potječe još od praindoeuropske riječi bhog - potok, tekuća voda), dok su velike smjene populacija kroz srednji i novi vijek vjerojatno 'razvodnile' i promijenile sliku stanovništva, za čije bi starije porijeklo bilo potrebno provesti dosta opsežno genetsko istraživanje. Tako da su za sada najveće nasljeđe antike u Vinkovcima brojni pokretni nalazi koji nam svjedoče o važnosti Cibale kao relativno velikog panonskog grada', dodaje Vulić.

Hrvati su, smatra, nažalost jako slabo upoznati s važnošću antičke civilizacije općenito, pa tako i u Vinkovcima, o značenju Cibale.

Dva rimska cara rođena na prostoru Cibale

'Možda najznačajnija stvar vezana uz Cibale je činjenica da su u njoj rođena dva rimska cara, braća Valentinijan (364.-375.) i Valens (364.-378.), a njihov otac Gracijan Stariji također je rođen ovdje. Kako je Dioklecijan samo došao provesti mirovinu u onome što je danas Split, a rođen je negdje na prostoru istočne obale Jadrana, koja danas nije dio Hrvatske, dok je Julije Nepot, pretposljednji ili posljednji car Rimskog Carstva, ovisno o tome kojeg znanstvenika pitate, rođen u Solinu, ali je vladao vrlo kratko (oko godine dana) i više-manje samo Italijom sve dok nije prognan u Solin, gdje efektivno nije imao nikakvu vlast ni utjecaj, Valentinijan I. i Valens ostaju jedina dva 'prava' rimska cara rođena na području današnje Hrvatske. Međutim podatak o tome ne možete pronaći u većini udžbenika za povijest u osnovnim školama u Hrvatskoj. Tako da samo na ovom primjeru vidimo da imamo još mnogo prostora za napredak kada je podizanje svijesti o važnosti Rima', podsjeća Vulić.

Iako je znanstveni doprinos hrvatske arheologije uopće vidljiv i mjerljiv po broju znanstvenih radova u brojnim svjetski važnim časopisima, ne samo arheološkima (Nature, Science), veći je izazov doprinos lokalnoj zajednici i turizmu, odnosno proračunima.

Arheološka nalazišta otvaraju prostor za turizam

'Uvijek je lakše kada imate očuvanu arhitekturu jer ste bez nje osuđeni na muzejske zbirke, poučne staze ili manifestacije. Dobar primjer manifestacije je rekonstrukcija Seljačke bune, koja koristi povijesnu i arheološku baštinu, ali diljem cijele Hrvatske postoji velik prostor za manifestacijski turizam utemeljen na arheologiji. U Vinkovcima su to Rimski dani, koji će se ove godine održati 13. put i svake godine privlače sve više posjetitelja, a lani oko 25.000 njih. No nužno je imati i ostalu infrastrukturu, od ugostiteljske ponude pa do drugih sadržaja, kako bi posjet određenoj lokaciji bio što privlačniji', dodaje.

U posljednjih tridesetak godina, napominje Vulić, pronađena je iznimna količina nalaza na području Hrvatske: od Apoksiomena, preko šivanog čamca iz Zambratije, nastavka istraživanja Salone kao jednog od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj i šire, pa do istraživanje halštatskih tumula u Kaptolu pokraj Požege i velikih prapovijesnih nalazišta tijekom velikih infrastrukturnih radova (autoceste).

Praksa zaštite arheološke baštine neujednačena

Međutim praksa zaštite arheološke baštine je neujednačena dok u zemljama s većim proračunima, poput Francuske, Njemačke i Španjolske, ima više primjera konzervacije, rekonstrukcije i prezentacije arheoloških nalazišta i nalaza.

'Sve od navedenog je skup sport i zahtijeva velika ulaganja, a ona su puno održivija ako već imate velik priljev gostiju', zaključuje Vulić, arheolog i ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci, u razgovoru za tportal.