Četiri snažne predstave s najrelevantnijih europskih pozornica obilježit će 22. sezonu Festivala svjetskog kazališta, koja će od 13. do 27. rujna zagrebačkoj publici ponuditi različite izvedbene jezike – od poetskog do dokumentarnog, od glazbenog do autobiografskog – otvarajući prostor za nova pitanja i poremećaje tišine, najavili su na konferenciji za medije u ponedjeljak u Gradskom dramskom kazalištu Gavelli umjetnički ravnatelji Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan.

"Svaka od četiri predstave i formom i sadržajem izlazi iz formata stabilnih repertoara europskih kazališta i svaka na svoj način svjedoči da teatar danas ima važniju funkciju od one koju je imao u mirnim, uravnoteženim vremenima", naglasila je Dubravka Vrgoč. "U njima autori pričaju priče svojih života, koje se kroz identifikacijske modele čitaju i kao priče naših života. Riječ je o predstavama koje su primjeri novih tendencija svjetskog i europskog teatra, scenskim projektima umjetnika koji se ne mire s letargijom što prati većinu kazališta, nespremnih da se suoče s traumatičnim kaosom u kojem živimo."

Festival otvara 'Lacrima' (13. i 14. rujna, ZKM), djelo francuske autorice Caroline Guiela Nguyen. Nakon praizvedbe na Festivalu d’Avignon, predstava je gostovala u Strasbourgu, pariškom Odéonu, münchenskom Kammerspieleu, londonskom Barbicanu i na festivalima u Tokiju i Montrealu, a sada prvi put dolazi u ovaj dio Europe. Kroz briljantno isprepletenu dramaturgiju, 'Lacrima' prati izradu vjenčanice za englesku princezu, no iz perspektive radnica u Francuskoj, Indiji i Vijetnamu, otkrivajući nevidljive niti globaliziranog rada, nasljeđa kolonijalizma i svakodnevne borbe za dostojanstvo.

Slijedi predstava 'Sans Tambour' (20. rujna, Gavella) autora Samuela Achachea, koja je izvedena na Festivalu d’Automne, u Avignonu i nizu europskih kazališta. Spajajući glazbu, arhitekturu i raspad identiteta, predstava koristi glazbu Roberta Schumanna ne kao ilustraciju, nego kao fragmentirani materijal kroz koji se rekonstruira dom, zajednica i intima. Scenografija se doslovno urušava, zidovi se ruše, a izvođači i glazbenici pokušavaju obnoviti značenja koja im izmiču.

Treća predstava, 'Heritage' (23. rujna, Kerempuh), belgijskog autora Cédrica Eeckhouta, na scenu dovodi njega i njegovu majku Jo Libertiaux. Nakon uspjeha u Parizu, Bruxellesu i Berlinu, u Zagreb stiže kao intimna kazališna arheologija odnosa između majke i sina, gdje se osobno iskustvo pretače u javni razgovor o jeziku, nasljeđu i kontinentalnoj krizi identiteta.

Festival će zaključiti 'Il Risveglio (Awakening)' (27. rujna, Gavella) redatelja Pippa Delbona, čestog gosta FSK-a. Predstava, nastala iz meditacije o ratu, gubitku i dostojanstvu, nakon izvedbi u Piccolo Teatru u Milanu i pariškom Rond-Pointu dolazi u Zagreb kako bi stvorila prostor tišine i tjelesnog svjedočenja. Glazba Giovannija Ricciardija funkcionira kao unutarnja struktura, a svaki ton i pokret glumačke skupine postavlja pitanje kako živjeti nakon što je sve stalo.

"Ovogodišnje izdanje stoji na tri riječi: nasljeđe, zajednica i rizik", zaključio je Ivica Buljan. "Program okuplja radove koji precizno, skromno i odvažno rade s prisutnošću, vremenom i glasom, gdje privatno i javno ne stoje jedno nasuprot drugome, nego se razmjenjuju. Želimo festival kao prostor učenja i povjerenja, gdje se predstave ne troše nego pamte, gdje argumenti rastu iz pažnje."