zanimljiva situacija

Nije ni vozio automobil, a ipak je osuđen na 15 mjeseci zatvora: Ovo pravilo mnogi ne razumiju

22.08.2026 u 19:49

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Nije bio za volanom, nije pritiskao papučicu gasa i nije on vozio 133 km/h ondje gdje je ograničenje bilo samo 50. Sjedio je na suvozačkom mjestu. Unatoč tome, sud ga je proglasio odgovornim za ekstremno prekoračenje brzine i osudio na 15 mjeseci uvjetnog zatvora.

Na prvi pogled zvuči gotovo nevjerojatno. Kako suvozač može biti osuđen zbog brzine automobila kojim uopće nije upravljao?

Odgovor je dao švicarski Savezni vrhovni sud, koji je u lipnju 2026. potvrdio da u određenim okolnostima i suvozač može biti tretiran kao supočinitelj teškog prometnog kaznenog djela. Ključ nije u tome gdje je sjedio, nego u onome što je aktivno radio prije i tijekom opasne vožnje.

Tri puta ga poticao da snažno ubrza

Slučaj se dogodio tijekom probne vožnje Tesle. Za upravljačem je bio jedan muškarac, dok je drugi sjedio na suvozačkom mjestu i poznavao automobil i njegove funkcije.

Prema činjenicama koje navodi švicarski Savezni vrhovni sud, suvozač nije bio pasivan promatrač. Određivao je rutu probne vožnje i vozača u više navrata poticao da snažno ubrza.

To se dogodilo ukupno tri puta.

Prva dva ubrzanja vozač je napravio u standardnom načinu rada automobila. Prije trećeg suvozač je otišao korak dalje. Preko središnjeg zaslona Tesle aktivirao je Ludicrous Mode, način rada koji omogućuje korištenje maksimalnih performansi automobila.

Nakon toga vozač je snažno ubrzao.

Na dijelu ceste na kojem je ograničenje bilo 50 km/h Tesla je dosegnula brzinu od 133 km/h. Nakon uračunate sigurnosne tolerancije, za pravni postupak uzeta je brzina od 127 km/h.

Dakle, 77 km/h iznad dopuštenog ograničenja.

Nije dovoljno reći: 'Ali ja nisam vozio'

Upravo je uloga suvozača postala središnje pitanje cijelog slučaja.

Njegova obrana tvrdila je da se ne može smatrati supočiniteljem jer nije imao kontrolu nad automobilom. Nije upravljao volanom, nije mogao odlučiti hoće li vozač pritisnuti gas i nije sam određivao konačnu brzinu vozila.

Savezni vrhovni sud nije prihvatio takvo tumačenje.

Sud je zaključio da za supočiniteljstvo nije nužno da svaka osoba osobno izvrši svaki element kaznenog djela. Presudno je je li njezin doprinos zajedničkom djelovanju bio toliko važan da se cijeli događaj može promatrati kao zajednički čin.

A u ovom slučaju sud je smatrao da jest.

Suvozač je poznavao Teslu, određivao rutu, poticao vozača na ubrzavanje te je neposredno prije posljednjeg ubrzanja osobno uključio način rada koji je omogućio maksimalne performanse automobila.

Prema sudu, nije bio tek putnik koji se slučajno našao u automobilu dok je netko drugi odlučio divljati cestom. Aktivno je sudjelovao u stvaranju situacije koja je završila ekstremnim prekoračenjem brzine.

Osuđen na 15 mjeseci uvjetnog zatvora

Niži sud proglasio ga je krivim za kvalificirano grubo kršenje prometnih propisa, odnosno ono što se u Švicarskoj kolokvijalno naziva 'raser' deliktom.

Osuđen je na 15 mjeseci zatvora, uvjetno uz rok kušnje od dvije godine. Savezni vrhovni sud 16. lipnja 2026. odbio je njegovu žalbu.

To znači da muškarac nije završio iza rešetaka na 15 mjeseci, što je važno naglasiti. Kazna je uvjetna, ali sama osuda pokazuje koliko ozbiljno švicarsko pravo tretira ekstremno opasnu vožnju i sudjelovanje u njoj.

Švicarski propisi posebno strogo kažnjavaju ekstremna prekoračenja brzine. Kod ograničenja od 50 km/h prag za takozvani 'raser' delikt doseže se prekoračenjem od najmanje 50 km/h.

U ovom slučaju utvrđena brzina nakon tolerancije bila je 127 km/h - čak 77 km/h iznad ograničenja.

Običan suvozač zbog ovoga neće završiti u zatvoru

Presuda ipak ne znači da će svaki putnik odgovarati ako vozač pokraj njega prekorači brzinu.

To je ključna razlika.

Samo sjedenje u automobilu, pa čak ni činjenica da putnik nije spriječio vozača da vozi prebrzo, nisu ono zbog čega je ovaj muškarac osuđen. Sud je gledao njegov aktivan doprinos konkretnom događaju.

U ovom slučaju postojao je cijeli niz radnji: suvozač je usmjeravao probnu vožnju, više puta tražio snažno ubrzavanje i na kraju sam aktivirao način rada koji je omogućio maksimalne performanse Tesle.

Upravo je kombinacija tih okolnosti bila presudna.

Švicarsko vijeće za prevenciju nesreća BFU u svojoj analizi presude zaključuje da ona šalje jasnu poruku: osoba koja aktivno pridonosi ekstremnoj vožnji ne može se automatski sakriti iza činjenice da nije držala volan.

Granica, dakle, nije jednostavno između vozača i suvozača.

Granica je između osobe koja se samo vozi u automobilu i osobe koja svjesno i odlučujuće sudjeluje u opasnom ponašanju.

Muškarac iz ovog slučaja nije vozio Teslu koja je u zoni 50 jurila 133 km/h.

Ali sud je zaključio da je napravio dovoljno da za tu vožnju kazneno odgovara zajedno s čovjekom koji je držao volan.