Zbog zaoštravanja sukoba na Bliskom istoku i straha od mogućeg zatvaranja Hormuškog tjesnaca sve se glasnije govori o novom energetskom udaru koji bi mogao pogoditi velik dio svijeta.
Posljedice se već osjećaju i u Europi, gdje cijene goriva rastu, a u nekim državama vozači sve češće prelaze granicu u potrazi za povoljnijim benzinom i dizelom.
vezane vijesti
Posebno je napeto u zapadnoj Europi, a u Njemačkoj je cijena litre benzina već premašila dva eura. Zbog toga dio građana gorivo toči u susjednim zemljama, dok neki pokušavaju osigurati i dodatne zalihe za kućnu uporabu.
U Hrvatskoj je situacija zasad nešto mirnija jer je Vlada i danas ograničila cijene goriva. Ipak, otvara se pitanje koje zanima mnoge vozače - smije li se gorivo prevoziti u osobnom automobilu izvan spremnika, u kojim količinama i koliko je to uopće sigurno.
Odgovor je prilično jasan: Takva se praksa ne preporučuje, baš kao ni skladištenje goriva kod kuće. Razlog nije samo sigurnost nego i činjenica da takvo gomilanje zaliha najčešće nema ni ozbiljnu ekonomsku logiku, jer cijene goriva i dalje podliježu promjenama.
Ipak, ako nekoga zanima što je zakonski dopušteno, u osobnom automobilu moguće je prevoziti do 60 litara goriva u posebnim, za to predviđenim kanistrima. No stručnjaci za sigurnost prometa upozoravaju da ni to nije preporučljiv scenarij za putovanje. Smatraju da je znatno razumnije prevoziti tek manju količinu - otprilike desetak litara.
Takav kanistar trebao bi biti smješten što dalje od putnika, idealno u prtljažniku, i mora biti izrađen upravo za prijevoz goriva. Bilo kakve improvizacije s neodgovarajućim posudama mogu biti vrlo opasne.
Prema ADR-u, odnosno Europskom sporazumu o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari, koji se u Hrvatskoj primjenjuje i kroz domaće propise poput Zakona o prijevozu opasnih tvari, gorivo se može prevoziti u spremnicima koji su izravno spojeni na motor vozila ili pomoćnu opremu, ali i u prenosivim spremnicima poput kanistara.
Pritom su granice jasno određene. Ukupan obujam spremnika za pogonsko gorivo ne smije biti veći od 1500 litara po prijevoznoj jedinici, dok spremnik na prikolici ne smije prelaziti 500 litara. Kad je riječ o prenosivim spremnicima, dopušteno je najviše 60 litara po vozilu. Ta se ograničenja ne odnose na vozila hitnih službi.
Drugim riječima, ako za to ne postoji stvarna potreba, gorivo ne bi trebalo prevoziti u automobilu, osobito ne u posudama koje nisu namijenjene za zapaljive tekućine. Jednako vrijedi i za skladištenje kod kuće, za koje također postoje jasna pravila.
Propisi pritom razlikuju benzin i dizel, ali i veličinu garaže. U srednjim i velikim garažama zapaljive tvari izvan vozila smiju se držati samo u zanemarivim količinama. U malim garažama dopušteno je skladištiti do 200 litara dizelskog goriva i do 20 litara benzina, ali isključivo u dobro zatvorenim i nepropusnim spremnicima.
Dizel je u tom smislu nešto manje problematičan od benzina jer je manje zapaljiv i samim time manje rizičan. No ni u jednom slučaju ne treba zanemariti opasnost. Skladištenje goriva kod kuće može ozbiljno ugroziti sigurnost ukućana jer zapaljive pare mogu izlaziti i iz rezervnih spremnika.
Poseban oprez potreban je i kod plastičnih kanistara, koji nisu potpuno nepropusni. Osim što se s vremenom mogu mijenjati svojstva goriva, postoji i opasnost od udisanja štetnih para, ali i od zapaljenja zbog statičkog elektriciteta.
Zato stručnjaci savjetuju da se kanistar prije točenja uvijek spusti na tlo kako bi se ispraznio statički elektricitet. Preporuka je i da ga osoba prije rukovanja dotakne golim rukama, kako bi se smanjio rizik od iskrenja.
Kad je riječ o trajnosti, za benzin, dizel i loživo ulje ne postoji strogo propisan rok trajanja. Ako su dobro zatvoreni i pohranjeni na hladnom i tamnom mjestu, u odgovarajućim spremnicima mogu trajati mjesecima, pa i godinama.
Zaključak je jednostavan - gorivo nema smisla prevoziti ni skladištiti u većim količinama od onih koje su doista potrebne i zakonski dopuštene. Sve iznad toga nosi više rizika nego koristi.
