Kinesko tržište automobila posljednjih mjeseci izaziva sve veći šok u europskim i američkim medijima. Razlog nisu samo brz razvoj električnih automobila i agresivni kineski brendovi, nego prije svega - cijene.
Dok prosječan novi automobil u Europi danas stoji oko 30.000 eura, a u SAD-u prosječna cijena novog vozila premašuje 50.000 dolara, u Kini se za taj novac može kupiti nekoliko novih automobila, uključujući električne modele i SUV-ove.
Posebno je to postalo jasno nakon velikog salona automobila u Pekingu, gdje su brojni strani novinari ostali zatečeni kineskim cjenicima.
Električni auto za manje od 7000 eura
Jedan od najpoznatijih primjera je Wuling Hongguang MiniEV, mali električni gradski automobil koji u Kini stoji oko 6500 eura. Čak i verzija s četvera vrata ostaje ispod 7000 eura, a pojedine izvedbe nude doseg koji je donedavno bio rezerviran za znatno skuplje modele.
Vrlo tražen je i Geely EX2, električni model koji se prodaje za oko 8500 eura i koji bi uskoro trebao stići i u Europu, premda će ondje gotovo sigurno biti znatno skuplji.
Tu je i BYD Seagull, koji se na europskom tržištu prodaje pod imenom Dolphin Surf. U Kini mu je cijena oko 8600 eura, dok u Europi ide gotovo dvostruko više.
Jeftine nisu samo gradske jurilice
Posebno iznenađuje činjenica da u Kini nisu jeftini samo mali gradski modeli. Ondje se i velike limuzine i SUV-ovi prodaju po cijenama koje u Europi i SAD-u zvuče gotovo nevjerojatno.
Volkswagen Sagitar S može se kupiti za manje od 10.000 eura, dok Jetta X stoji manje od 13.000 eura. Toyota pak u Kini prodaje električnu limuzinu bZ7, veću od Tesle Model S, po početnoj cijeni od oko 18.000 eura.
Sve to dodatno pojačava pritisak na europske i američke proizvođače, koji se sve teže nose s kineskom konkurencijom. Dok kupci u Europi i SAD-u plaćaju sve više, kineski proizvođači nude električne aute, hibride i SUV-ove po cijenama koje su još prije nekoliko godina djelovale nemoguće.
Pitanje koje sada sve više muči automobilsku industriju glasi: Koliko dugo ostatak svijeta može ignorirati kineski model tržišta?