Zane Li imao je samo devet godina kada je dobio sestru – događaj koji je njegovu obitelj u istočnoj Kini gurnuo u dugove. U to vrijeme, zbog stroge politike jednog djeteta, roditelji su morali platiti kaznu od 100.000 juana (oko 13.900 dolara), gotovo trostruko više od godišnjeg prihoda njihove ribarnice.

'Jedva smo preživljavali', prisjeća se Li koji je tada preuzeo većinu kućanskih poslova i pomagao majci na štandu tijekom školskih praznika. Danas, s 25 godina, kaže kako ne planira imati djecu. Nije izuzetak – upravo njegova generacija predstavlja veliki izazov za kinesku vladu, koja se sada pokušava izvući iz demografske krize koju je sama stvorila.

Nakon desetljeća prisile na manji broj djece – uključujući novčane kazne, prisilne pobačaje i vazektomije – kineske vlasti sada mole mlade da imaju više djece. Najnovija mjera uključuje godišnju subvenciju od 3.600 juana (oko 500 dolara) po djetetu do treće godine života, s retroaktivnom primjenom od 1. siječnja.

No mnogima, uključujući Lija, to nije ni blizu dovoljno. 'Trošak odgajanja djeteta je ogroman. Tih 3.600 juana godišnje je kap u moru', kaže Li, koji je uzeo studentski kredit za diplomski studij zdravstvenih usluga u Pekingu.

Prema podacima Pekinškog istraživačkog instituta YuWa, trošak podizanja djeteta do punoljetnosti u Kini iznosi prosječno 538.000 juana (oko 75.000 dolara), što je više od šest puta više od BDP-a po glavi stanovnika. U Šangaju, ta brojka premašuje milijun juana, piše CNN.

Strah, iscrpljenost i sumnja u budućnost

Za Lija i mnoge mlade Kineze, roditeljstvo ne znači sreću nego – dodatni teret. 'Nisam kapitalist, a ni moje dijete vjerojatno ne bi imalo dobar život', kaže Li koji razmišlja o doktorskom studiju, dok se suočava s nesigurnim izgledima za zaposlenje.

Kineska ekonomija usporava, a stopa nezaposlenosti mladih raste. Iako je politika jednog djeteta ukinuta 2016., a 2021. dopušteno i treće dijete, broj rođenih i dalje pada. Populacija se smanjuje treću godinu zaredom, a stručnjaci upozoravaju na još dublji pad u budućnosti.

Novu subvencijsku politiku neki roditelji pozdravljaju, no stručnjaci tvrde da ne rješava duboko ukorijenjene probleme. 'To nije samo pitanje troškova. Mladi su duboko skeptični prema budućnosti – zbog tržišta rada, starenja roditelja, društvenog pritiska… Isplata pomoći ne rješava emocionalni teret', kaže Emma Zang, demografkinja sa Sveučilišta Yale.

Uloga žena

Poseban teret pada na žene. Komunistička partija sve više naglašava tradicionalne uloge žene kao 'dobre majke i vrle supruge', dok istovremeno ignorira stvarne prepreke - neravnomjernu podjelu kućanskih obveza, nedostatak fleksibilnih poslova, minimalnu zaštitu na radu i gotovo nepostojeći očinski dopust.

'Ne možete okrenuti vrijeme unatrag i očekivati da visokoobrazovane žene iznova prigrle tradicionalne uloge', upozorava Zang.

Mnogi mladi, poput June Zhao (29) iz Pekinga, otvoreno priznaju da ne žele djecu jer su izgubili vjeru u sustav. Zhao je odrasla u hiperkompetitivnoj četvrti Haidian, a vikendi joj od trećeg razreda osnovne škole nisu postojali – svaki je provodila na instrukcijama. Iako danas ima posao u investicijskoj industriji i diplomu iz inozemstva, osjeća se iscrpljeno i razočarano. 'Uložila sam puno, a dobila tako malo. Povrat na trud gotovo da ne postoji', požalila se.

Iako joj radno vrijeme nije pretjerano zahtjevno, Zhao nakon posla i večere ima tek nekoliko sati mira prije spavanja. A i to je luksuz – mnogi njezini prijatelji zaglavili su u ozloglašenom kineskom '996' ritmu; od devet ujutro do devet navečer, šest dana tjedno.

Kolektivna trauma jedne politike

Neki Kinezi s gorčinom se prisjećaju posljedica politike jednog djeteta. Gao (27) odrasla je u planinama Guizhoua, u obitelji koja je imala četiri kćeri prije nego što je 'napokon' stigao sin. Da bi izbjegli kazne, roditelji su kćeri skrivali kod bake. Danas Gao, koja živi u provinciji Jiangsu, kaže da ne želi brak ni djecu. 'Ako djetetu ne mogu osigurati bolji život nego što sam ga ja imala, onda je bolje da ga ni ne rodim.'

U zemlji gdje je nekoć drugo dijete značilo drakonsku kaznu, danas vlasti mole mlade da se odluče barem na jedno. No, kako upozoravaju stručnjaci, ti poticaji neće imati stvarnog učinka ako se sustav ne promijeni iz temelja, osobito kad je riječ o podršci ženama.

'Vlada želi više beba, ali društvo jednostavno nije prilagođeno obiteljskom životu', ističe Zang. 'Dok se to ne promijeni, roditeljstvo će za mnoge ostati teret, a ne slobodan izbor.'