Brz prelazak s napada iz daljine na izravne napade nije prvenstveno povezan s pokušajem štednje skupog dalekometnog streljiva, kako se često tvrdi. To je daleko od glavnog razloga. Takav prijelaz ključan je za povećanje učestalosti i intenziteta zračne kampanje, na što već danima upozoravamo u našem kontinuiranom praćenju sukoba, piše Tyler Rogoway, urednik na specijaliziranom vojnom portalu TZW.

Preciznije i snažnije djelovanje po ciljevima

Navodi da izravni napadi omogućuju znatno veći broj pogođenih ciljeva te širi raspon načina djelovanja protiv njih. Primjerice, vrlo snažne bombe za probijanje bunkera obično nisu dostupne u napadima iz daljine.

'Taj prijelaz na izravne napade sada je započeo. U posljednjih nekoliko tjedana Središnje zapovjedništvo američkih snaga na Bliskom istoku (CENTCOM) identificiralo je ključna središta moći koja Iranu omogućuju projiciranje snage izvan svojih granica. Analizirano je kako izolirati kritične slabosti i gdje se preciznim udarima može postići najveći strateški učinak', objasnio je u srijedu na konferenciji za novinare načelnik Združenog stožera američke vojske, general zračnih snaga Dan Razin Caine.

Dodao je da je zbog toga CENTCOM već četvrtog dana prešao s velikih planiranih udara iz daljine, izvan dometa neprijateljske obrane, na precizne izravne napade iznad Irana.

'Ovo je trenutak prijelaza sa streljiva za napade iz daljine na streljivo za izravne napade, poput bombi JDAM, koje su vođene GPS-om, te projektila Hellfire', rekao je Caine.

'To će zajedničkim snagama omogućiti znatno preciznije i snažnije djelovanje po ciljevima. Intenzitet operacija se povećava, a ne smanjuje. Time ćemo u idućim danima održavati stalni pritisak na protivnika, ometati raspored lansiranja projektila i dronova te mu svakodnevno nanositi gubitke', naveo je ministar obrane Pete Hegseth.

Izravni napadi nose nove rizike

Istodobno, piše Rogoway, prelazak na izravne napade donosi nove rizike, što je osobito izraženo kada je riječ o pokretnim sustavima protuzračne obrane na cestama i drugim mobilnim sustavima koji posadama zrakoplova mogu ostaviti vrlo malo vremena za reakciju. Takvi sustavi mogu biti skriveni gotovo bilo gdje i ostat će na bojištu dugo nakon što statični sustavi protuzračne obrane budu uništeni.

Ističe da su sustavi projektila zemlja-zrak, koji koriste elektrooptičke i infracrvene senzore, posebno problematični.

'Američki borbeni zrakoplovi četvrte generacije često ne bi ni znali da su napadnuti dok ne budu pogođeni, osim ako ne vide lansiranje projektila. Ti zrakoplovi nemaju sustave upozorenja na približavanje projektila, a F-22 i F-35 imaju različite verzije takvih sustava. Podcjenjivanje sposobnosti Irana da pogodi i uništi avione koalicije bilo bi vrlo opasno. Čak su i improvizirani sustavi koje koriste hutisti u Jemenu, uz raznoliku kombinaciju protuzračne obrane, već uspjeli pogoditi napredne borbene zrakoplove koje koriste zaljevske arapske države te izazvati probleme i za najnaprednije američke lovce. Iranske sposobnosti, čak i kada su ozbiljno oslabljene, znatno nadmašuju one koje imaju hutisti', napisao je Rogoway.

Smatra da je rizik za zrakoplove posebno velik u istočnom dijelu Irana, u usporedbi sa zapadnim dijelom zemlje, dosad uglavnom pošteđenim napada.

Širenje prema istoku Irana

'Kako američki i izraelski zrakoplovi budu napredovali prema istoku, mobilne sustave protuzračne obrane morat će se postupno neutralizirati da bi zrakoplovi mogli djelovati uz razumnu razinu sigurnosti. Čak su i američki bombarderi B-2 pri napadu na nuklearni objekt Fordov bili praćeni velikom skupinom stealth lovaca i potpornih zrakoplova u operaciji nazvanoj Midnight Hammer, a koja je uslijedila nakon višednevnih izraelskih napada na iransku protuzračnu obranu. Istočni dio Irana udaljeniji je od teritorija saveznika, što otežava eventualne operacije spašavanja posada oborenih aviona', uvjerenja je Rogoway.

SAD ima najnaprednije zračne borbene sposobnosti na svijetu, ali u ratu se uvijek mogu dogoditi nepredviđene situacije. Zrakoplovi se mogu pokvariti, a pogreške su moguće. Ako dođe do obaranja, spašavanje posade zahtijevalo bi dodatne rizične operacije.

Zbog toga, iako postoje područja lokalne zračne nadmoći nad Iranom, potpuna zračna dominacija zasad nije postignuta niti se očekuje u skoroj budućnosti.

'Dodatni dokaz za to jest činjenica da su bombarderi B-52 u napadima na Iran koristili krstareće projektile AGM-158 JASSM. Oni se lansiraju izvan iranskog zračnog prostora, najvjerojatnije iznad Iraka ili teritorija savezničkih arapskih država. Moguće je da će se to promijeniti kako zapadni dio Irana bude sve više očišćen od protuzračnih prijetnji, no za istočni dio zemlje to će vjerojatno dulje trajati', smatra Rogoway.

Na kraju je naveo da će se u narednim danima operacije vjerojatno sve više širiti prema istoku Irana, a napadne formacije bit će prilagođene djelovanju u dijelovima zračnog prostora koji su barem djelomično sigurni.

'Ipak, od proglašenja potpune zračne dominacije nad Iranom još smo daleko', zaključio je.