Stanovnici pograničnih dijelova Irana posljednjih mjeseci odlaze prema granici s iračkim Kurdistanom kako bi pristupili internetu, nakon što je režim u Teheranu gotovo potpuno ograničio pristup globalnoj mreži. Iranske vlasti opravdale su internetsku blokadu “sigurnosnim razlozima” i potrebom obrane od “kibernetičkog rata”, no građani tvrde da su ostali odsječeni od informacija, obitelji i izvora prihoda.

Stanovnici gradova Baneh i Sardasht, koji se nalaze blizu iračke granice, za Euronews su opisali kako su koristili iračke SIM kartice i odlazili prema granici kako bi uhvatili signal mobilnih mreža iz Kurdistana.

“Nakon početka rata internet u Iranu praktički je potpuno ugašen i više nije postojala komunikacija s vanjskim svijetom”, rekao je jedan stanovnik Baneha.

Iran i Irak dijele granicu dugu 1600 kilometara, od tromeđe s Turskom do rijeke Arvand i Perzijskog zaljeva na jugu. Baneh, grad s oko 100.000 stanovnika, udaljen je samo 30 kilometara od najbližeg graničnog prijelaza.

Mnogi trgovci i poduzetnici bili su prisiljeni koristiti strane SIM kartice kako bi nastavili poslovati. Zabrinutost nije bila ograničena samo na trgovce. Iranci koji žive u inozemstvu nisu imali načina znati jesu li im domovi pogođeni ili jesu li njihovi voljeni sigurni.

'Mnogi od nas tijekom rata nisu znali što se događa ili kakva nas sudbina čeka. Zato su neki ljudi pokušali iskoristiti ovu metodu kako bi dobili pristup slobodnom protoku informacija', rekao je za Euronews stanovnik obližnjeg pograničnog grada Sardashta.

Usput, Sardasht, grad s oko 50.000 stanovnika, bio je jedan od prvih gradova na svijetu koji je bio napadnut kemijskim oružjem, nakon što su iračke snage pod Saddamom Husseinom bacile bombe s iperitom na njega 1987. godine tijekom iransko-iračkog rata. Sam Baneh su bombardirale obje strane tijekom iransko-iračkog rata, a većina lokalnog stanovništva pobjegla je u Irak.

Iračke SIM kartice su tražena roba

Jedno od rješenja koje se proširilo među stanovnicima pograničnih područja bilo je korištenje iračkih SIM kartica mobilnih operatera Korek i Asiacell, čiji signal djelomično pokriva dijelove iranskog pograničnog područja.

'Te SIM kartice imaju određeni signal u pograničnim dijelovima Irana, a što ste bliže granici, veza je bolja. Zato su ih trgovci i ljudi koji su željeli javiti obitelji u inozemstvu koristili za pristup internetu', rekao je stanovnik grada Baneh za Euronews.

Neki stanovnici gradova uz irački Kurdistan već su imali iračke SIM kartice, dok su drugi odlazili u Irak kako bi ih nabavili. Na mjestima s jačim signalom ljudi su kontaktirali rodbinu u inozemstvu ili pokušavali održati svoje poslove.

S vremenom je nekoliko kilometara izvan Baneha, blizu iračke granice, nastala improvizirana točka za pristup internetu.

'Mnogi su odlazili na područje tri do četiri kilometra izvan grada, blizu granice s Irakom, gdje je signal bio bolji i bilo se moguće spojiti na internet', ispričao je stanovnik.

Dodao je da je s vremenom ondje postavljena improvizirana baraka iz koje se naplaćivao pristup internetu putem dijeljenja mobilne veze preko Wi-Fi mreže.

Više od 50 privedenih

Iranske vlasti naposljetku su intervenirale i upale na improvizirano mjesto za pristup internetu. 'Upali su na to područje, uhitili više od 50 ljudi i zaplijenili njihove mobilne telefone', rekao je stanovnik Baneha za Euronews.

Prema njegovim riječima, sigurnosne službe pregledavale su podatke spremljene na telefonima privedenih te upozorile građane da će svatko tko se približi granici ili posjeduje iračku SIM karticu biti suočen s oštrim kaznama.

Većina privedenih kasnije je puštena nakon potpisivanja pisanih izjava, no prema tvrdnjama svjedoka s kojima je razgovarao Euronews, desetak ljudi i dalje se nalazi u pritvoru.

'Zbog sigurnosnih razloga ljudi sada izbjegavaju neka granična prijelaza, a mnogi koji putuju između Irana i Kurdistana brišu sadržaj s mobitela i prijenosnih računala kako ne bi bili optuženi za suradnju s Izraelom ili SAD-om', rekao je drugi sugovornik Euronewsa.

Internet dostupan samo rijetkima

Posljednjih mjeseci samo mali broj Iranaca uspio je pristupiti globalnom internetu, uglavnom putem skupih ili službeno zabranjenih metoda.

Dio vlasnika poslovnih licenci može zatražiti pristup takozvanom “pro internetu”, no paket od 50 gigabajta stoji oko 2,8 milijuna tomana, odnosno približno 15 eura prema aktualnom tečaju na slobodnom tržištu, pri čemu se dodatno naplaćuju i registracijske pristojbe. Za mnoge radnike u Iranu, čija mjesečna plaća ne doseže 20 milijuna tomana, odnosno oko 110 eura, takav je trošak previsok.

Manji broj ljudi internetu pristupa putem posebnih SIM kartica ili povlaštenog novinarskog pristupa. Neki od onih koji imaju takvu mogućnost izbjegavaju je koristiti jer smatraju da su njihove aktivnosti pod nadzorom vlasti.

Cijene VPN usluga naglo su porasle nakon početka internetske blokade, no kasnije su pale zbog povećane ponude. U opticaju je i ograničen broj Starlink uređaja, uglavnom prokrijumčarenih, ali njihovo korištenje nosi rizik kaznenog progona. U jednom od posljednjih slučajeva 40-godišnji poduzetnik iz Teherana umro je u pritvoru nakon što je uhićen kada je pokušao doznati informacije o svom bratu, koji je bio priveden zbog korištenja Starlink opreme.

Stanovnik Sardashta rekao je za Euronews da su uvjeti za pristup internetu u pograničnim područjima sada “nešto bolji”, dok većina građana bez alternativnih mogućnosti koristi iranski domaći “nacionalni internet” i čeka ukidanje ograničenja.

Predsjednik gospodarskog odbora Iranske gospodarske komore Afšin Kalahi izjavio je za domaće medije da internetska blokada iranskom gospodarstvu svakodnevno nanosi izravnu štetu između 30 i 40 milijuna dolara.

Iransko ministarstvo komunikacija zasebno je procijenilo da poslovni sektor svakodnevno gubi oko 600 milijardi tomana, odnosno oko 30 milijuna eura.