'Iskoristili bi ga u roku od jednog sata ili jednog dana', rekao je Trump ponedjeljak. No iza tih izjava nazire se puno ozbiljnije pitanje: hoće li narediti operaciju preuzimanja ili uništavanja nuklearnog materijala, za koji se vjeruje da je skriven duboko pod zemljom, ponajviše u Isfahanu.

No takva misija bila bi iznimno složena i opasna. Ne zna se točno gdje se sve zalihe nalaze, a oštećenje spremnika moglo bi izazvati ispuštanje otrovnog i radioaktivnog plina ili čak nekontroliranu nuklearnu reakciju, piše NY TImes.

Američki državni tajnik Marco Rubio nedavno je u Kongresu priznao da bi takva operacija podrazumijevala slanje specijalaca na teren – 'da uđu i uzmu ga'. Trump, barem javno, umanjuje zabrinutost. 'Toga se stvarno ne bojim. Zaista se ničega ne bojim', rekao je.

Ipak, ranije je poručio da bi takav potez razmotrio tek ako bi iranska vojska bila toliko oslabljena da ne može pružiti ozbiljan otpor. Na izravna pitanja novinara o spremnosti rekao je izbjegavajući konkretan odgovor: 'Ako bi bilo koji predsjednik odgovorio na ta pitanja, ne bi trebao biti predsjednik.'

Stručnjaci upozoravaju na drugu stranu priče. Nuklearni analitičar Matthew Bunn ističe da bi zaustavljanje sukoba bez rješenja ostavilo 'oslabljen, ali ogorčen režim, možda odlučniji nego ikad da napravi nuklearnu bombu'.

'Neposredna prijetnja'

Trump ujedno pojačava retoriku o neposrednoj prijetnji, tvrdeći da je Iran bio 'mjesec dana' od izrade nuklearnog oružja prije napada 2025. godine. No stručnjaci upozoravaju da je to previše pojednostavljeno. Iako bi se gorivo moglo brzo dodatno obogatiti, za izradu stvarnog oružja potrebni su mjeseci ili čak godine.

Prije početka rata krajem veljače većina obavještajnih procjena nije vidjela neposrednu opasnost od iranske 'utrke za bombom'. To je naglasio i bivši čelnik Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Joe Kent te je u ostavci napisao da 'Iran ne predstavlja neposrednu prijetnju našoj naciji'.

U međuvremenu, nakon gotovo tri tjedna američko-izraelskih udara, nuklearni materijal postao je jedna od ključnih poluga iranske obrane. 'Po njihovom mišljenju, potreban im je više nego ikad', upozorava analitičar George Perkovich, dodajući da je realno očekivati i sustav lažnih spremnika kako bi se zavaralo potencijalne napadače.

Američki scenarij

SAD godinama razvija scenarije za ovakve operacije, uključujući specijalne postrojbe za rad s nuklearnim materijalom, no ključne odluke (uništiti zalihe ili ih iznijeti iz zemlje, djelovati tajno ili uz masivnu vojnu potporu) i dalje su nepoznanica. Dodatni problem je to što se materijal vjerojatno nalazi na više lokacija, uključujući Fordo i Natanz.

Zbog svih tih rizika ponovno se otvara pitanje diplomacije. Iran je prije napada predlagao da sav nuklearni materijal razrijedi na razinu za civilnu upotrebu, pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju, ali bez iznošenja iz zemlje. Washington je to odbio i inzistirao na potpunom uklanjanju zaliha, nudeći zauzvrat stalnu opskrbu nisko obogaćenim uranijem.

Pregovori su prekinuti početkom rata, no kako sukob jednom mora završiti, pitanje sudbine iranskog nuklearnog materijala vjerojatno će ponovno biti na stolu. Za sada, međutim, nema naznaka toga da se aktivno traži diplomatsko rješenje.