Umjesto Nobela za Trumpa - nagrada Tony

Bio je to neuobičajeno topao doček 'hladnog brata'. Mjesto radnje Aljaska, petak je, 21 je sat. Međunarodni parija Vladimir Putin po prvi put od početka invazije na Ukrajinu izlazi iz izolacije, ni manje ni više, nego direktno na crveni tepih, gdje ga pomalo zaljubljeno dočekuje Donald Trump plješćući. 'Dobra večer, dragi susjedu, drago mi je da vas vidim zdravog i živog', rekao je ruski čelnik kolegi, najavivši novo poglavlje rusko-američkih odnosa.

Apsurdnu idilu nakratko prekida moćni američki bombarder B-2, šepureći se na nebu iznad njihovih glava (isti onaj koji se nedavno dokazao u Iranu). Dvojica čelnika sjedaju u Trumpovu 'zvijer' – crnu Cadillacovu limuzinu – i s osmijehom na licu (jedan od njih možebitno i s podsmijehom) odlaze na povijesni sastanak na kojem se očekivao kakav-takav dogovor o prekidu vatre u Ukrajini.

Tri sata cijeli svijet grizao je nokte iščekujući konferenciju za medije, koja to na kraju nije ni bila. Stotine okupljenih novinara ostali su zakinuti za pitanja, a kad nema pitanja - nema ni odgovora. A odgovora nema jer zapravo nema nikakvog dogovora.

Inače dežurni narcis Trump, toliko očaran Putinom da mu je u kratkom obraćanju novinarima prepustio glavnu riječ, grunfovski je zaključio da 'dogovora neće biti, dok ga ne bude'. Ali, kako kaže ne otkrivajući detalje, na dobrom su putu. Ruski predsjednik ne skidajući osmijeh s lica istaknuo je kako je spreman za okončanje rata i za dobrosusjedske odnose s SAD-om te, pametno procijenivši kako kolegi najbolje pomaziti ego, napomenuo da do rata u Ukrajini ne bi ni došlo da je Trump bio predsjednik. 'Sljedeći put u Moskvi', riječi su s kojima je zaključio samit.

Iako je Trump sastanak ocijenio čistom desetkom, nije nam dao dovoljno mesa da nas u to i uvjeri, pa ćemo reći da ga od Nobela još uvijek dijeli puno žganaca. Ako ništa, zreo je kandidat za nagradu Tony jer samo on može režirati ovakvu predstavu.

Trumpova milicija opet trenira strogoću

Sjećate se one nedavne intervencije nakon prosvjeda doseljenika u Kaliforniji kad je Trump na ulice paradno izveo Nacionalnu gardu u situaciji u kojoj se to nikad prije nije radilo? E, to evidentno nije bio posljednji put. Za lokaciju nove 'vojne parade', Trump je ovoga puta izabrao Washington, a povod za dizanje garde ovoga puta mu nije trebao – jednostavno je frizirao statistike.

'Naš glavni grad preuzele su nasilne bande i krvožedni kriminalci', zaurlao je Trump, ignorirajući tvrdnje gradonačelnice Washingtona Muriel Bowser koja kaže da je grad 'zabilježio ogroman pad kriminala' te da je 'razina nasilnog kriminala najniža u posljednjih 30 godina'. 'Beskućnici se moraju iseliti, ODMAH. Dat ćemo vam mjesta za boravak, ali DALEKO od glavnog grada. Kriminalci, ne morate se iseliti. Strpat ćemo vas u zatvor gdje vam je i mjesto', odgovorio joj je Trump na svom Truth Socialu.

Rekao bi čovjek da ovako teške riječi može potkrijepiti i nekakva statistika, ali avaj – ona nikako ne ide u Trumpovu korist. Doduše, podaci lokalne policije za 2024. pokazuju pad kriminala od 35 posto, dok FBI bilježi pad od 9 posto. S druge strane, policija kaže kako je broj kaznenih djela 2024. pao i dosegnuo najnižu razinu u posljednjih 30 godina, a prema preliminarnim podacima za 2025. godinu, pad se nastavlja. Nasilni kriminal ukupno je ove godine manji za 26 posto u odnosu na isto razdoblje 2024., a razbojništva su pala za 28 posto.

Ipak, svatko se češe tamo gdje ga svrbi, pa ispada da je Trump preskočio statistike i kao izravan povod za intervenciju Nacionalne garde uzeo jedan događaj - premlaćivanje 19-godišnjeg bivšeg zaposlenika Odjela za učinkovitost vlade (DOGE) Edwarda Coristinea kojeg je prošle nedjelje pretukla skupina od 10 maloljetnika dok je sprječavao pokušaj krađe automobila u Washingtonu. Da, strašno, ali Nacionalna garda!?

Pakao u Europi – nekom užas, nekom prilika

Prošli tjedan smo se nećkali bismo li u skener uvrstili vijest o požarima koji pustoše Mediteran, jer je zahvaćen bio tek jedan njegov dio. Ovoga tjedna gori sve – od Portugala do Turske, broje se ljudske žrtve, infrastrukturna šteta se mjeri u milijardama, a teorije o čišćenju terena za vjetroelektrane i turističke resurse koji se trebaju izgraditi na spaljenoj zemlji sve su glasnije.

Krenimo od zapada: u Portugalu, vatrogasci su se borili s tri velika šumska požara u središnjem i sjevernom dijelu zemlje, ali dva kanadera su im se pokvarila, pa im je u pomoć priskočio Maroko. što su se dva portugalska zrakoplova pokvarila. U Španjolskoj je u nedjelju je izbio požar koji je oštetio rudnik iz rimskog doba u Les Medulasu, a nalazi se na UNESCO-ovom popisu kulturne baštine. Gorjelo je i poznato turističko odredište Tarifa, gdje je doslovno s plaže evakuirano 2000 ljudi nakon što se rasplamsao požar za koji su mislili da je prošlog tjedna ugašen.

Ipak, sve je to prošlo bez smrtnih slučajeva, što se ne može reći za Italiju. Na Sardiniji je četverogodišnji dječak porijeklom iz Rumunjske pronađen mrtav u automobilu, na dan kad je Italija izdala upozorenje na ekstremnu opasnost od vrućina. Nedaleko odatle, gorio je i nacionalni park Vezuv, zbog čega su evakuirani i turisti. U Grčkoj, gdje desetke požara vatrogasci jedva postižu gasiti zbog ekstremnih temperatura, najopasnije je oko Atene i na turističkom otoku Hiosu, gdje aktivisti upozoravaju da se, kako navode, krče hektari za buduće vjetroelektrane. U Albaniji je, pak, gorjelo na 40 mjesta, a izgorjelo je 34.000 hektara teško pristupačne zemlje, na koju su brojni developeri iz zemlje i svijeta već bacili oko lijepeći se na sve veću turističku popularnost ove zemlje.

No, obzirom na površinu zemlje i zahvaćeni prostor, najgore je u Crnoj Gori. Počelo je gorjeti na području Čanja u zaleđu jadranske obale, a potom je buknulo i u Piperima, selu koje je važno ishodište crnogorske povijesti. Požar je u jednom trenutku ozbiljno zaprijetio glavnom gradu Podgorici, na što je crnogorska vlada zavapila za pomoć. Odazvale su se Mađarska, Austrija, Srbija, pa konačno i Hrvatska, koja je poslala kanader iz sastava 855. protupožarne eskadrile 93. krila HRZ-a. Ipak, požar još uvijek bukti s potencijalno katastrofalnim posljedicama, a svi – pa i mi, opkoljeni ovim toplinskim valom – gledamo u nebo i prizivamo kišu.

Dodikov zatvorski Monopoly

Osim što služi kao pribježište kriminalcima iz Hrvatske i regije kad god krene frka u matičnim zemljama, Bosna i Hercegovina ima jedan genijalan koncept – doduše, od ranije nam poznat iz igre Monopoly. Ako niste znali, u ovoj dejtonskoj zemlji prepunoj kreativnih legalističkih rješenja možete otkupiti zatvorsku kaznu, a tu mogućnost je prošlog tjedna iskoristio i Milorad Dodik, poznatiji kao Onaj Koji Ne Priznaje Sud BiH ni visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Dodiku je sud koji ne priznaje razrezao kaznu od 36.500 KM (oko 18.600 eura), odnosno 100 KM za svaki od 365 dana koje je trebao provesti iza rešetaka. Inače, Federacija BiH podigla je ovaj iznos na 150 maraka, ali Dodik dolazi iz Republike Srpske pa je iskoristio još jednu 'akciju'. Usput, zatvor možete otkupiti za gotovo sva kaznena djela, čak i za ratne zločine, pod uvjetom da je sudac bio dovoljno blagonaklon da vam odreže kaznu od godinu dana zatvora, a kod Dodika se baš nekako tako poklopilo.

Poklopilo se to i u nizu drugih medijski eksponiranih slučajeva, poput onog glumca Moamera Kasumovića koji je osuđen na godinu dana zatvora zbog bludničenja nad maloljetnikom pa onda otkupio kaznu. Ili repera Bube Corellija koji je isto dobio godinu dana zbog proizvodnja i preprodaje droge. Nitko u BiH još nije izračunao koliki je udio osuđenika kojima je odrezana baš ova kazna, ali, sudeći po navedenim primjerima, bosanskohercegovački suci baš vole slati ljude na godinu dana u zatvor, a oni baš vole tu kaznu zamijeniti novcem koji, evidentno, imaju.

Bibi je totalno poludio, Madonna uzela stvar u svoje ruke

Još jedan tjedan nezapamćene humanitarne katastrofe u Gazi, no Bibiju svijet polako, ali sigurno (neki doduše još uvijek nesigurno) okreće leđa. Da je 'car gol' vide očito sada svi, osim Netanyahua samog, koji i dalje uporno tvrdi da je glad u Palestini izmišljotina. Tako se sada Francuskoj, Kanadi i Velikoj Britaniji u najavi o priznanju palestinske države priključila i Australija.

A kraljica popa Madonna, u slavu svojega imena i očajna u nemoći da pomogne djeci u Gazi, pozvala je papu Lava da ode u Gazu jer je 'jedini kojem neće uskratiti ulazak'.

Palestinsko pitanje postaje i sve aktualnije u Njemačkoj, koja je dosad iz osjećaja krivnje svesrdno bila uz Izrael. Kancelar Friedrich Merz ocijenio je da ipak ne može više stajati samo po strani, pa je pod cijenu packi koje je zaradio od nekoliko političara iz svoje demokršćanske stranke, odlučio ograničiti dostavu oružja Izraelu, zbog čega je bio primoran prekinuti i godišnji odmor kako bi na javnoj televiziji opravdao svoje postupke.

A da podrška Palestini ni u njemačkom društvu više nije rezervirana samo za zelene i ljevičare pokazuje i najnovija anketa, prema kojoj više od polovice Nijemaca smatra da Palestinci i službeno trebaju dobiti svoju državu.

No kako iz dana u dan rastu kritike na Bibijevu genocidnu politiku, on se sve manje skriva u svojim naumima, ako se ikada i skrivao. Produhovljeni čelnik tako je izjavio kako osjeća da je 'na povijesnoj i duhovnoj misiji' i da je vrlo povezan s vizijom Velikog Izraela. Kad bi samo našao tu rupu u koju bi strpao Palestince nakon što od njih očisti Gazu i napravi luksuznu rivijeru. Zasad mu je glavni favorit najnestabilnija i najkonfliktnija država svijeta – Južni Sudan.

Jedino što je iole utješno u ovoj situaciji je da je njegov plan okupacije pojasa Gaze naišao na gotovo jednoglasnu osudu zapadnih sila, od Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske do vodećih ljudi UN-a i Europske unije. No već odavno ova kriza zahtijeva puno više od same osude.

Poljsko 'Ministarstvo haringe i votke' dijeli pare šakom i kapom

Poljskog premijera Donalda Tuska u posljednje vrijeme ne ide karta. Nakon što je njegov kandidat poražen na predsjedničkim izborima Tusk pokušava sve kako bi se politički nabildao i očuvao koalicijsku vladu sa partnerskom strankom Polska 2050. Tako se dosjetio da putem interaktivne karte 'crno na bijelo' pokaže svojim sunarodnjacima kako se troše EU sredstva. Program HoReCa, vrijedan 282 milijuna eura, trebao je pomoći hotelima, restoranima i kulturnim objektima preživjeti pandemiju.

No nakon što su građani počeli kliktati, otkrili su da je među potrebitim bila i jedna pizzerija koja nudi usluge solarija, zatim tvrtka registrirana na istoj adresi kao i seks klub te firma koja je novac iskoristila za kupnju jahti. Ono što se otkrilo pružilo je krajnje desnoj stranci Pravo i pravda (PiS) savršeno oružje da žestoko navali na Tuska. PiS-ov europarlamentarac Tobiasz Bocheński tako se tijekom performansa ispred ureda premijera, pojavio s natpisom 'Ministarstvo haringe i votke'. Tusk je obećao 'nultu toleranciju' na zloupotrebe, iako su mnogi sporni projekti bili u skladu s pravilima koje je postavila bivša vlada PiS-a. U međuvremenu, tužitelji su otvorili istragu, a prvi nalazi revizije očekuju se do kraja rujna.

Trojanski konj buši euro, monetarni stratezi u panici

U Europskoj središnjoj banci (ECB) zabrinuto prate digitalnu ekonomiju i tržište stablecoina. Stablecoini su digitalni tokeni čija je vrijednost vezana uz službenu valutu – primjerice, dolar ili euro – i koriste se za brza plaćanja i trgovanje na tržištima kriptovaluta. Vrijednost ovih instrumenata u posljednje je dvije godine porasla s 125 milijardi na oko 255 milijardi dolara. Ono što plaši europske monetarne stratege jest činjenica da je gotovo 99 posto te vrijednosti vezano uz američki dolar. Nastavi li se ovakav trend, ECB uskoro bi mogao shvatiti da mu poluge monetarne politike sve slabije reagiraju. Inflacija, tečaj, gospodarski poticaji – sve bi to moglo biti otežano ako pola Europe počne plaćati u 'digitalnim dolarima'.

Jedan stručnjak slikovito je to nazvao 'trojanskim konjem' koji u digitalni svijet uvodi američku valutu na velika vrata. ECB već godinama razvija digitalni euro, no dovršetak se očekuje tek krajem desetljeća. Do tada, dolar može slobodno širiti svoj digitalni teritorij. Rješenja? Striktnija regulacija izdavatelja stablecoina, ograničenja za one koji ciljaju europsko tržište, veće kapitalne rezerve i – naravno – poticanje stablecoina vezanih uz euro. No, sve to tek treba proći kroz politički i birokratski labirint EU-a.

Dobro nam došla Edita: Vesele su tračnice...

'Tomica i prijatelji' dobili su kolegicu iz Češke - Editu. Za neupućene, 'Tomica i prijatelji' bitanska je dječja serija koja prati dogodovštine antropomorfiziranih lokomotiva. Edita je pak stvarni češki vlak poseban po tome što je autonoman, štoviše prvi je takve vrste na otvorenim prugama u Europi. Prometuje na mirnoj ruralnoj dionici između Kopidlna i Dolního Bousova.

Edita nema vozača, ali zato ima laserske senzore, kamere visoke rezolucije i algoritme koji odlučuju kad ubrzati, kad kočiti i – vrlo važno – kad stati jer po njenoj pruzi često se šetaju stada ovaca. U kabini ipak, za svaki slučaj, sjedi 'prateći vozač'. Dosad je Edita odvozila više od 1.700 kilometara, a cilj je do 2031. izbaciti i tog sigurnosnog suputnika. To će, naravno, ovisiti o regulatorima, koji će morati odlučiti vjeruju li stroju više nego čovjeku.

Projekt vrijedan 320 milijuna čeških kruna (oko 13 milijuna eura) djelomično je financiran sredstvima Europske unije. I dok Europa tek sada šalje prvi autonomni vlak na otvorenu prugu, svijet je to vidio još 1981., kada je Japan pustio u promet autonomni metro Kobe Port Liner.

Čip do čipa

Azijske burze ovaj su se tjedan lagano zazelenile, no u glavama investitora još zuje od najnovije vijesti - Nvidia i AMD navodno su pristali davati 15 posto prihoda od prodaje čipova u Kini izravno američkoj vladi. Zauzvrat će ta dva proizvođača čiova dobiti dozvole za prodaju Nvidijinih H20 i AMD-ovih MI308 čipova Kinezima, prema Financial Timesu.

Trump, u svom stilu, i dalje maše prijetnjom 100-postotnih carina na čipove ako se ne proizvode u SAD-u, ali nije mu problem omogućiti iznimke kad mu to odgovara. U međuvremenu, kineski državni mediji prozivaju Nvidijine H20 čipove kao zastarjele i nesigurne, a Nvidia im uzvraća da ne postoje 'stražnja vrata' za špijuniranje, za što ih se nedavno optuživalo. Trumpova administracija ograničavanje kineskog pristupa naprednim čipovima gura kao jedan od glavnih prioriteta, službeno kako bi spriječila njihovu vojnu primjenu, a neslužbeno i da bi usporila kinesku industriju.

Reuters sada javlja da američka vlada u 'rizične'' pošiljke AI čipova ugrađuje uređaje za praćenje lokacije kako bi spriječila preusmjeravanje prema Kini; u igri su i FBI te Ministarstvo domovinske sigurnosti. Nvidija negira da ugrađuje bilo kakve 'tajne uređaje', ali povijest NSA-inog hardverskog špijuniranja nakon Snowdenovih otkrića govori da takve metode nisu nova stvar.

S druge strane Pacifika, kineski AI startup DeepSeek morao je odgoditi lansiranje svog novog modela jer ga nije uspio istrenirati na Huaweijevim Ascend čipovima. Vlada ih je pritiskala da izbace Nvidiju iz procesa obuke, ali problemi sa stabilnošću, sporom povezanošću i lošijim softverom natjerali su ih na kompromis: trenirati na Nvidiji, zaključivati na Huaweiju. Svibanjsko lansiranje modela R2 propalo je, konkurencija je odjurila naprijed, a Huawei još pokušava Ascend dovesti u formu. Istodobno Peking od domaćih tvrtki traži da opravdaju kupnje Nvidijinih H20 čipova i gura domaće alternative poput Cambricona, iako industrijski insajderi priznaju da zaostaju za američkim proizvodima.

Google više nije nedodirljiv

Jedan od važnijih vijestu i IT svijetu ovog tjedna svakako je ta da je Perplexity ozbiljan u namjeri da od Googlea kupi Chrome, i to za prilično basnoslovnu cifru – 34,5 milijardi dolara.

Analitičari kolutaju očima, ali ovo je prvi put da je netko izvan Googlea otvoreno pokušao otkinuti komad srca njihove tražilice. Ponuda stiže dok Google čeka presudu koja bi ga mogla natjerati da Chrome izdvoji iz carstva, nakon antimonopolskog procesa kakav nismo vidjeli od Microsofta prije 20 godina.

Ministarstvo pravosuđa već je jasno reklo: izdvojite Chrome i pustite konkurenciju da diše. Google odgovara da bi to bilo 'neviđeno prekoračenje ovlasti' koje bi naštetilo američkom tehnološkom vodstvu (čitaj: njihovu profitu). Zašto je Chrome toliko važan? Pokrenut 2008., danas ga koristi 2,25 milijardi ljudi, a generira oko trećinu Googleovih prihoda od pretraživanja. Njegova samostalna vrijednost procjenjuje se na oko 50 milijardi dolara, iako bi izvan Googleovog ekosustava teško održao takvu moć.

Krovna tvrtka Alphabet ima i druge zlatne koke - Google Cloud vrijedan do 682 milijarde dolara, YouTube koji donosi 54 milijarde prihoda i autonomni Waymo procijenjen do 300 milijardi.

No srce oglašivačkog stroja i dalje pumpa kroz tražilicu, a tu Chrome igra ulogu savršenog kanala za prikupljanje podataka. Perplexityjeva ponuda, bila 'ozbiljna ili 'ne, je podsjeća da Google više nije nedodirljiv. U eri ChatGPT-a i generativnog AI-ja, borba za internetsku dominaciju tek se zahuktava.

Stres ili uzbuđenje? Pametni sat misli da zna kako se osjećate

Pametni satovi možda znaju koliko ste spavali, ali kad je riječ o stresu – tu se često pogube. Nova studija u Journal of Psychopathology and Clinical Science pokazala je da moderni nosivi uređaji teško razlikuju stres od običnog uzbuđenja.

Testirano je gotovo 800 studenata s Garminom Vivosmart 4, a usporedba njihovih subjektivnih procjena i podataka sa sata pokazala je da korelacija praktički ne postoji. Srce vam može brže lupati zbog nervoze, javnog nastupa, trčanja uz stepenice ili iz puno ugodnijih razloga, a sat će sve to staviti pod 'stres'.

Garmin priznaje da je prirodu i kvalitetu stresa teško izmjeriti. Njihova Firstbeat Analytics tehnologija kombinira otkucaje srca i varijabilnost srčanog ritma, ali uzrok povećanog pulsa ne može razlučiti. Savjet? Nosite ga što češće, posebno dok spavate, da bi dobili potpuniju sliku.

Jedan od autora, Eiko Fried, kaže da je povezanost podataka sa sata i onoga što ljudi osjećaju 'praktički nula'. Upozorava da pametni sat nije medicinski uređaj i da ne bi trebao biti temelj za zaključke o mentalnom zdravlju.

Ovo nije prvi put da se propituje točnost takvih mjerenja. Analiza iz 2023. pokazala je da satovi često miješaju uzbuđenje i stres. Ipak, Garminov sat je briljirao u mjerenju spavanja, ali i tu je veza s osjećajem umora bila labava. Ukratko – pametni sat zna koliko ste spavali, ali ne i zašto ste nervozni.