U opsežnom tekstu objavljenom na dan izbora novinar Francisco Peregil opisuje kako je pokret, nastao nakon tragedije u Novom Sadu, postupno prerastao iz prosvjedne inicijative u organiziranu političku snagu.

Pritom se, piše El País, dogodila zanimljiva promjena. Studentski pokret, koji je u početku ostavljao izrazito proeuropski dojam, s vremenom je ublažio svoju političku retoriku i naglasak stavio na poruku da promjene mogu biti provedene bez velikih društvenih potresa.

Aleksandar Ivković iz beogradskog Centra za suvremenu politiku objasnio je španjolskom listu da u Srbiji postoji skupina neodlučnih birača koji žele promjenu, ali nisu spremni podržati bilo kakav politički zaokret.

'Postoji skupina neodlučnih birača koji su otvoreni za promjenu, ali možda ne za baš svaku promjenu', objasnio je Ivković.

Prema njegovim riječima, studenti su zato pokušali poslati poruku da dolazak nove vlasti ne mora značiti prekid sa svime što je u postojećem sustavu funkcioniralo.

'Studenti su prenijeli ideju da promjena, ako dođu na vlast, neće biti turbulentna i da će sačuvati ono što je pozitivno u sadašnjem sustavu Srbije', rekao je Ivković.

Dodao je da takav pristup smatra dobrom izbornom strategijom, ali da tek treba vidjeti koliko je poruka doprla do birača.

Kardiolog na čelu liste koja je izrasla iz studentskih prosvjeda

El País posebno ističe i neuobičajenu organizaciju studentskog pokreta, koji je gotovo dvije godine djelovao bez jednog istaknutog vođe.

Iako su studenti pokrenuli prosvjede, na njihovoj izbornoj listi nalaze se uglavnom ljudi koji se dosad nisu profesionalno bavili politikom - sveučilišni profesori, sportaši, glumci i drugi predstavnici civilnog društva.

Listu predvodi Ilija Srđanović, kardiolog i sveučilišni profesor iz Novog Sada.

Takav izbor kandidata dio je nastojanja studentskog pokreta da se razlikuje od tradicionalnih političkih stranaka, ali i da privuče građane koji su izgubili povjerenje u postojeće političke strukture.

Španjolski list podsjeća da je pokret nastao nakon urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu u studenome 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi.

Prosvjedi su počeli zahtjevima za utvrđivanjem odgovornosti, a zatim prerasli u širi politički pokret koji je tražio raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora.

Španjolci usporedili dva velika skupa

El País posebnu pozornost posvećuje i završnim predizbornim okupljanjima, koja su pokazala koliko su se različite političke opcije trudile demonstrirati svoju snagu na ulicama.

Vučić je 16. listopada organizirao veliki skup u Novom Sadu, gradu koji je tijekom prethodne dvije godine postao središte studentskih prosvjeda.

Prema podacima srbijanskog Ministarstva unutarnjih poslova, na skupu je bilo 110.000 ljudi. Međutim, neovisna organizacija Arhiv javnih skupova, na temelju analize snimki iz zraka, procijenila je broj okupljenih na 16.500.

Šest dana poslije studenti su organizirali završni predizborni skup na beogradskom Trgu Slavija. Prema procjeni iste organizacije, okupilo se oko 150.000 ljudi.

El País tako ističe veliku razliku između procjena posjećenosti dvaju skupova, ali napominje da će tek izborni rezultati pokazati koliko se potpora s ulica pretvorila u glasove.

Nikola Burazer, također iz Centra za suvremenu politiku, za španjolski je list opisao koliko je ovogodišnja izborna utrka drukčija od prethodnih.

'Nalazimo se praktički u neistraženim vodama jer je na prethodnim izborima uvijek postojala određena sigurnost da će vladajuća stranka nekako pobijediti, vjerojatno vrlo uvjerljivo, bez obzira na to što učinile ostale liste na nacionalnoj razini. Prvi put to više nije izvjesno', rekao je Burazer.

El País zaključuje da je studentski pokret već uspio promijeniti političku dinamiku Srbije. No pitanje koje ostaje otvoreno jest koliko će se njegova potpora pretočiti u zastupničke mandate i kakav će odnos snaga donijeti izbori.