Ratovi pružaju obilje primjera iz kojih se mogu izvoditi pouke, no lekcija nije isto što i gotov operativni recept. Sukob u Ukrajini obilježavaju kopneno ratovanje, neposredna blizina zaraćenih zemalja te dugotrajna mobilizacija društva i industrije, ali i kako dugotrajan sukob može postati borba iscrpljivanja u kojoj su bespilotni sustavi, elektroničko ratovanje i prilagodba na bojištu stalno prisutni.

Sukob Izraela i Sjedinjenih Država s Iranom bio je kraća zračna kampanja, u kojoj je Izrael u nekoliko dana uspostavio zračnu nadmoć nad Iranom, a SAD napao iranska nuklearna postrojenja u zasebnoj operaciji Midnight Hammer. Taj je pak sukob pokazao da obavještajna prednost, koordinacija različitih vojnih sredstava i uspješno suzbijanje protuzračne obrane mogu omogućiti brzo stjecanje zračne nadmoćnosti.

Pouke iz tih aktualnih ratova ne mogu se izravno preslikati na indopacifičko područje budući je riječ o većim udaljenostima i dužim logističkim linijama, a protivnik i geografski uvjeti su drukčiji. Za USINDOPACOM najkorisnije je pitati ne koji se sustav pokazao najboljim, nego koje sposobnosti i organizacijska načeka omogućuju snagama da djeluju, uče i opstanu u uvjetima napada, ometanja i prekida opskrbe. Ipak, oba sukoba upućuju na područja na koja bi se USINDOPACOM trebao usredotočiti.

Dosadašnji tijek rata u Ukrajini pokazao je da bespilotni sustavi nisu samo specijalizirana sposobnost za izviđanje ili udare. Jeftini komercijalni i vojni dronovi mogu podupirati motrenje, korekciju paljbe i napade, dok veći sustavi mogu djelovati na većim udaljenostima. Njihova je prednost i u tome što ih se može nabavljati i prilagođavati brže od mnogih tradicionalnih platformi. Međutim, njihova učinkovitost nije stalna budući da ometanje, protuzračna obrana i brza prilagodba protivnika mogu smanjiti vrijednost pojedinih tipova sustava ili načina njihove uporabe.

Otpornost na prve udare

Za indopacifičko području to znači da USINDOPACOM-u treba široka paleta bespilotnih sustava različitih cijena i namjena te sposobnost njihove brze nadopune i prilagodbe. Jednako je važna obrana od protivničkih sustava detekcije, jačanje elektroničkog ometanja i protuzračne obrane kratkog dometa, s time da drugi načini obrane moraju biti povezani u slojeviti sustav. Takva obrana trebala bi uzimati u obzir i ekonomiku presretanja. Ako se skupi presretači koriste protiv velikog broja jeftinih prijetnji, obrana može postati teško održiva.

Stoga se planiranje zaliha i izbor sredstava trebaju temeljiti na tzv. prijetnji dometa, a drugi načini obrane moraju biti povezani u slojevit sustav. Takva obrana trebala bi uzimati u obzir i ekonomiku presretanja jer ako se skupi presretači koriste protiv velikog broja jeftinih prijetnji, obrana može postati teško održiva pa je nužno pomno planiranje zaliha i izbor obrambenih sredstava.

Ukrajinsko iskustvo naglašava važnost raspršivanja snaga i očuvanja sposobnosti nakon prvih udara. U usporedbi izraelske kampanje protiv Irana s početnom fazom ruske invazije, Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) ističe razliku između iranskog neuspjeha da dovoljno zaštiti potisnutu protuzračnu obranu i ukrajinskog korištenja pokretljivosti i raspršenosti kako bi se izbjeglo njezino potpuno uništenje.

U indopacifičkom području udaljeni otoci, velike pomorske udaljenosti i ograničen broj logističkih čvorišta čine otpornost posebno važnom. Za USINDOPACOM to podrazumijeva mogućnost djelovanja s više lokacija, alternativne opskrbne lance i rezervne komunikacijske te zapovjedne kapacitete. Pritom valja znati kako raspršivanje samo po sebi nije rješenje koje ima smisla jedino ako su snage sposobne koordinirati i primati opskrbu.

Kvalitetna oprema ne jamči uspjeh

Također, oba sukoba potvrđuju da kvalitetna oprema ne jamči uspjeh bez pouzdane obavještajne slike, pravodobnog odlučivanja i sposobnosti djelovanja kada su komunikacije poremećene. Analize stručnjaka naglašavaju kako su obavještajna prednost i koordinacija različitih sredstava bile važne za izraelsku i američku kampanju, dok je Ukrajina pokazala vrijednost prilagodljivog zapovijedanja i djelovanja u uvjetima stalnog nadzora i ometanja.

Za USINDOPACOM to upućuje na potrebu za redundantnim komunikacijskim vezama i zapovjednim postupcima koji omogućuju nastavak djelovanja i kad veze s višim zapovjedništvom nisu dostupne. Po mišljenju vojnih analitičara, obavještajna potpora trebala bi objedinjavati podatke iz više izvora te omogućiti njihovu brzu razmjenu s partnerima. U takvim situacijama ključno je da otpornost ne bude samo tehnička, već da zapovjednici i postrojbe budu osposobljene za decentralizirano odlučivanje unutar jasnih ciljeva i ovlasti.

Dugotrajni rat u Ukrajini pokazao je da sposobnost održavanja borbenih operacija ovisi o kontinuiranoj opskrbi streljivom, opremom i rezervnim dijelovima, kao i o industrijskoj sposobnosti za njihovu proizvodnju. Stručnjaci upozoravaju da brza potrošnja skupih i teško nadomjestivih sredstava može ograničiti raspoložive opcije čak i kada su taktički učinkoviti.

Ta je pouka izravno relevantna za indopacifičko područje, gdje udaljenost povećava vrijeme i složenost nadopune zaliha. U svjedočenju pred Odborom za oružane snage američkog Kongresa 2025. godine, zapovjednik USINDOPACOM-a admiral Samuel Paparo istaknuo je razvoj koncepata za raspodjelu i opskrbu na području zapovjedništva te suradnju u okviru indopacifičke industrijske otpornosti.

Procjena brzine potrošnje i obnove zaliha

Ipak, pouka nije samo gomilati zalihe. Potrebno je procjenjivati brzinu potrošnje i obnove, širiti izvore nabave, održavati popravljivost opreme i usklađivati planove opskrbe s partnerima. Uz to, posebnu pozornost valja posvetiti sredstvima čija bi brza potrošnja mogla ograničiti operativnu slobodu u obrambenim i napadačkim operacijama.

Svakako je važna i koalicijska interoperabilnost. U sukobu s Iranom presretanje raketnih i bespilotnih napada oslanjalo se na koordinaciju više država. To pokazuje kako partneri mogu povećati doseg motrenja i obrane te podijeliti teret djelovanja. U indopacifičkom području interoperabilnost zahtijeva zajedničke postupke, kompatibilne komunikacijske kanale, razmjenu podataka i unaprijed dogovorenu logističku suradnju. Istodobno nije dovoljno da partnerske snage imaju usporedive sustave, već one moraju moći koordinirati djelovanje pod pritiskom i uz ograničenu povezivost.

Valja podsjetiti kako je izraelska nadmoć u zraku nad Iranom pokazala da kombinacija kvalitetne obavještajne pripreme, obuke, elektroničkog ratovanja i koordiniranih udara može brzo oslabiti protivničku protuzračnu obranu. No taj rezultat ne znači da zračna moć sama po sebi može ostvariti sve političke ciljeve rata.

S druge strane, ukrajinsko iskustvo, u kojem Rusija nije uspjela trajno uspostaviti zračnu nadmoć, dodatno pokazuje da protivnik može sačuvati dio sposobnosti kroz pokretljivost, raspršivanje i prilagodbu. Za USINDOPACOM je stoga važno planirati i za stjecanje zračne nadmoći i za njezino uskraćivanje protivniku, ali pritom povezati vojne ciljeve s političkom svrhom i mogućim posljedicama eskalacije.

Zaključno, glavna pouka jest da vojna učinkovitost ovisi i o tehnologije i o organizacijskim uvjetima koji omogućuju njezinu uporabu kroz vrijeme. U indopacifičkom području to znači pripremu za djelovanje u uvjetima spornih komunikacija, ograničene opskrbe i neizvjesnog trajanja mogućeg sukoba.