Na dnu Tihog oceana i danas se nalaze stotine brodova potopljenih tijekom Drugog svjetskog rata. Njihovi čelični trupovi postupno propadaju, a gorivo koje je desetljećima ostalo zarobljeno u spremnicima polako istječe u more, ugrožavajući morski život i osjetljive ekosustave, piše Science Alert.

Jedno od područja s najvećom koncentracijom takvih olupina je laguna Chuuk u Mikroneziji, nekada poznata kao atol Truk. Ondje se tijekom rata nalazila važna japanska pomorska baza koju su američke snage razorile u velikim zračnim napadima 1944. godine.

Na morskom dnu ostalo je oko 200.000 tona ostataka potopljenih brodova, a mnogi od njih i danas predstavljaju opasnost za okoliš zbog naftnih derivata koji se oslobađaju iz njihovih spremnika.

Znanstvenici istražili gorivo staro više od 80 godina

Istraživački tim predvođen mikrobiologinjom Awei Bainivalu sa Sveučilišta Južnog Pacifika odlučio je analizirati gorivo iz dviju japanskih olupina – tankera Shinkoku Maru i broda Kiyosumi Maru, koji je prije prenamjene u vojnu službu služio za prijevoz putnika i tereta.

Iz prvog broda istječe srednje teško loživo ulje, a iz drugog teže gorivo, drukčijeg kemijskog sastava i svojstava. Znanstvenici su prikupili uzorke goriva s obje olupine te dodatne uzorke s mjesta na kojem se nafta iz broda Shinkoku Maru susreće s morskom vodom.

U laboratoriju su analizirali kemijski sastav goriva, ali i mikroorganizme koji u njemu žive. Rezultati kemijske analize nisu bili iznenađujući. U obje vrste goriva pronašli su složene mješavine ugljikovodika, uključujući spojeve koji mogu biti vrlo štetni za morski život. No analiza bakterijskih zajednica donijela je neočekivano otkriće.

Više od 1500 bakterijskih identifikacija na razini vrste

Sekvenciranjem DNK istraživači su u uzorcima utvrdili iznimnu raznolikost bakterija. Identificirali su 42 bakterijska koljena, 107 razreda, 249 redova, 432 porodice, 1047 rodova i 1505 taksonomskih skupina na razini vrste.

Među njima su bili pripadnici rodova Ralstonia, Sphingomonas i Corynebacterium, koji obuhvaćaju vrste sposobne razgrađivati naftne ugljikovodike te ih koristiti kao izvor ugljika i energije.

'Unatoč toksičnosti tih ugljikovodika za morske ekosustave i javno zdravlje, i loživo ulje i granični sloj između morske vode i nafte podržavali su raznoliku bakterijsku zajednicu', navode autori istraživanja.

Dugotrajna izloženost naftnim spojevima mogla je utjecati na sastav bakterijskih zajednica koje su se tijekom desetljeća razvile u olupinama.

Mogu li bakterije pomoći u čišćenju onečišćenog mora?

Otkriće bi moglo imati važnu primjenu u bioremedijaciji, postupku u kojem se mikroorganizmi koriste za razgradnju ili uklanjanje štetnih tvari iz okoliša. Neke bakterije prirodno mogu razgrađivati određene sastojke nafte. Znanstvenici zato istražuju mogu li se takvi mikroorganizmi iskoristiti za sanaciju područja pogođenih izlijevanjem goriva.

Autori upozoravaju na važno ograničenje svojeg istraživanja. Iako su u uzorcima pronašli bakterije iz skupina poznatih po razgradnji ugljikovodika, nisu dokazali da one u olupinama doista aktivno razgrađuju naftne spojeve. Zanimljiv trag pružila je usporedba uzoraka s broda Shinkoku Maru. Bakterijske zajednice na granici između nafte i morske vode razlikovale su se od onih pronađenih u samom gorivu.

To upućuje na mogućnost da kemijski i okolišni uvjeti određuju koji mikroorganizmi mogu preživjeti i razvijati se na pojedinim mjestima. Sljedeći korak bit će utvrditi jesu li te razlike povezane upravo sa sposobnošću bakterija da razgrađuju ugljikovodike.

Ako se to potvrdi, mikroorganizmi koji su se desetljećima prilagođavali životu u otrovnom gorivu mogli bi pomoći u pronalaženju novih načina čišćenja onečišćenih morskih područja. Otkriće je posebno važno za Pacifik, gdje brojne olupine iz Drugog svjetskog rata i dalje predstavljaju dugoročnu prijetnju morskim ekosustavima, ribarstvu i obalnim zajednicama.