Goran Hauser dosad je bio dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, a na funkciji rektora naslijedio je vršitelja dužnosti rektora Davora Vašičeka.

Koje su temeljne odrednice vašeg programa u ovom mandatu?

Želimo nastaviti s modernizacijom i raditi na afirmaciji Sveučilišta u nacionalnim i internacionalnim okvirima, a to je prioritet. Želimo učiniti europski relevantno sveučilište koje će privlačiti studente i stručnjake iz zemlje i inozemstva za rad i studiranje na Sveučilištu.

Za to je nužan jasan smjer, znati gdje želimo stići, a to će se definirati u strategiji Sveučilišta za novo razdoblje, koja će se donijeti do kraja ove godine.

Kako dodatno privući studente i poslijedoktorande za rad na Sveučilištu?

Na nekim sastavnicama nema problema s tim, jer je interes studenata za zapošljavanje velik, poput biomedicine, a na nekima je manji. No, važno je obnavljanje kadrova, jer razdoblje od asistenta do docenta traje 10 ili 15 godina, pa sad moramo razmišljati što će biti za desetak godina i koga ćemo privući. Pri tome je mladima važan financijski aspekt, a u tome smo vezani uz koeficijente koje propisuje država. To sad i nije tako loše, nakon zadnjeg povećanja plaća te se nadam da će se nastaviti trend praćenja potreba. Uz pitanje financija, bitno je i dobro okruženje za rad i jasna vizija kako napredovati uz rad.

Primjetan je problem manjak studenata, kako privući nove studente iz zemlje i inozemstva?

To nije samo hrvatski, nego i europski i globalni problem, a svatko se u tome mora za sebe pobrinuti. Rješenje problema je prilično slojevito - prva stvar je privući strane studente. Hrvatska nije nakon ulaska u EU iskoristila momentum, da smo više radili na privlačenju studenata iz zemalja bivše Jugoslavije gdje nema jezične barijere, jer mi imamo uređen sustav, diplome koje vrijede u cijeloj EU i svijetu. Na tome je znatno više učinila Slovenija, a mi možemo ponuditi slično, ako ne i bolje.

Drugi aspekt je privlačenje studenata iz hrvatske dijaspore i iseljeništva. Kao dekan Medicinskog fakulteta pokrenuo sam inicijativu da se daju stipendije iseljenicima u Južnoj Americi za studij medicine te se nadam preslikati sličan model na Sveučilište.

Na tom polju je vrlo aktivno Ministarstvo demografije i useljeništva, ne samo pri uvođenju stipendija, nego i rješavanja tehničkih problema studentima iz inozemstva pri dolasku, kroz koordiniranje djelovanja više nadležnih ministarstava. U mom programu je stvaranje centra kontakta na Sveučilištu u Rijeci, koje bi se na ovoj razini bavilo tim pitanjima.

Kako uskladiti studentske programe s potrebama tržišta rada, treba li ukidati programe za koje nema interesa studenata?

Studentski programi su živo tkivo, neka dobra ideja u teoriji ne mora zanimati studente ili obratno. Tu moramo biti fleksibilni, možemo pokušati otvoriti nove programe i vidjeti funkcioniraju li, a ako ne, zatvoriti ih.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja zasad daje informaciju o rizičnim programima koje upisuje manje od 10 studenata, ali još nema jasne preporuke da se moraju zatvoriti, no mislim da će to ići u tom smjeru. Nema smisla da postoje studentski programi samo zato da bi bio neki profesor tamo zaposlen. Moramo biti odlučniji na razini Sveučilišta i države i poručiti - ili modificirajte takve programe ili za vas neće biti posla.

Tržište rada je živi organizam i nužan je stalni kontakt s ljudima iz prakse te ih dovesti na Sveučilište, u naše laboratorije i centre, da počnu surađivati s nama kao nastavnicima i da mi njima pružamo usluge i ekspertize koje oni vrlo vjerojatno ne mogu obaviti, posebno među manjim i srednjim tvrtkama.

Koja bi bila uloga Sveučilišnog centra za inoviranje i digitalnu transformaciju visokog obrazovanja, koje namjeravate utemeljiti?

Digitalna transformacija nije pitanje budućnosti, nego sadašnjosti. Važno je razlikovati dvije razine, digitalnu transformaciju stručnih službi uprave te digitalizaciju nastavnih procesa. Nastavnici su stručnjaci u svom području, ali to ne znači da znamo učiniti digitalni program. Sveučilišni centar bi ih obučavao kako to činiti, jer su nastavnici odgovorni za sadržaj, a centar bi pružao digitalni aspekt.

Današnje generacije uče na sasvim drugačiji način nego što smo mi činili. Moramo se prilagoditi njima ili nećemo biti zanimljivi.

Kako riješiti problem nedostatka studentskog smještaja?

U Kampusu na Trsatu je u startu planirano izgraditi pet studentskih smještajnih paviljona, a izgrađena su dva. Vlada RH je krajem prošle godine raspisala natječaj, na kojeg smo se uspješno prijavili i dobili 14,3 milijuna eura za gradnju trećeg paviljona. To će donijeti 300-tinjak novih smještajnih jedinica, što je dobro, ali još nedovoljno, jer je pretpostavka da nedostaje 1200 kreveta u studentskom domu.

Vidjet ćemo hoće li biti daljnjeg nacionalnog financiranja, kako bi se gradila preostala dva paviljona. Mislim da unutar sastavnica i Sveučilišta postoje zalihe novaca koje bi trebalo mobilizirati, djelomično komercijalizirati dio studentskog smještaja i ponuditi studentima opciju, da uz dodatno plaćanje nađu smještaj u studentskom domu. Tako bi ih se uklonilo s tržišta iznajmljivanja stanova, pa bi i građani Rijeke osjetili korist.

Sportska infrastruktura na Sveučilištu je skromna te imamo velike planove za njeno poboljšanje. Sportska višenamjenska dvorana je nužnost. No, prema procjenama je njena cijena oko 48 milijuna eura, pa se ne može financirati iz tekućeg poslovanja.