Dvije slike obilježile su ovaj tjedan – ona kineskog predsjednika Xi Jinpinga, njegova ruskog kolege Vladimira Putina i indijskog premijera Narendre Modija te ona na kojoj je Modija zamijenio sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un.

Zapadni mediji okarakterizirali su sastanak Šangajske skupine u Tianjinu, a onda i veliku vojnu paradu u Pekingu – na kojoj je ispričana vrlo kineska priča za 80. godišnjicu pobjede nad Japanom u Drugom svjetskom ratu – kao početak novog svjetskog poretka s Kinom na čelu, a Trump je tzv. osovinu previranja optužio za urotu protiv SAD-a. Znakovito je i to da se Modi prvi put nakon sedam godina pojavio u Kini (što je Zapad interpretirao kao bijeg Indije iz američkog u kinesko naručje), kao i to da nije došao na vojnu paradu u Pekingu.

Kako bismo dobili širu geopolitičku sliku ovih događanja, ali i dublje zaronili u kinesku perspektivu, razgovarali smo s najvećom hrvatskom stručnjakinjom za tu državu, Zoranom Baković.

Bez obzira što kaže Zapad – ruska nafta se nastavlja kupovati

'Ono što se dogodilo u Tianjinu, ta slika više nego trilateralni razgovor Xi Jinpinga, Narendre Modija i Vladimira Putina pokazuje da je Azija dovoljna samoj sebi i da joj ne pada na pamet odreći se svojih interesa zato što to traži Amerika. Dakle nastavlja se kupovati nafta od Rusije i ne pada im na pamet prestati s time te se traže putevi da se suradnja poveća, a ne smanji', rekla je Baković za tportal.

Sasvim sigurno će, kaže ona, i Modi i Xi od Putina zahtijevati bitno sniženje cijena nafte, jer u ovoj situaciji imaju razloga to i tražiti, ali i očekivati da će on pristati na to. No nafta nije jedini i ključni motiv Indije. To je zemlja 'nesvrstanih' koja konačno definira sebe kao neonesvrstanu zemlju u skupini Globalnog juga, a koju potpomaže ozbiljna gospodarska velesila – Kina.

'Nismo protiv Amerike, ali nećemo biti ni pošto-poto napaljeni kada to Amerika zatraži, a uza se imamo i Kinu. To je njihova logika', ističe ona.

Tvrda sila sa zavidnim hardverom

Onime što smo vidjeli u Pekingu, smatra Baković, Xi, između ostalog, šalje poruku da je Korejski poluotok za Kinu vrlo bitno sigurnosno pitanje i da će on biti taj koji uspostavlja dijalog s Kim Jong-unom, a ne Trump – koji može doći, ali ne kao onaj koji će to rješavati.

A vidjeli smo i sliku Kine kao punokrvne tvrde sile sa zavidnim hardverom, što nije samo poruka svijetu.

'Svakako je ono što smo vidjeli i poruka na unutarnjem planu jer je kineska vojska pokazala da je vrlo konzistentna i silno disciplinirana sila te apsolutno odana svom zapovjedniku. Za Xija je to bilo vrlo važno pokazati osobito sada, kada vodi rat protiv korupcije u vojsci – ma koliko bili zategnuti njegovi odnosi s visokim časnicima, vojska je pod njegovom komandom. 'Mi smo sila koja i u ovom trenutku ima dovoljno toga da može voditi ozbiljan rat', poruka je koju je Xi time poslao. No poruka je to koju treba uzeti sa zrnom soli jer dok Xi ne riješi korupciju u komandom kadru, neće biti spreman za rat', kaže Baković.

Pritom je indikativno to što on nijednom nije spomenuo Tajvan, već samo rekao da je Kina spremna odgovoriti na sve izazove: tko god bude izazivao njezin teritorijalni integritet i državni suverenitet, mora računati na kineski odgovor, ali nije iznio ništa prijeteće.

Često se spominje 2027. kao stoti rođendan kineske vojske, a Xi je rekao da do te godine vojska mora biti spremna za 'Veliki rat', ali to ne znači da će ga i biti, kaže Baković, dodavši kako trenutno ne vidi razloga da on krene na Tajvan, ponajviše jer mu dobro ide uplitanje u tajvanske unutarnje poslove kroz stranku koja drži većinu u tamošnjem parlamentu, a koja je postala izrazito prokineska.

Novi svjetski poredak – multipolarni svijet

Xi, s desne strane Putin, s lijeve Kim – neki zapadni stručnjaci okarakterizirali su veliku vojnu paradu u Kini, na kojoj je kineski čelnik pokazao svoju najbrže rastuću vojsku na svijetu, ali i cijeli niz modernog oružja, kao binarnu podjelu svijeta na kolektivni Zapad i Istok. Ipak, Kina zapravo inzistira na nečemu drugom, puno mekšem od bipolarne podjele.

'Iz ova dva događaja vidimo da je azijska politička svijest takva da 'mi možemo biti veliki rivali na granici, ali možemo biti i jako dobri partneri kad smo na tržištu'. Dakle ni Modi ni Xi ne podržavaju Putina u agresiji, ali to ne znači da ga ne smatraju svojim gospodarskim partnerom', kaže Baković.

I koliko god Zapad mislio da su Putinu najveći izazov Europa i širenje na Starom kontinentu, Baković smatra da mu je najveći fokus zapravo na istočnim granicama i središnjoj Aziji te da se on upravo tome okreće.

'A istovremeno pokazuje Europi i Americi da se stvari ne okreću linearno, kako se po Hegelovoj, zapadnjačkoj filozofiji crta dijalektika. Kinezi svoju dijalektiku crtaju spiralno', kaže Baković, što bi značilo da suprotnosti u njihovoj svijesti moraju i mogu koegzistirati unutar kruga da bi on bio potpun.

Takav zapravo multipolarni svijet, u kojem se inzistira na bilateralnim odnosima bez nametanja ideologije, kineski predsjednik već godinama pokušava uspostaviti, a Baković smatra da će Azija, u kojoj je Kina najveća regionalna sila, biti jedan od centara, u kojem će se, kako to Xi kaže, 'odlučivati o zajedničkoj sudbini čovječanstva'.

Rusija se okreće Aziji, Trump se osjeća ugroženo

No vrlo bitna spoznaja je i to da se Rusija definirala kao azijska zemlja, dodaje ona.

'Rusija 73 posto teritorijalno spada u Aziju, ali populacijski većinski pripada Europi. No Rusija koja ratuje s Europom sada se dosta jasno odredila kao azijska zemlja. Kakav god da Putin bio, tko ima Rusiju za sebe – taj može računati na jako brz i dinamičan rast', kaže Baković.

Toga je na neki način svjestan i Trump, a pitanje je koliko se on zapravo osjeća ugroženo od nove trilaterale.

'Mora se osjećati ugroženo ako je zamislio da će zbližavanjem s Putinom i ponovnim uspostavljanjem dijaloga sa sjevernokorejskim vođom stjerati Kinu u kut – da će izvesti tzv. obrnutog Kissingera, kao što su se on i Nixon zbližili s Kinom u Hladnom ratu da bi oslabili Sovjetski Savez', kaže ona.

'I što se onda dogodilo?' nastavlja ona. 'Dogodilo se to da je Putin zapravo ispao najveći diplomatski žongler na svjetskoj pozornici: od Trumpa je dobio ono što je htio, nije završio pregovore i oni će se očito nastaviti, a 'skinuo' mu je Modija i uvrstio ga u trojku u kojoj su on i Xi. Kao da su Putin i Xi trčali krugove oko Trumpa i on više ne zna gdje je', objašnjava Baković.

Što se događa na osi Kina – SAD?

Trump je pak, čini se, jedini od zapadnih čelnika koji je u stanju uloviti momente te 'kineske spirale' u multipolarnom svijetu, a ona je vrlo dinamična. Kina nije zemlja koja izvozi svoju ideologiju, no nije ni Trump predsjednik koji izvozi demokraciju. Kinu zanima nametnuti svoja pravila igre, a isto to radi i Trump.

'Oni igraju šah te se zapravo strateški nameću pozicije, a one su u biti pravila igre. Što radi Kina sa zemnim metalima, prijeko potrebnima SAD-u? Uvodi proceduru dobivanja licence, a koja može trajati koliko god ona kaže da će trajati – 'nećemo ograničiti izvoz, samo ta procedura traje, pa ćete morati malo zatvoriti tvornice dok ne dođu'. A Trump kaže: 'Ne dolazi u obzir.' Kina na to kaže: 'Ok, ali onda ne dolazi u obzir ni pravilo da vi Nvidiji ne dozvoljavate izvoz čipa H20' – što je Trump naposljetku pustio', kaže Baković.

I upravo tu se vidi koliko se oni razmjenjuju u pravilima igre.

'U konačnici je Trump svjestan toga da ne može zaustaviti kineski uspon prema dominaciji u odnosu na SAD, ali ga pokušava usporiti. Ne možete tako lako maknuti SAD s trona na globalnoj razini, ali, recimo, možete u Južnom kineskom moru. Ambicije Kine trenutno su podijeljene na porcije, a prva je da prekine američku dominaciju u Južnom kineskom moru', kaže ona, dodavši da je Trump svjestan nezaustavljivosti kineske renesanse, ali da je pokušava usporiti.

Glavno pitanje je tko je samodostatniji

Za Trumpa su, dakako, izrazito bitni rijetki zemni metali, zbog kojih sad opet prijeti Kini nametanjem 200-postotnih carina na izvoz. No Baković smatra da su rijetki metali bitan čimbenik, ali ne i najvažniji.

'Trump je definitivno impresioniran Kinom i Xijem, a mora biti jako oprezan jer više od 10.000 američkih kompanija djeluje na kineskom tržištu, od kojih je velik dio njih ovisan o njemu i ako dođe do tako velikih carina – a one praktično znače trgovinski embargo – te će kompanije silno trpjeti, a onda neizbježno pada Trumpov rejting. Tu je najbitnije tko je više samodostatan: ako dođe do tako visokih carina, Kina je samodostatnija i u prednosti je, iako će silno patiti. Ona nije toliko ovisna o američkim kompanijama, već o izvozu generalno. Ali izvozna tržišta se daju razviti i već je bitno smanjen izvoz u Ameriku te povećan na alternativna tržišta. A najveći joj je problem domaća potrošnja', smatra ona.

'Xi je najprije dao Europi ponudu za partnerstvo s rokom trajanja - 'ako je ne prihvatite, mi ćemo ići bez vas'. Sada sam dobila dojam da Xi daje ponudu Americi – ili ćete doći na samit u 10. mjesecu da se dogovorimo ili ćemo mi sami bez vas', dodaje.

Putin se pokazao kao prava KGB-ovska lukava lisica

Ipak, Trump upravo svojom nedosljednošću (suradnja na jednoj strani, unatoč sukobu na drugoj strani) ima šanse uključiti se u tu multipolarnu 'azijsku igru'.

'Samo što ta nedosljednost mora biti popraćena mudrošću ili barem vanjskopolitičkom lukavošću, za koju ne znam posjeduje li je', tvrdi Baković.

S druge strane, Putinov posjet Kini pokazuje njegovu lukavost u punom sjaju.

'Putin dovozi limuzinu Aurus u Tianjin i stavlja Modija u nju te 50.ak minuta sjede u tom autu, znajući da nitko ne može čuti o čemu razgovaraju, ali i da ih snimaju kamere (iako pretpostavljam da nisu razgovarali ni o čemu u vezi s politikom). To je potez koji može napraviti samo KGB-ovska lukava lisica, to nitko drugi nije u stanju. Može li se Trump nositi s time, to tek moramo vidjeti', dodaje.

Za koju ekipu igra Modi?

Modi je nakon sedam godina ponovno posjetio Kinu, što u zapadnoj interpretaciji znači da ga je Trump carinama otjerao u naručje Xiju, no Baković se ne slaže u potpunosti s tom ocjenom.

'Trumpove carine – ali i Europa svojim hoću-neću – samo su ubrzale trend koji se pokazivao već neko vrijeme: Modi se počeo okretati Kini, odnosno Aziji, vrlo otvoreno i jasno još onoga trenutka u kojem je definirao razvojne ciljeve Indije, a oni su vrlo slični kineskima te se oslanjaju na vrlo slične paradigme – mnoštvo radne snage, vrlo jak tehnološki sektor, učinkovitost nauštrb nezaštićenosti radničkih prava itd.', kaže ona.

Ipak, njegovim nedolaskom na vojnu paradu u Pekingu poslana je određena diplomatska poruka, ali Baković ne smatra da je ona usmjerena protiv Kine, ističući dva glavna razloga zbog kojih indijski čelnik nije došao u Peking.

'Modi je prije svega neposredno prije dolaska u Tianjin bio u službenom posjetu Japanu i s tamošnjim premijerom dogovorio je niz vrlo važnih sporazuma te nije želio ni na koji način sudjelovati u proslavi pobjede nad Japanom, što u toj zemlji nisu dobro primili jer taj dio prošlosti nije još dobro probavljen', ističe Baković.

Drugi razlog je to što je Indija u vrijeme japanske okupacije Azije bila pod Britanijom, a ona je regrutirala mnoge vojnike u svojoj koloniji da se bore u Europi, što je izazvalo strašan revolt među Indijcima. Stoga je Indija zapravo, kao bivša kolonija velike sile, stala uz Japan.