ZACOPRALE SU SEBI POSAO

Ove cure u ljetnim mjesecima možete vidjeti na metlama

  • Autor: Josip Antić
  • Zadnja izmjena 06.08.2016 20:31
  • Objavljeno 06.08.2016 u 20:31
  • +4
  • +1

Gornjogradske coprnice

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: zgc.hr/Coprnice

U pol bijela dana Suzana Antolić je 'čist normalna cura', ali kad padne mrak – e to je čist nekaj drugega – tad postane coprnica, što je stari zagorski naziv za vješticu. Nije sama, uz nju su još Daniela i Martina, odnedavno i Hana te Mirka, a za razliku od njihovih manje sretnih prethodnica, koje su na europskim trgovima na lomačama i u mračnim inkvizicijskim podrumima plaćale za snagu svoje osobnosti, ova 'vještičja petorka' okuplja se javno pod imenom Gornjogradske coprnice. Svoja čarobiranja započinju usred Zagreba na Manduševcu, a u tome su toliko umješne da bi ih se bez pretjerivanja moglo proglasiti jednim od najboljih recentnih turističkih projekata u Hrvata

U ljetnim mjesecima su cure s metlom osobito aktivne: cijeli srpanj bile su rasprodane pa su, jer ste vi to tražili, odlučile u kolovozu dodati nove termine tijekom kojih će domaći i strani svijet upućivati u tajna znanja copranja, vodeći ga u mistični svijet zagrebačkog Gornjeg grada. I to nije sve – onima koji se pridruže Listi začaranih, spravljaju i čarobne napitke: po potrebi za ljubav, zdravlje, financije…

Izraz čiste zabave

'Obilazak počinje okupljanjem na Trgu bana Jelačića, i to kod Manduševca, koji je po nekim vjerovanjima nekada davno bio sastajalište coprnica. Na početku sudionicima podijelimo ručno i s ljubavlju rađene zaštitne amajlije, koje ih štite od svih loših energija i sila tijekom, ali i nakon obilaska. Kako bi doživljaj bio još magičniji, svim sudionicima tijekom obilaska posudimo vještičje šešire koji ih lansiraju u zaigrani i magičan svijet coprnica, pa automatski postanu opušteniji.

Od Manduševca krećemo prema maloj novootvorenoj ulici koja nas vodi do Kaptola, gdje pojasnimo i teološku stranu priče. Dalje slijedi Opatovina i susret s jednom od najmoćnijih coprnica, a to je Kate Cankovice i njezin coprnički obrt. Nakon Kamenitih vrata i nekih novih okultnih saznanja, grupa stiže na Markov trg, gdje sluša o profesionalnim rizicima našeg posla, odnosno o spaljivanju vještica, a zatim s likom iznenađenja stižemo do proročice Sibile kod Klovićevih dvora i na kraju obilazak završavate u blizini Mesničke ulice, još jedne zagrebačke štacije značajne u coprničkoj priči', kaže Suzana Antolić, idejna začetnica gornjogradskog copranja. Ovako na brzinu sve izgleda jednostavno i ravno k'o vožnja tramvajem kroz pustu Ilicu, ali kad se priključite grupi i svako malo na raznoraznim jezicima čujete sve moguće varijacije uzvika - WAU, UF, OH, HM – i na licima prepoznate izraz dobre zabave koji se teško da hiniti, shvatite da ste i sami zacoprani. Kao i svaka čarolija, i ova je tražila dobru pripremu.

Kako su postale Gornjogradske coprnice

'Ideja se postepeno razvijala, željeli smo probuditi usnuli Gornji grad, a ovo je četvrta godina da u tome ustrajavamo, svake godine sa sve više detalja i sudionika. Želja nam je bila ne samo pronaći dobar način za turističku prezentaciju, nego i propitati ljude o njihovim ustaljenim pravilima i načinima razmišljanja... pokušati pomaknuti granicu. Mnogi ostaju fascinirani kad im osvijestimo koliko su žene bile potlačene upravo zato što su bile drukčije, sposobnije u nečem ili se bavile netipičnim zanimanjem poput vidarica ili babica. Proglasiti nekoga vješticom bez dokaza, bilo je vrlo jednostavno', priča Suzana, koja je ideju najprije prezentirala Turističkoj zajednici Grada Zagreba, a u razradi joj je posebno pomogla suradnja s Muzejom grada Zagreba.

Noći i noći istraživanja

Godinu dana nakon početka Suzana je upoznala povjesničarku Martinu Findrik, fasciniranu ovom temom, koja je s njom podijelila noći i noći istraživanja sudskih spisa, knjiga i drugih povijesnih izvora. Prvi vještičji koraci naišli su na odobravanje, ali pravi bum uslijedio je kad su – uvele obilazak po mraku. Kako se uopće regrutiraju coprnice? Preko oglasa (Traži se vještica!), posredstvom Zavoda za zapošljavanje (Za sve je kriv Zavod?) ili se sve obavlja zakulisno poput suvremenih političarskih igara?


'Coprnica se krije u svakoj ženi', kaže Suzana kroz smijeh i nastavlja da 'generalno, za dobru coprnicu, važno je imati dobru intuiciju, a to svakako ima svatko od nas pet trenutačno aktivnih Gornjogradskih coprnica. Ali svaka se specijalizirala u svojoj posebnoj čaroliji. Tako vodičica Daniela Bajić izvrsno barata riječima, slaže magične rečenice, kada ona priča, sva osjetila ožive. Martina Findrik se specijalizirala u spravljanju raznih magičnih napitaka. Točno osjeti kome što treba, koji sastojak će nekome donijeti ono što želi. Jako je dobar poznavatelj čarobnih trava, mirodija. Nedostaje vam ljubavi? Obratite se Martini. Želite bolje financijsko stanje, zdravlje? Martina je i tu stručnjak. Kako imamo puno posla, u naš tim se u posljednje vrijeme priključuju i druge coprnice. Hana Matejašić je coprnica koja ima puno mašte, intuicije i vješto 'zapali' publiku svojim riječima, emocije pretvara u slike i svojim čarolijama privlači ljude. Mirka je coprnica otmjenosti, ljepote, zna tajne zavođenja i ljubavi', kaže Suzana, definirajući sebe kao vrlo praktičnu coprnicu: što zamisli, pretvori u stvarnost.

U stvarnom 'nevještičijem' životu cure dolaze iz potpuno različitih profesija. Suzana je socijalna radnica, Hana je psiholog, Daniela je profesorica hrvatskog jezika i licencirani turistički vodič, Mirka je studentica psihologije, a Martina je povjesničarka najzaslužnija da obilasci budu edukativni i povijesno vjerodostojni.

Fascinacija coprnicama

'Još od diplomskog rada fascinirana sam coprnicama i snagom žena od povijesti do danas, tako da su Gornjogradske coprnice nastavak mog interesa u drugom mediju. Ono što sam pronašla u povijesnim arhivima, sudskim spisima, knjigama, legendama, sada prenosim dalje. No, osobito mi je važno ne staviti naglasak isključivo na progone vještica, već na likove iz povijesti Zagreba i njihove posebnosti, anegdote njihova života i njihove osobine. U našem obilasku spajaju se vjerovanja o vješticama, stvarnim praksama i povijesnim događajima koji stoje u njihovoj pozadini. Sudionici tijekom šetnje Gradecom doznaju kakve veze ima zagrebačko sjemenište s Črnom Školom te tko su Grabancijaši, upoznaju našu Katu Cankovicu, mogu doznati tko je bila Jela Rogačica i Magda Muhi, kako su tekla suđenja coprnicama…' kaže Martina.

Daniela kaže kako ne stane sve na prošlosti, primjerice, priča sa Sibilinim Kolom sudbine vrlo brzo pokaže da su i današnji 'racionalni' ljudi to samo u prvom sloju. Sibila je gatalica iz ostavštine Katarine Frankopan (koja, doduše, nije bila optužena da je vještica), a izgleda da funkcionira i danas.

'Iako Kolo sudbine igramo iz zabave i proričemo sudbinu sudionicima koji to žele, često se dogodi da nam se sudionici naknadno jave i kažu da im je naša Sibila pogodila sudbinu', kaže Danila, dodajući da su u početku posjetitelji bili u većini žene.

'Muškarci često budu smrknuti, jer su očigledno pod pritiskom svoje drage došli na naš obilazak, ali čim krenemo s pričama i interaktivnim elementima, opuste se i oni i na kraju budu oduševljeni i nasmijani', kaže Daniela, dodajući kako je jedno od češće postavljenih pitanja je li obilazak prikladan za djecu i hoće li biti prestrašan za njih.

'Naša iskustva su upravo suprotna. Djeca imaju jaku sposobnost imaginacije i uživljavanja u razne priče i likove. Jedan dječak je čak došao kostimiran na obilazak i toliko bio uživljen da se činio kao da je dio ture. Djeca često učine obilazak još zabavnijim svojim pitanjima i reakcijama, pa se i odrasli odvaže i komentiraju. Tako se rado sjećamo zabrinutog komentara dječaka u trenu kada je naša Kata Cankovica nabrajala sastojke spravljajući ljubavni napitak. U trenu kada je u kotao stavila kost, dječak je tužan uzviknuo: 'Ali, mama, taj sastojak nemamo doma.' Ili kada su tri djevojčice začuđeno zaključile kako Kata Cankovica izgleda premlado da bi bila iz 17. stoljeća', smiju se coprnice, dodajući da su one 'pet friendly witches'.


Dakle, na copranje slobodno možete povesti svog kućnog ljubimca i ne trebate se bojati da će ih coprnice iskoristiti kao sastojak nekog čarobnog napitka, upravo suprotno, životinje su često bili coprnički pomagači.

Ono što cure posebno raduje jest da su, osim stranih turista, copranjem posebno oduševljeni sami Zagrepčani.

'Često kada živimo u nekom gradu, zaboravimo ga gledati sa znatiželjom, jer svaki dan prolazimo ulicama, pored određenih zgrada i većina ljudi se zaboravi pitati pitanja koja si uobičajeno postavljaju kada su turisti u nekom novom gradu. Mi svojim sugrađanima omogućavamo da vide grad iz jedne sasvim druge perspektive. Nakratko postanu turisti u vlastitom gradu, magično se odmaknu od svakodnevice', kaže Suzana, dodajući da Turistička zajednica i dalje daje podršku projektu, no to nije dovoljno da Coprnice u punom mahu zavladaju gradom. U tom smislu čarobiraju i na poslovnom planu: osim obilazaka za građane, nude i obilaske za posebne grupe, što je vrlo zgodno za tvrtke koje organiziraju team buildinge.

'Imali smo već nekoliko takvih obilazaka i poslovni ljudi odlično reagiraju. Imamo još puno dobrih ideja, recimo posebni vještičji paket za rođendane.

Nedavno smo uveli na Facebooku i Instagramu edukativno-zabavni ciklus objava pod nazivom 'Coprnička škrinja'. Svakog utorka u večernjim satima otvaraju škrinju i otkrivaju razne crtice iz prošlosti, sadašnjosti, a možda i budućnosti.

Jedna od prvih crtica iz prošlosti je priča o Manduševcu', objasnila je Suzana.

A budućnost? Tko će pobijediti na izborima? Što kaže Sibila? Ako vam to kažem – morat ću vas pretvoriti u – ovcu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi