Sjedinjene Države će nakon više od tri desetljeća ponovno testirati nuklearno oružje, najavio je predsjednik SAD-a Donald Trump, otvarajući pitanje hoće li taj potez pokrenuti novu globalnu utrku u nuklearnom naoružanju
Američki predsjednik Donald Trump izjavio je u četvrtak da je naredio Ministarstvu rata – kako je njegova administracija preimenovala Ministarstvo obrane – da 'odmah' nastavi s testiranjem nuklearnog oružja. Ako do toga doista dođe, bio bi to prvi američki nuklearni test nakon 33 godine.
Trump je odluku opravdao tvrdnjom da Kina 'ubrzano gradi svoj nuklearni arsenal' te da SAD jednostavno mora nastaviti s testiranjem 'ako to rade i drugi' (iako ne rade). Izjava je stigla neposredno prije njegova dugo očekivanog susreta s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, na kojem je postignut dogovor o carinama i rijetkim metalima.
Ova odluka dolazi i svega nekoliko dana nakon što je Trump kritizirao Rusiju zbog testiranja novog nuklearnog projektila Burevestnik, a samo dan kasnije i podvodnog supertorpeda Posejdon, sposobnog nositi nuklearnu bojevu glavu.
Tko ima najviše nuklearnog oružja?
Trump je izjavio da SAD ima najviše nuklearnog oružja, ali i da bi Kina mogla prestići Rusiju na drugom mjestu u nuklearnom naoružanju za pet godina. No brojke govore drugačije.
Prema podacima Međunarodnog istraživačkog instituta za mir u Stockholmu (SIPRI), Kina je u proteklih nekoliko godina udvostručila broj bojevih glava te ih sada ima 600 (od 2023. svake godine po sto novih). SAD ih ima 5177, a Rusija najviše - 5459 (bez onih koje čekaju na demontažu, Amerika ih ima 3700, a Rusija 3409).
Iako Rusija službeno nije testirala nuklearno oružje od raspada SSSR-a 1990., posljednjih godina razvija nove platforme i oružja na nuklearni pogon, poput spomenutog Posejdona i Burevestnika. Putin je 2023. godine službeno povukao rusku ratifikaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT), čime je Moskva ponovno otvorila vrata mogućim testiranjima. Ipak, Putin je više puta rekao da će Rusija testirati nuklearno oružje samo ako to bude radila bilo koja druga zemlja.
VIDEO Tko ima najviše tenkova? Srbija je ispred Hrvatske
Kontrola (nuklearnog) oružja
Prema pisanju Al Jazeere, većina zemalja obustavila je nuklearne testove nakon što je 1996. godine potpisan CTBT. SAD ga je potpisao, ali nikada nije ratificirao, pa time nije ni pravno obvezan poštivati njegove odredbe.
Sličan trend slabljenja kontrole nad nuklearnim oružjem traje već godinama. Mnogi ključni ugovori iz doba Hladnog rata – poput ABM (1972.), SALT II (1979.) i INF (1987.) – propali su ili su ih SAD i Rusija jednostrano raskinuli. Iran redovito prijeti izlaskom iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), a Indija, Pakistan i Izrael taj dokument nikada nisu ni potpisali.
Prema podacima UN-a, Sjeverna Koreja provela je nuklearne testove 2006., 2009., 2013., 2016. i 2017. godine. Dva testa provela je 2016. godine, a također nije potpisnica CTBT-a.
Devet država ima nuklearno oružje, uključujući SAD, Rusiju, UK, Francusku, Kinu, Indiju, Pakistan, Sjevernu Koreju i, najvjerojatnije, Izrael. Potonja država desetljećima održava svoju 'nuklearnu dvosmislenost' - nikada nije javno potvrdila ni demantirala da posjeduje nuklearno oružje.
Povijest se ponavlja?
Ako SAD nastavi s testiranjem nuklearnog oružja, to bi bilo izuzetno opasno za čovječanstvo. Povijest pokazuje da je dosad svako novo američko testiranje nuklearnog oružja izazvalo domino-efekt. Tako je bilo 1949., godine kada je Sovjetski Savez uzvratio svojim testom; potom 1952. Velika Britanija, 1960. Francuska, a 1964. i Kina. Najnoviji val testiranja zabilježen je 1998. godine, kada su gotovo istodobno nuklearne bombe testirale Indija i Pakistan.
Iako se ukupni broj nuklearnih bojevih glava globalno smanjuje – prvenstveno zbog demontaže starih zaliha u SAD-u i Rusiji – nove se bojeve glave istodobno razvijaju i dodaju arsenalu, upozorava SIPRI. Bez međunarodnih sporazuma, koji bi ograničili ili smanjili zalihe, te nove glave mogle bi uskoro brojčano nadmašiti one koje se povlače iz upotrebe.
Analitičari upozoravaju da bi obnova američkih testova mogla potaknuti lančanu reakciju – prije svega u Kini, a potom i u Rusiji, Sjevernoj Koreji i Iranu – i time srušiti posljednje ostatke globalne arhitekture kontrole oružja.
Kako su to još tijekom Hladnog rata znali govoriti stručnjaci za sigurnost, 'utrka u naoružanju rijetko ima pobjednika – ali uvijek ima gubitnike'.