Nikolija je imala četiri i pol godine kada je došla na odjel dječje onkologije. Samo dva dana ranije njezina obitelj bila je spremna za odlazak na more. Tijekom doručka roditelji su primijetili izbočinu na njezinu trbuhu i odlučili prije puta otići liječniku, za svaki slučaj. Već sljedećeg jutra, umjesto prema moru, krenuli su prema Zagrebu.

'Mislila je da sam joj slagala da idemo na more', prisjeća se njezina majka Nikolina. Dolazak na onkološki odjel za djevojčicu je bio šok. Oko nje su bila djeca iscrpljena od terapija, bez kose, na infuziji.

'Počela je vrištati. Govorila je: 'Mama, zašto sam ja ovdje? Ja nisam kao oni'', kaže Nikolina.

Nikolija tada još nije razumjela bolest. Tek nakon nekoliko ciklusa kemoterapije počela je osjećati umor i primjećivati da njezina duga kosa ostaje na četki kojom ju je majka svake večeri češljala.

'Dok nije počela osjećati što joj se događa, nije mogla prihvatiti da je bolesna. A onda joj je najteži dio postala upravo kosa', govori njezina majka.

Jedne večeri Nikolija je pitala hoće li i ona ostati bez kose kao druga djeca na odjelu. Majka joj je objasnila da lijekovi pomažu da bolest ode, ali da utječu i na kosu. Zajedno su odlučile napraviti pletenicu i same je odrezati. Nakon šišanja Nikolija je tijekom liječenja nosila ružičasti svileni rubac i on je postao dio njezine svakodnevice.

Ubrzo je na odjel stigla još jedna djevojčica njezine dobi, s dugom kosom kakvu je i sama nekad imala. Nikolija je odmah shvatila da će ta djevojčica proći kroz slično iskustvo.

'Rekla mi je da će jednog dana donirati kosu za izradu perike drugom djetetu jer želi da uvijek postoje perike spremne za djevojčice poput njih', kaže Nikolina.

To obećanje nije zaboravila. Nakon završetka liječenja godinama je puštala kosu i čekala da bude dovoljno duga za donaciju, a taj je trenutak nedavno došao. Udruzi Krijesnica, koja pomaže djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima, donirala je 40 centimetara kose za izradu perike.

'Mislila sam da će možda odustati kad dođe trenutak šišanja, ali nije', govori majka. 'Kad joj je frizerka odrezala pletenicu, prisjetila sam se svega što smo prošle i krenule su mi suze. A ona se samo okrenula i rekla: 'Mama, uspjela sam.''

Nikolija dobro zna koliko jedna perika može značiti djetetu tijekom liječenja, ali i nakon njega. Gubitak kose nije samo fizička posljedica terapije jer za djecu često znači i suočavanje s pogledima, pitanjima i nerazumijevanjem okoline.

'Znalo se dogoditi da se djeca u parku odmaknu od nje, a odrasli su postavljali neugodna pitanja ili zurili', prisjeća se Nikolina, dodajući: 'Ljudi često ne razumiju da dijete koje je izgubilo kosu zbog liječenja ne treba sažaljenje, nego normalan odnos.'

Za djecu koja se liječe od malignih bolesti perika nije samo estetski dodatak, već može značiti osjećaj sigurnosti, lakši povratak među vršnjake i barem dio svakodnevice koju im je bolest prekinula.

Udruga Krijesnica više od 25 godina pruža podršku djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima, a pomaže im psihološkom podrškom, smještajem tijekom liječenja, financijskom pomoći i drugim oblicima potpore kada potrebe obitelji nadilaze mogućnosti sustava. Više o radu udruge i procesu doniranja kose dostupno je kroz program 'Daruj kosu, daruj osmijeh'.