Soba puna razbijenih komada elektroničke opreme. Na autoru ovog teksta: crni zaštitni kombinezon, kaciga za paintball, radne rukavice. U rukama bejzbolska palica. Ispred nekoliko automobilskih guma na kojima stoji printer, a u glavi sjećanje koje sam prizvao kako bih dobio 'gorivo' za bijes i stres koje trebam izbaciti.

Bilo je to prije nekoliko godina u bivšoj redakciji. Tadašnja urednica nije htjela ni pogledati jedan moj autorski tekst jer, kao, nije bilo vremena, a posrijedi je bila priča koju je trebalo što prije objaviti. Sve dok nisam zaprijetio da ću ga objaviti u drugom mediju. Naposljetku je bio objavljen i premda se ne sjećam koliko je bio čitan, javnost je dobila zanimljiv tekst, a ja lijepe komplimente nekoliko kolega. No isfrustriralo me nepotrebno odugovlačenje, pogotovo prije nego što se sve sretno razriješilo.

Iz prošlosti natrag u sadašnjost. Zamahnuo sam palicom, a printer se uz glasan prasak počeo udubljivati. Komadići su letjeli po sobi, osjetio sam ih malo i po kombinezonu. Kao i smiješak i mali nalet adrenalina dok mi je tijelo postalo znatno lakše. Ovo je poprilično zabavno, a i dosta dobar fizički trening. Stao sam udarati i udarati, a za desetak minuta, ili manje, printer se raspao kao svjetski mir zbog rata u Ukrajini i na Bliskom istoku. Ostao je svega komadić koji sam još izudarao na podu, a potom sam izašao iz sobe s osjećajem koji se može opisati trima riječima: zen, nirvana ili katarza.

Soba za razbijanje: Od crnog oblaka do reseta i smijeha

Bilo je to kratko, ali zanimljivo iskustvo koje svatko u Zagrebu može isprobati u Smashit sobi na Vukovarskoj ulici. Ovaj mali prostor, koji nema radno vrijeme, već funkcionira po principu rezervacije, proteklih sedam godina nudi prostor, ali i materijale te svu opremu kojom možete razbijati različite stvari. Ispucate frustracije, a pritom niti itko strada niti uništavate imovinu ili remetite javni red i mir.

Tomislav Stanić, vlasnik Smashita, u razgovoru za tportal prisjetio se kako je sve krenulo s njegovom osobnom željom da nešto razbije. Doduše, ne sjeća se koji je točno razlog bio pa smo u šali zaključili da mu je to očito pomoglo kao antistres terapija.

'Relativno sam flegma lik, no došlo mi je da nešto zdrobim. Nisam imao gdje ni što, ali sam došao u tu situaciju i pomislio da ziher ima ekipe koja bi isto razbijala', prisjetio se Tomislav.

Nakon što je o tome razgovarao s prijateljima, od kojih su neki rekli da bi definitivno išli u takvu sobu za razbijanje, 2019. godine pokrenuo je biznis. Uz spomenute printere, na meniju za uništenje su staklenke, tanjuri, čak možete dovesti i svoje stvari, iako moraju proći provjeru da su sigurne. Primjerice, možete donijeti stari laptop, ali će Tomislav, prije nego što navalite na njega, izvaditi bateriju. Interesa svakako ima, a osim zadovoljstva zbog razbijanja, našem sugovorniku je drago i kad ljudi s ove antistres terapije izađu sretni i to otvoreno iskažu.

'Ljudi mi znaju reći – hvala kaj postojiš. Znaju doći s 'crnim oblakom' nad sobom, a potom izađu resetirani, odjednom se smiju, a ušli su nadrkani. Meni su to najdraže scene jer pomislim da sam nešto napravio', otkrio nam je.

Cure se 'svete' dečkima, a ima i ljutih mama

U sedam godina razbijalo je preko nekoliko tisuća ljudi, od onih koji dolaze više puta do onih koji su bili samo jednom. Tomislav nam kaže da zna biti po nekoliko dana bez rezervacija i onda ih najednom u jednom danu dođe osam. Ljudi mogu razbijati sami, u paru (najčešći odabir) ili u ekipi.

Dok nekima razbijanje doista treba kao ispušni ventil, nekima je posrijedi samo razonoda. Zanimljivo, naš sugovornik navodi da većina dolazi radi zabave i zafrkancije s prijateljima više nego zbog 'ispucavanja'.

'Što se tiče razloga, ne ulaziš u priču sa svakim. Ima ljudi koji se otvore pa ti sami kažu, a neki dođu, razbiju i odu. Zadnji koji mi pada na pamet bio je lik kojeg je cura iživcirala. Također, bio je jedan period u kojem je pola rezervacija bilo za djevojke koje su rekle da imaju problema s dečkima, prekid i slično. Ali to je bio samo taj specifičan tjedan, ne znam što se tada dogodilo', prisjetio se Tomislav nekih od zanimljivih detalja.

Prema podacima s rezervacija, Smashit najčešće posjećuju ljudi u dobi od 18 do 35 godina, a maloljetnici mogu doći uz roditeljsku suglasnost. Uz ljubavne probleme, najčešće znaju prigovarati zbog posla. S obzirom na to da je ovo mjesto razbijanja, nije baš za malu djecu. Možda baš zato su neki roditelji ovdje pronašli svoj mir.

'Nekad ima i ljutih mama zbog djece. Mislim, i ja imam dvoje male djece i znam koliko te mogu izluditi', rekao je Tomislav sa smiješkom.

'Nisam psiholog, ali ako mogu, prenesem neko svoje životno iskustvo'

S obzirom na to da dolaze i ljudi koji doista trebaju ispušni ventil zbog stvarnih problema, bilo je situacija da su se 'raspali' i briznuli u plač. Tako se znaju otvoriti i razgovarati, a Tomislav ih sasluša, iako uz napomenu da nije profesionalac za mentalno zdravlje, no kroz običan razgovor i slušanje može dati podršku.

'Nisam psiholog ni stručna osoba koja im može nešto pametno reći. No, ako mogu, prenesem neko svoje životno iskustvo', naveo je.

Sami posjetitelji mogu birati više paketa, namijenjenih jednoj ili više osoba, jeftinije ili skuplje, s više ili manje stvari koje će razbijati. Premda je vlasnik Smashita rekao da su ljudi koji dolaze ugodni, ipak pamti neugodan incident i to upravo zbog količine stvari za destrukciju.

'Njih troje uzeli su paket za jednu osobu pa su se žalili da im je bilo malo. Pa, care, dođeš li i u pizzeriju pa uzmeš pola pizze za troje ljudi pa se žalite da je malo jer ste gladni? Takvi su ljudi, ali uglavnom nije bilo ružnih iskustava. Općenito se kaže da je teško raditi s ljudima, no vjerujem da se, kako se ti postaviš prema njima, tako će i oni prema tebi. Ako dođeš namrgođen kao konobar, naravno da će i gosti biti takvi. Ali ako im dođeš sa smiješkom i ako sam ja normalan, normalno ćemo surađivati', pojasnio je Tomislav svoj pristup ljudima.

Zaštitna oprema je tu, ozljede su rijetke i male: 'Skrpale su ranu i nastavile razbijati'

Jedno od najčešćih pitanja koja ljudi postavljaju Tomislavu pri dolasku je koliko je ovo opasno i mogu li se ozlijediti. Osim što imaju zaštitnu opremu, sredstvo za dezinfekciju i prvu pomoć, Tomislav navodi da rizik postoji u svemu što radimo, ali da je ovo razbijanje sigurnije od nekih klasičnih sportskih aktivnosti.

Ipak, bilo je ozljeda, ali najčešće su sitne. Tomislav se prisjeća da su tri najozbiljnije bile ogrebotina palca, kažiprsta i srednjeg prsta. Svaka od njih dogodila se različitoj osobi, dakle sve skupa tri ozlijeđene osobe od tisuća posjetitelja. Srećom, i u rijetkim slučajevima kada je došlo do ozljeda, nije bilo ozbiljnih problema. Baš naprotiv.

'Svi koji su se ozlijedili rekli su istu stvar: gurao sam ruku gdje nisam trebao. Jednoj ženi je stvarno išla krv, dao sam joj prvu pomoć, a i ona i njezina frendica su studirale medicinu, skrpale ranu i nastavile razbijati. Uživale su, toliko vrištale i zafrkavale se, valjda se previše opustila', prisjetio se Tomislav jedne od zanimljivih anegdota.

Pajser ili bejzbolska palica? Može i stalak romobila

Uz bejzbolsku palicu, koja je za potrebe članka dobrano testirana protiv printera, u Smashitu možete uništavati pajserom, a odnedavno čak i stalkom električnog romobila, na koji je Tomislav slučajno naišao i ustvrdio da bi mogao biti vrlo koristan. Ranije su imali i malj, no on se strgao već na početku rada i Tomislav je brzo zaključio da nije za svakog. Općenito, za svako oruđe postoje argumenti za i protiv, što se može pretvoriti u vrlo zanimljivu raspravu.

'Meni je pajser najdraži, kad njim lupiš, puca (što god da ste udarili, op.a.), ali je teži i ima puno više vibracija. Palica je lakša, manja, uzmeš si jednu s dobrim zahvatom i zbog manje težine automatski imaš manji pritisak na zglobove. Zato sam stavio i gume na koje se postavi meta, da amortizira udarac. Kada lupaš po tvrdom, veći je pritisak na zglobove i tetive', savjetovao je Tomislav u razgovoru prije sukoba s printerom.

Iskaljivanje bijesa kao biznis: 'Ne zarađujem mega, ali imam više vremena za djecu'

Razbijanje je zabavno, pomaže i usrećuje ljude te je Tomislav ne samo za sebe, nego i za druge pokrenuo mjesto na kojem se to može raditi bez problema i incidenta. Ipak, Smashit je poslovni objekt te danas vodi posao u kojem je pored sebe zaposlio još dva studenta. Od prvih otkupa starih printera na Hreliću uspostavio je efikasan lanac nabave.

'Tada su još bile kune i morao sam svakom tom prodavaču objasniti da njegov pokvareni printer ne vrijedi 100 do 150 kuna jer ih ja ne prodajem. No nema tamo ni toliko pokvarenih printera pa danas imam dvije osobe koje mi ih skupljaju i imam suradnje s drugim tvrtkama, od kojih neke stvari ili dobijem ili otkupim', otkrio je Tomislav.

Sve u svemu, naš sugovornik koji je nekoć radio u IT sektoru napustio je svoj bivši posao prije tri godine, kad je pokrenuo sobu za razbijanje.

'Nije da od ovoga nešto mega zarađujem, ali dođem, dobijem svoju plaću, dva studenta rade za mene pa uletavam po potrebi i ne ubijam se od posla. Klinci su mi mali i mogu provoditi više vremena s njima', zaključio je Tomislav, a odgovorivši svojom ponudom na potražnju pokrenuo je zanimljiv posao i ujedno razveselio sve one koji traže siguran prostor za malo destrukcije.