Modna industrija i proizvodnja nove odjeće veliki su zagađivači, što mnogi tek trebaju osvijestiti, primjerice na panelu 'Od viška glava ipak boli', održanom tjedan prije Black Fridaya u organizaciji Ureda Europskog parlamenta u Zagrebu. No alternativa postoji u vidu second hand odjeće te recikliranja kojim stari komadi tekstila mogu dobiti novi život na znatno više ekološki način.

Upravo smo tim povodom otišli u Čakovec, prijestolnicu Međimurske županije, u kojoj socijalna zadruga Humana Nova svakodnevno udiše novi život tkanini i odjeći koja njihovim vlasnicima više nije potrebna. Čim dođete u njihovo dvorište, uočite spremnike u koje svi zainteresirani mogu donirati i ostaviti im odjeću u bilo koje doba dana. Tek kada uđete u njihove prostore, vidite ogromne količine odjeće, a zvukovi šivanja, puno šivaćih mašina i radnice pokazuju da posla itekako ima. No, osim donacijama građana, ova socijalna zadruga skuplja tekstil u akcijama s privatnim sektorom, školama, vrtićima i socijalnim poduzećima, a za škole i vrtiće održavaju i edukacije i radionice.

Želite donirati tekstil? Samo je nekoliko pravila

Ističu pritom uspješnu suradnju s IKEA-om, u okviru koje su ispred ove robne kuće postavljeni kontejneri za donaciju tekstila. Iako ga možda ne znamo svi obrađivati, možemo sudjelovati u nastojanju da moda bude održiva doniranjem svoje odjeće koje vješte ruke mogu pretvoriti u nešto novo. Ipak, čini se da mnogi još moraju naučiti što sve ide u spremnik za tekstil i na koji način. Oštećena roba nije problem, ali potrudite se da bude što čišća. Također, držite se samo tekstila. U neslužbenom razgovoru doznali smo da su ljudi znali donirati i predmete poput keramičkih šalica, a od njih krojači zbilja nisu mogli napraviti ništa korisno.

U obilasku njihova kompleksa, vidjeli smo sve dijelove proizvodnje i sve faze kroz koje prolazi tekstil što im stigne: od sortirnice, u kojoj se ogromna količina toga razvrstava i provjerava stupanj oštećenosti, preko odjela za redizajn, gdje se komadi dorađuju i popravljaju te koriste za nove proizvode, do proizvodnje i prostora za pakiranje robe. Kako smo doznali, najveći dio tekstila ide u proizvodnju filca, a k tome pomažu obližnjem azilu za životinje donirajući im dekice za pse. Lokalnoj zajednici svoje proizvode nude putem second hand shopa, a za kupce izvan Čakovca, u Hrvatskoj i inozemstvu, svoj asortiman izložili su putem web shopa.

Kroj je najveći izazov, ali ništa se ne baca

Proizvodi su doista raznoliki te možda na prvu ne biste ni pomislili na koji se sve način tekstilu može udahnuti novi život. Naravno, bilo je tu majica, hlača, suknji, jakni, kabanica i kuta, no Humana Nova također koristi reciklirani tekstil za izradu ruksaka, torbi, pernica, platnenih vrećica, čak i industrijskih krpa. Uz robu što je nude svakoj osobi koju zanima ekološki prihvatljiva odjeća, tijekom godina ostvarili su sjajne suradnje s tvrtkama za koje rade personalizirane poklone (B2B suradnja). Posla ima jako puno, pogotovo sada, u vrijeme božićnih domjenaka.

Maja Virgej Novak već sedam do osam godina radi u Humani kao vanjska suradnica za redizajn i B2B dizajn. U razgovoru za tportal odjeću na kojoj radi opisala je kao svojevrstan street style, ističući da je svaki komad unikat.

'Sve počinje time što imam na raspolaganju, a u second hand shopu tražim stvari koje nisu oštećene i čiste su. Te stvari dorađujemo u ovom našem kreativnom dijelu pa ih nadopunjujemo tkaninama koje dobivamo u donaciji ili koje su višak iz proizvodnje te tako sve iskoristimo. Kada se radi odjevni predmet, svejedno je li to torba ili nešto drugo, najveći izazov je kroj i na njemu dosta dugo radimo. Na neki način time testiramo taj proizvod pa onda mijenjamo stvari. Konkretno, najdulje su nastajali naši najprodavaniji proizvodi, parke i kabanice. I dok smo ih proizvodili i prodavali, još smo ih dorađivali i iznutra i izvana i u smislu praktičnosti. Držimo se stila koji je prvenstveno nosiv, a bitno je da odjeća bude svakodnevna, ali opet posebna', sažela nam je dizajnerica svoj rad u ovoj socijalnoj zadruzi.

Upitana o uzorima, navela je da prate svjetske trendove, ali fokusiraju se na svoj dizajn, a za unaprjeđivanje proizvoda bitne su im i povratne reakcije kupaca. Čini se da je second hand trenutno u tranzicijskoj fazi jer je sve popularniji, ali i dalje omeđen stereotipima. Njih nije pošteđena ni Humana Nova, u što se naša sugovornica uvjerila razgovarajući s ljudima, ali i prateći što se o second handu govori općenito u društvu.

'Najgori stereotip koji čujem je da ljudi misle da to što mi radimo sigurno nije transparentno, kao što neke druge veće tvrtke znaju raditi linije za koje kažu da im je sve reciklirano, ali ipak nije (vrsta marketinga nazvana greenwashing, u kojem se zavaravajućim tvrdnjama neki proizvod prezentira kao da je ekološki prihvatljiviji nego što doista jest, op.a.), i ljudi nas često poistovjete s time. To mi smeta jer se kod nas to stvarno ne može dogoditi, što znam iz prve ruke jer sam upetljana u svaki komadić tkanine. No mislim da ima sve više i više pozitivnih reakcija i to me veseli, pogotovo zato što ih primjećujem kod mladih. To mi je top, jer to su nove generacije koje tek dolaze i zbilja su osviještene, više nego prijašnje generacije', procijenila je Virgej Novak.

Inspirirajući put u Italiju: 'Razmišljali smo, ulazimo u EU...'

Vodeći nas po kompleksu, Karolina Kraljić, voditeljica ljudskih resursa u Humani, rekla nam je da se pored ekološke proizvodnje i zbrinjavanja tekstila također bave edukacijama i radionicama za škole, a tijekom godina ostvarili su i uspješne kontakte s drugim tvrtkama za koje rade personalizirane poklone i surađuju na prikupljanju tekstila koji im je višak u proizvodnji. Također, veseli je to što je rad Humane prepoznat i nagrađen brojnim međunarodnim priznanjima ne samo zbog ekološke proizvodnje, nego i zato što daju priliku i zapošljavaju socijalno ugrožene skupine. Od šezdeset zaposlenika, naime, 34 su osobe s invaliditetom.

Upravitelj Humane Nove, Ivan Božić, kaže nam da je zadruga krenula s radom 2012. godine, a ideja za to došla je od tadašnjeg voditelja Autonomnog kulturnog centra Čakovec, Teodora Petričevića, 2010. godine. Kako kaže Božić, veliki gubici tekstilne industrije u Čakovcu, u kojem je puno kvalitetnih tekstilnih radnica ostalo bez posla, činjenica da je na području Međimurske županije u to vrijeme 11 posto stanovništva imalo neki oblik invaliditeta, i to da nitko nije odvajao tekstil od ostalog otpada, iako su ga kućanstva krenula razvrstavati 2005. godine – sve su to bili okidači za pokretanje projekta koji su naposljetku prijavili i registrirali kao tvrtku u obliku socijalne zadruge. Uzor za ovaj model pronašli su u Italiji.

'Razmišljali smo tada da ćemo 2013. godine, ulaskom u Europsku uniju, preuzeti određene regule, ali i o Europskom socijalnom fondu kao okviru koji bi nam mogao dati financijsku podršku. Došao sam iz privatnog sektora i po mom tadašnjem shvaćanju i poznavanju tržišne ekonomije, to je bilo med i mlijeko. Pogotovo jer sam bio na studijskom putovanju u Bariju u Italiji te se upoznao s društvenim poduzetništvom i kako to stvarno može biti održivo na tržištu. Nakon povratka u Hrvatsku, mislio sam da će moje bavljenje Humanom Novom biti kratkoročno, ali ipak sam ostao, tako je valjda grah pao', prisjetio se Božić početaka socijalne zadruge u Čakovcu.

Upotrebljivo se prodaje ili donira, a od neupotrebljivog se izvlače materijali

Ipak, prisjetio se, put do današnje situacije nije bio lagan. Sve je krenulo polugodišnjim volontiranjem i potom radom na minimalcu da bi se svi održali. Božić je to opisao kao svojevrsnu igru na tržištu – lijepa je to priča, ali bez konkretnog proizvoda i usluge. Ipak, danas su im smjer i način rada vrlo jasni i razumljivi.

'Tekstil koji dobijemo sortiramo kao upotrebljivo i neupotrebljivo. Upotrebljivo prolazi kroz naš second hand, ali i kroz donacije potrebitima u lokalnoj zajednici, od Crvenog križa do Centra za socijalnu skrb, što je obaveza koju smo si sami zadali. Iz neupotrebljivog tekstila sortira se pamuk te izvlačimo materijale koji se koriste kao osnova za šivanje novih proizvoda. Nekad nam se poklopi da presortiramo materijal koji je odmah funkcionalan i upotrebljiv, a nekada mora ciljano proći neko vrijeme u kojem, primjerice, sortiramo samo traper, pa nam treba možda i tjedan dana da presortiramo određenu količinu neke vrste tekstila. Ono što je dobro jest da nam to vrijeme omogućuje fleksibilnost pa više stvari može biti ili iskorišteno ili pripremljeno za kasnije. To nam omogućuje različitu paletu proizvoda i diverzifikaciju samog tržišta', opisao je Božić tehnološku stranu reciklaže tekstila.

Iako su zadovoljni suradnjama i načinima prikupljanja tekstila, otkrivaju nam da i u tom području zna biti izazova. Konkretno, Božić nam navodi da Humana Nova ima sedam lokacija na koje su stavili kontejnere te u njima građani mogu ostaviti tekstil koji žele donirati. Nažalost, neke lokacije nisu bile pogodne za to jer su kontejneri bili mete vandalizma: provaljivalo se u njih, a njima vrijedan tekstil razbacivao bi se po ulici. Općenito, naš sugovornik smatra da još trebamo osvijestiti vrijednost ove vrste reciklaže, kao što većina društva shvaća važnost recikliranja plastike.

'Još uvijek teško prihvaćamo da je tekstil otpad, točnije da te količine koje su nam višak kod kuće zauzimaju prostor i neće dugo biti aktualne, a teško se odvajamo od njih. Gledajući europske primjere, vidimo da tamo postoji kultura doniranja, rješavanja višaka u pravo vrijeme, a ne da se on taloži 30 do 40 godina. Kod nas, kada netko umre, ljudi u prikolicama znaju donositi stari tekstil. Iako je sve čisto i oprano, nema smisla stavljati to u upotrebu jer je nekonkurentno novom tekstilu, danas jako pristupačnom. No uhvatili smo se u koštac s time tako da koristimo te materijale u izradi novih proizvoda. Kombiniramo to, a uložili smo i u tehnologije pa razvijamo pametni softver. Iduće godine moramo napraviti još neke iskorake, ali tržište će nam otkriti jesmo li na pravom putu ili ne', otkrio nam je Božić, dodajući da se nada promjenama u percepciji ljudi u Hrvatskoj, ali i u tome kako razvijaju svoju djelatnost.

Privatni i javni sektor moraju biti održiviji

Naš sugovornik ističe da svatko treba krenuti s mijenjanjem sebe, a već smo pisali o tome da je Europska komisija u ožujku 2022. godine predstavila strategiju prema kojoj tekstil treba postati dugotrajniji, lakše se popravljati te biti ponovno upotrebljiv i reciklabilan. U rujnu ove godine Europski parlament odobrio je pravila koja članice EU-a obvezuju na uspostavu programa prema kojima će proizvođači odjeće, odjevnih dodataka, šešira, obuće, pokrivača, posteljine, zavjesa, čak i madraca, snositi troškove skupljanja, razvrstavanja i recikliranja svojih proizvoda. Uz to, na razini EU-a od 2026. godine zabranit će uništavanje 'neprodane odjeće, obuće i odjevnih dodataka', a velika poduzeća morat će prijaviti broj odbačenih i neprodanih tekstilnih proizvoda te navesti opravdanje za to.

Upitan o europskoj strategiji, Božić smatra da su europski napuci dobri te je pohvalio Španjolsku jer od lipnja ove godine ima zakon s ovim zahtjevima u nacrtu svog nacionalnog zakonodavnog okvira, te Francusku i Nizozemsku, u kojima su ti penali za tekstil već u funkciji. Smatra da bi oni trebali pomoći sakupljačima i oporabiteljima recikliranog tekstila da bi se na tržištu osigurao fair-play. Govoreći o Hrvatskoj, naveo je da su komunalna poduzeća s kojima Humana Nova, između ostalih, surađuje u prikupljanju tekstila nadležna za ovo pitanje te ističe da su cijene koje se trenutno plaćaju za te usluge preniske.

'Ali opet, situacija je takva kakva jest i uvijek nedostaju rješenja za koja želimo da ih netko drugi izmisli, a mi ne poduzimamo ništa. Živimo u zoni komfora dokle ide i o tome bi se dalo raspravljati do sutra. Po meni je to dobar korak, iako ne mislim da će Hrvatska s time krenuti od 2026., ali bi trebala od 2028. godine. Do tada tko živ, tko mrtav, ali danas je situacija takva kakva jest i pravila su jasna. Privatnog sektora i poduzetništva mora biti jer bez njega da nema ni javnog sektora. To je začarani krug i predstoji nam optimizacija da bi sve to skupa bilo održivije', zaključio je upravitelj Humane Nove.

Ova socijalna zadruga svojim primjerom redovno pokazuje da društveno odgovorno poduzetništvo može biti ne samo dobar biznis, već i društveno koristan rad, što naglašava Božić, ali i kako smo vidjeli prema interesu lokalaca koji su obilazili njihov second hand shop – svaka promjena nabolje mora početi mijenjanjem nas samih. Čak i prilikom na prvi pogled nebitnog izbora 'što ću danas obući?', koji ustvari igra veliku ulogu u očuvanju našeg okoliša, pa samim time i opstanka čovječanstva.