Ako čujete da je premijer Andrej Plenković ili netko od naših ministara otišao u Bruxelles na susret s predstavnicima drugih država Europske unije te prije i poslije tih razgovora kratko popričao s novinarima na crvenom tepihu pokraj zastava svih EU članica poredanih abecednim redom, znate da je posrijedi sastanak Europskog vijeća (šefovi država ili vlada) ili Vijeća Europske unije (ministri država članica koji dolaze ovisno o kojoj je temi riječ i kojem ministarskom resoru pripada).

Obje institucije dijele iste zgrade: Palaču Europa, zgradu Justus Lipsius (nazvanu po belgijskom filologu i humanistu iz 16. stoljeća) i Lex zgradu (u kojem je smještena prevoditeljska služba), ali imaju malko drukčije uloge. Europsko vijeće utvrđuje opći politički smjer i prioritete EU-a te ne donosi zakonodavstvo EU-a, dok ministri država u Vijeću EU-a pregovaraju o zakonodavstvu EU-a te ga u većini slučajeva zajedno s Europskim parlamentom i donose.

Oba su vijeća postala formalna EU tijela Lisabonskim ugovorom 1. prosinca 2009. godine, ali su postojala i ranije. Konkretno, Vijeće EU-a svoj je prvi sastanak imalo 25. siječnja 1958. godine te je okupilo ministre vanjskih poslova na poziv tadašnjeg belgijskog šefa diplomacije, Victora Larocka.

Europsko vijeće se prvi put pojavilo malo kasnije, 9. prosinca 1974. godine kao neformalni susret vođa EU članica. Kao formalna tijela EU-a danas su oba vijeća i njihovi sastanci, zajedno s Europskim parlamentom i Europskom komisijom, ključna tijela koja prati svatko koga zanima europska politika.

Razgled njemačke i španjolske novinarske sobe: 'A gdje je Hrvatska?'

Tako smo u sklopu seminara za mlade novinare u Europskom parlamentu koji je okupio osamdesetak novinara diljem EU-a posjetili i zgrade gdje se odvijaju sastanci ovih vijeća. Uz najviše razine, susrete premijera i ministara, u ovim zgradama se godišnje obavi tisuće sastanaka europskih diplomata.

Nakon što političari dovrše svoje rasprave, u duhu demokracije, bitno je i javiti javnosti kako je prošao sastanak i što je odlučeno, a to, sviđalo se nekome ili ne, uključuje i razgovaranje s novinarima.

Zanimljivo, uz već spomenuti crveni tepih ili veliku dvoranu za medijske konferencije, zgrada Justus ima i posebne sobe koje omogućuju novinarima i političarima pojedinačnih država održavanje konferencija i brifinga.

U samom razgledu, naši domaćini su nas za primjer uveli i pokazali nam 'sobu Njemačke', jedne od najvećih i najčešće korištenih soba gdje se novinari i političari redovito okupljaju.

S velikom pozornicom na kojoj je govornica s orlom, simbolom Njemačke, primjer je to prostrane sobe kako za govornike, tako i za novinare. Zastave najmnogoljudnije EU zemlje u pozadini dodatno daju do znanja da je ovo poseban prostor za one koji su znatiželjni oko njemačke perspektive europskih politika.

Zavirili smo i u španjolsku sobu, a ubrzo su se svi novinari raštrkali po hodniku ulazeći i razgledavajući sobe koje nisu samo stvar znatiželje, već i važne za obavljanje našeg, informativnog dijela. Ipak, jednu sobu, prošavši čitav hodnik, nisam mogao naći.

'Oprostite, a gdje je soba Hrvatske?', upitao sam našeg vodiča na tečnom engleskom (barem se hvalim ostalima da je bio tečan).

Hrvat i Bugarka tražili svoje sobe: 'Vaše zemlje je dijele'

Nisam bio usamljen u tom pitanju. Budući da EU ima 27 članica, sigurno je da ne mogu sve sobe biti u jednom hodniku. 'Svoju' je sobu tražila i Elja Izetova, bugarska novinarka čije tekstove čitatelji u toj zemlji posljednje dvije godine mogu pratiti na mediju OFF News gdje prati teme međunarodne politike, ali i kulture te filmova. Jedan od djelatnika Vijeća nas je pristao povesti, makar je naglasio da zna gdje je soba Hrvatske, ali da nije točno siguran za Bugarsku.

'Idemo prvo skupa do Hrvatske pa ćemo onda do Bugarske', predložio sam slavenskoj kolegici, a prijedlog je u duhu europskog jedinstva, složnosti te odlučivanja konsenzusom brzo usvojen.

Zaputili smo se tim famoznim 'briselskim hodnicima' Vijeća. Bila je to šetnja i vožnja dizalom od par minuta, ali imala je u sebi primjese epske potrage. Konačno, u međunarodnoj instituciji u glavnom gradu Belgije gdje dominiraju primarno francuski, engleski i nizozemski, naišli smo na putokaz na stropu s dobro znanom riječju od osam slova: 'Hrvatska'.

Prvi dio potrage je skoro gotov, pomislili smo kolegica i ja, ostaje još locirati Bugarsku.

'Oh, ustvari vaše zemlje dijele sobu', otprilike je rekao naš domaćin kada je došao do vrata i pogledao tablu ispred ulaza na naše zajedničko oduševljenje.

U usporedbi s Njemačkom ili Francuskom, ova soba je manja, a hrvatske i bugarske zastave stoje uz pozornicu, spremne za izlaganje kao pozadina u kulisi ovisno koji već političar iz koje zemlje ima svoj susret s novinarima.

Cimerstvo s Bugarskom oduševilo nas i bugarsku kolegicu: 'Ljudi s Balkana se brzo povežu'

Seminar mladih novinara bila je prilika za svih osamdesetak okupljenih za međusobno upoznavanje te bolje razumijevanje perspektiva naših zemalja i perspektive koja je oblikovana našim nacionalnim okvirima iz kojih dolazimo. Pritom vjerojatno nikoga neće iznenaditi da se zbog slavensko-balkanskih veza hrvatska perspektiva lako poveže, isto kao i perspektiva Slovenaca i Poljaka.

Stoga je dijeljenje novinarske sobe u Vijeću dovelo do pravog oduševljenja kod autora ovog teksta, ali i kod bugarske kolegice koja je navela da joj je dijeljenje sobe bilo 'ugodno i značajno iznenađenje'.

'Tijekom radnog sastanka u Bruxellesu smo raspravljali kako se ljudi s Balkana brzo povežu. Ovo je bila savršena refleksija prijateljstva koje se u Bruxellesu formiralo između Bugarke i Hrvata. Zbog povijesno kompleksnih odnosa na Balkanu, vidjeti naše zemlje rame uz rame u jednoj sobi nije samo simbolično, već istinski hvalevrijedno. Kao sretna slučajnost koja je reflektirala našu profesionalnu povezanost', prokomentirala je naknadno Elya svoje dojmove iz razgleda zajedničke press sobe naših dviju domovina.

MVEP: Ovo traje već nekoliko mjeseci, nismo jedini koji dijele sobu

Tijekom boravka u Bruxellesu na dnevnom redu bila je plenarna sjednica EU parlamenta, ali ne i ministarski sastanak. Stoga sam po povratku u Zagreb kontaktirao Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) kako bih saznao malo više o ovoj sobi.

Iz MVEP-a su naveli kako naši političari preferiraju 'doorstep obraćanje' gdje su prisutni hrvatski i međunarodni mediji, te se većina planiranih medijskih obraćanja odvija u zgradi Europa. Što se tiče press sobe, ona se koristi 'prema potrebi, ovisno o formatu i prirodi pojedine aktivnosti'. Dok je ovaj aranžman za naše dvije zemlje relativno nov, nismo jedini koji dijele novinarsku sobu.

'Hrvatska i Bugarska dijele ovu press sobu zbog njezina rjeđeg korištenja, ali i zbog reorganizacije aktivnosti u zgradi Justus Lipsius, koja prolazi kroz periodične i parcijalne zahvate radi preuređenja niza prostorija za sastanke i radnih prostora. Sadašnji model zajedničkog korištenja press sobe s Bugarskom uspostavljen je prije nekoliko mjeseci, na zamolbu Glavnog tajništva Vijeća Europske unije, kao oblik trenutačne organizacije korištenja prostora. Suradnja s bugarskim kolegama vrlo je dobra, a korištenje prostora odvija se uredno i bez poteškoća. I druge delegacije koriste zajedničke press prostorije, primjerice Nizozemska i Francuska te Malta i Litva', naveli su iz MVEP-a na upit tportala.

Velike rasprave o renovaciji Justiusa: Energetski i sigurnosni standardi su malo zastarjeli

Govoreći o renovaciji, u Europskoj uniji su od listopada prošle godine krenule rasprave o ulaganjima u dogradnju i renovaciju Justus Lipsius zgrade koja je izgrađena u razdoblju od 1989. i 1995. godine.

Kako je izvijestio medij Euractiv prema internim dokumentima koje je dobio na uvid, vlade EU država raspravljaju o ulaganju milijardu dolara u obnovu koja bi tu 30 godina staru zgradu dovela u skladu s modernim energetskim standardima, kao i poboljšala sigurnosne standarde i otpornost na udare uslijed povećanih sigurnosnih rizika.

Radovi bi trebali krenuti 2029. godine s planom da se radovi završe 2035. godine te obnovljena zgrada stavi u funkciju 2036. Na stolu je i nekoliko opcija financiranja oko kojih se političari moraju odlučiti: od prodaje zgrade Lex kako bi se pokrio veći dio troškova, do većeg posezanja u budžet Europske unije ili pak novog zaduživanja. No, konačnu odluku tek treba vidjeti.

Hrvatska i Bugarska: Sjajna bilateralna suradnja

U međuvremenu, Bugarska i Hrvatska ne dijele samo medijsku sobu u Vijeću, već su i zadnje dvije zemlje koje su se pridružile eurozoni i uvele euro kao svoju valutu (Hrvatska 2023., a Bugarska ove godine). Nažalost, Hrvatska i Bugarska su, zajedno s Italijom, Mađarskom i Slovačkom, prema Izvješću o građanskim slobodama u Europskoj uniji 'Liberties' pet EU država u kojima je narušena vladavina prava. Članovi vladajućeg HDZ-a, poput šefa zagrebačkog ogranka te stranke Ivana Matijevića i saborski zastupnik Nikola Mažar reagirali su na to izvješće navodeći da su ga 'pisali ljevičari' i da je toirelevantan pokušaj revizije izvješća Europske komisije.

Uz to, dok su oči čitave Europe fokusirane na izbore u susjednoj Mađarskoj, Bugarska se također sprema za svoje izbore 19. travnja. Donedavni premijer te zemlje, Rosen Željazakov, podnio je ostavku u prosincu prošle godine nakon višetjednih uličnih prosvjeda zbog njezinih gospodarskih politika i neuspjeha da suzbije korupciju. Potom je u siječnju ostavku podnio i bugarski predsjednik s devetogodišnjim stažem na toj funkciji Rumen Radev, sve kako bi se kandidirao na parlamentarnim izborima. Eto, isto nešto što je i nama u Hrvatskoj poznato 2024. godine, samo što je tada predsjednik Hrvatske Milanović najavio da će dati ostavku i biti mandatar nove Vlade tek ako pobijede 'Rijeke pravde' zbog čega je morao reagirati i Ustavni sud.

Možda upravo zbog pripreme za izbore ni Veleposlanstvo Bugarske u Zagrebu ni njihovo Ministarstvo vanjskih poslova nije odgovorilo na naš upit gdje smo ih pitali za njihovu perspektivu ove sobe kao i za opis bilateralnih odnosa s Hrvatskom. Ipak, MVEP se osvrnuo i na to pitanje.

'Hrvatska i Bugarska tradicionalno njeguju dobre i prijateljske bilateralne odnose, uz redovit politički dijalog na različitim razinama. Naše zemlje ostvaruju dugogodišnju kvalitetnu suradnju u okviru Europske unije i NATO-a, gdje često imaju usklađena stajališta. Osim toga, dodatno osnažujemo međusobne odnose sudjelovanjem u različitim zajedničkim regionalnim projektima i programima, poput Inicijative triju mora.

Trenutačno se obje zemlje nalaze u procesu pristupanja Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u okviru kojega si pružaju međusobnu potporu radi što skorijeg ostvarenja toga cilja. U posebnom fokusu ostaje strateška važnost prostora zapadnog Balkana za budućnost Europe, a Hrvatska dijeli viđenje Bugarske o važnosti osiguravanja stabilnosti i sigurnosti regije Crnog mora te podupire jačanje NATO-a na njegovu istočnom krilu', ustvrdili su iz MVEP-a.

Pored političara, čini se da prijateljski odnos prema Hrvatskoj imaju i sami Bugari, uključujući i kolegicu Elyu. Kako nam kaže, bila je na ljetovanju u Hrvatskoj, a njezini sunarodnjaci Lijepu našu vide kao 'dobro organiziranu, kulturno bogatu i prekrasnu zemlju'. Dodala je i da se dive 'sposobnosti Hrvatske u očuvanju baštine pri razvijanju turizma svjetske klase' kao i da s Hrvatskom osjećaju prirodnu povezanost zbog zajedničkih jezičnih korijena i temperamenta.

'Ako ima nečega negativnog, to je onda mišljenje da je Hrvatska postala vrlo skupa prosječnom Bugaru. Međutim, to je zato što općenito vidimo kao napredniju i ekonomski prosperitetniju od nas. U Bugarskoj se Hrvatska često vidi kao priča o uspjehu, zemlja koja je brža u razvoju. Dok cijene to odražavaju, uglavnom smatramo da su kvaliteta, infrastruktura i cjelokupno iskustvo vrijedni toga', zaključila je Elya otkrivši da Bugari s Hrvatima doista osjećaju 'balkansko bratstvo', čime je zajednička novinarska soba u briselskim hodnicima uslijed reorganizacije rada itekako prigodna.