Macron je tu odluku najavio u pismu palestinskom predsjedniku Mahmoudu Abbasu, koje je objavio i na društvenoj mreži X, istaknuvši da će formalizirati priznanje Palestine na Općoj skupštini UN-a u rujnu. 'Francuska će se založiti za provedbu dvodržavnog rješenja, u kojem Izrael i Palestina žive rame uz rame u miru i sigurnosti', napisao je Macron. Dodao je da je to jedini put koji može odgovoriti na legitimne težnje i Izraelaca i Palestinaca.

Francuska bi postala najmoćnija europska država koja je službeno priznala Palestinu, pridruživši se tako 147 država koje su to već učinile, uključujući 11 europskih zemalja poput Španjolske, Irske, Švedske, Rumunjske, Mađarske i Bugarske. U većini tih slučajeva priznanje znači prihvaćanje palestinske suverenosti unutar granica prije 1967. – što uključuje Zapadnu obalu, pojas Gaze i Istočni Jeruzalem – te uspostavu punih diplomatskih odnosa i otvaranje veleposlanstva, piše Euronews.

Zašto je to važno i zašto (još) nije presudno?

Francuska ima najveću židovsku zajednicu u Europi, kao i najveću muslimansku populaciju u zapadnoj Europi. Kao jedna od utemeljiteljica Europske unije, njezin glas nosi veliku težinu – kako u europskoj, tako i u globalnoj politici.

Odluka o priznanju Palestine dolazi u trenutku kada sve više povjesničara i pravnih stručnjaka rat Izraela u Gazi opisuje kao mogući genocid. Više od 100 organizacija – uključujući Liječnike bez granica, Amnesty International i Oxfam – upozorilo je ovoga tjedna na humanitarnu katastrofu u Gazi, no situacija se ne popravlja, a mirovni pregovori pod pokroviteljstvom SAD-a u Dohi su propali nakon što je Washington povukao svoje sudjelovanje optužujući Hamas za 'neiskrenost'.

'Macron šalje signal Izraelu da zbog svojih postupaka u Gazi plaća političku cijenu i među saveznicima', izjavio je Martin Konecny iz briselskog think tanka European Middle East Project. 'To je i protuteža izraelskim naporima da izbrišu mogućnost palestinske države.'

Iako priznanje Palestine neće imati izravne pravne posljedice – primjerice, u trgovinskim odnosima – Konecny ističe da bi se taj čin u budućnosti mogao koristiti kao argument u međunarodnim i nacionalnim sudskim postupcima, uključujući Međunarodni kazneni sud.

Macron vrši pritisak na saveznike – ali što je stvarno izvedivo?

Macron se nada da će njegov potez potaknuti i druge europske sile – posebno UK, Njemačku i Italiju – da obnove podršku dvodržavnom rješenju temeljenom na sporazumu iz Osla iz 1993., prema kojem bi Palestinska država postojala uz Izrael, s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.

Konecny upozorava da Macronovo priznanje čini dvodržavno rješenje 'još hitnijim', ali da 'neće biti dovoljno bez dodatnih mjera prema Izraelu', uključujući zaustavljanje rata u Gazi i širenja naselja na Zapadnoj obali.

Problem je, međutim, što Izrael više ne podržava dvodržavno rješenje, a ne podržava ga ni SAD. Izgradnja izraelskih naselja na okupiranom području dodatno je narušila mogućnost stvaranja teritorijalno povezane palestinske države. Tome se pridodaje i odluka Donalda Trumpa iz 2017. da prizna Jeruzalem kao izraelski glavni grad, što je dodatno zakompliciralo pozicije.

Američki državni tajnik Marco Rubio već je osudio Macronov potez kao 'nepromišljenu odluku' koja 'samo koristi Hamasu i udaljava mir'.

Italija, Njemačka i UK – kalkulacije, ali bez konkretnih poteza

Mnoge članice EU-a podržavaju dvodržavno rješenje, ali smatraju da formalno priznanje Palestine treba doći kao dio sveobuhvatnog mirovnog rješenja.

Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani izjavio je da 'više ne možemo prihvaćati masakre i glad', ali i da 'priznanje Palestine treba ići ruku pod ruku s priznanjem Izraela od strane Palestinaca'. Dok Palestinska samouprava priznaje Izrael, Hamas to odbija. 'Nama nije cilj pobjeda jednih nad drugima – već mir', poručio je Tajani.

U Ujedinjenom Kraljevstvu raste politički pritisak za priznanjem Palestine, a britanski premijer Keir Starmer u petak je održao hitne konzultacije s Macronom i njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom.

Mnogi analitičari ocjenjuju Macronov potez kao uglavnom simboličan, usmjeren na jačanje vlastitog vanjskopolitičkog profila. U svom posljednjem predsjedničkom mandatu, Macron se sve više koncentrira na vanjsku politiku, dok francuski premijer pokušava upravljati kontroverznim mirovinskim reformama i velikim proračunskim deficitom.

'Ovo jest važno za francusku vanjsku politiku, ali ne nužno i za Palestince', smatra Maria Luisa Frantappié iz talijanskog Instituta za međunarodne poslove. Prema njezinim riječima, priznanje ponajviše služi jačanju francuske vjerodostojnosti, osobito među zemljama globalnog juga.

Konecny upozorava na rizik: 'Diplomatska energija mogla bi se usmjeriti na nešto što je potpuno neadekvatno u usporedbi s onim što se događa na terenu.' I Konecny i Frantappié slažu se da bi puno značajniji potez bio da Europska unija preispita svoj Sporazum o pridruživanju s Izraelom i razmotri trgovinske sankcije. No, EU je po tom pitanju duboko podijeljen.

Početkom srpnja, ministri vanjskih poslova EU-a odlučili su odgoditi usvajanje popisa od 10 opcija odgovora na izraelske akcije u Gazi. Umjesto toga, odlučili su 'pomno pratiti' provedbu izraelskih obećanja o poboljšanju humanitarnog pristupa Gazi.

Prava promjena stava morala bi doći iz Berlina, gdje državna politika i dalje počiva na konceptu Staatsraison – posebne povijesne odgovornosti prema Izraelu kao posljedici nacističkog Holokausta.

Njemačka zasad ne planira slijediti Macronov primjer. Vladin glasnogovornik Stefan Kornelius izjavio je u petak da Njemačka i dalje smatra priznanje Palestine 'jednim od završnih koraka u procesu prema dvodržavnom rješenju'. Istovremeno je poručio da je Njemačka 'spremna pojačati pritisak' ako ne dođe do napretka u rješavanju sukoba.